Sunce koje zalazi donosi topli sjaj kolibama u selu Umoja u okrugu Samburu, Kenija. Kristina Sitjan (Christine Sitiyan) sjedi ispred svoje kuće sa svojim perlama, pažljivo provlačeći tanku nit kroz male rupice za perle, nadajući se da će uspjeti završiti šareni pojas do kraja dana. Tradicionalni pojas može donijeti 3000 kenijskih šilinga (20 funti), dovoljno za mjesec, piše The Guardian. 

Ova atmosfera se uvelike razlikuje od njezine teške prošlosti. Poput mnogih djevojaka u njenoj zajednici, Sitiyan nikada nije završila školu, ali je udata još od tinejdžerskih godina.

Sedam godina kasnije, s dvoje djece, napustila je supruga, ne mogavši izdržati njegove batine.

- Tukao bi me gotovo svaku noć zbog vlastite nervoze. Suša je usmrtila dio stoke njegove porodice dok su lopovi iz susjednog sela pokrali ostatak. Svaku noć bi do krvi mene tukao i ja sam ga napustila i povela djecu - kaže Sitiyan, 25.

U potrazi za vodom

Sitiyan je među brojnim ženama i djevojkama u Umoji, selu koje je postalo centar za spašavanje žena i djevojaka koje su pobjegle od o nasilja, sakaćenja ženskih genitalija i preranih brakova. Ovdje nema muškaraca.

Iako su žene možda izbjegle ove prijetnje, one su još uvijek potencijalne žrtve “nasilja izazvanog sušom”. 

Zajedno sa ženama u drugim marginaliziranih regija kao što su Garissa, Marsabit, Mandera, Isiolo, Wajir i Turkana, izložene su velikom riziku od seksualnog zlostavljanja dok se kreću kilometrima u potrazi za vodom.

- Kako se suša nastavlja, porodice su u sve težem stanju i prisiljene su rano udati kćeri kako bi dobili miraz.

Žene su također nenamjerne žrtve plemenskih sukoba dok se zajednice bore zbog sve manje resursa. Muškarci su prisiljeni preseliti preostalu stoku na desetke kilometara dalje kako bi pronašli lišće, a žene i djeca koji su ostali su izloženi povećanom riziku od napada razbojnika.

Izvještaji o procjeni resursa hrane i vode za Samburu iz 2021. navodi da su sukobi potaknuti "otimačinom za resurse pašnjaka... rezultirali gubitkom ljudskih života", a lokalni čelnici prijavljuju sve veći broj slučajeva porodičnog nasilja povezanih s klimom.

Henry Lenayiasa, poglavica u Samburuu, kaže da su muškarci su sve nasilniji prema ženama jer se nisu u stanju nositi sa sve surovijim okruženjem. Dodaje da su stanovnici regije možda i čuli da su klimatske promjene odgovorne za sve manje hrane u njihovom području "ali muškarci koji se ne mogu nositi sa tim i svu krivnju prebacuju na žene

Čovjek gubi samopoštovanje

- Na sušnom sjeveru Kenije čovjek bez stoke ne može prehraniti porodicu i gubi samopoštovanje. To će vjerojatno potiče nasilje. Ako se klimatskim pitanjima ne pozabavimo na odgovarajući način, takvi slučajevi će samo eskalirati, kaže Lenayiasa.

Žene u tim marginaliziranim zajednicama izložene su riziku od napada drugih muškaraca i divljih životinja jer sve manje resursa znači da moraju putovati dalje od svojih domova po vodu ili drva za ogrjev.

- Nijedno mjesto nije sigurno za nas. Zamalo su me prebili na putu do rijeke, ali sam uspjela pobjeći. To je naš svakodnevni rizik ali i jedni način da prehranimo djecu, kaže Sitiyan.

Žene u sušnim područjima Kenije znaju da njihova buduća sigurnost ovisi o političkim naporima koji su uloženi daleko ovog tjedna na klimatskim pregovorima Cop26 u Škotskoj, zemlji u kojoj otvaranje slavine donosi trenutnu vodu.

Žene u sušnim područjima Kenije znaju da njihova budućnost zavisi o političkim naporima ove sedmice u Škotskoj, zemlji u kojoj iz česme još uvijek teče voda.