Linija počinje danju i proteže se u noć. U mraku prije zore čekaju stotine ljudi. Četiri žene spavaju na kartonskim kutijama, dijele tanku dekicu. Drugi razgovaraju kako bi ostali budni. Dolazi medicinska sestra nakon 24-satne smjene i zauzima njeno mjesto.

Svaki od njih ima kartu za ulazak u kubanski državni supermarket, koji je jedino mjesto za pronalaženje osnovnih namirnica poput piletine, mljevene govedine i toaletne potrepštine. U srijedu u 5:27, muškarac u pohabanoj bejzbol kapi daje kartu broj 302.

- Ako ne dođete u red, ne kupujete ništa, rekla je 35-godišnja kuharica koja je stigla u 18 sati prethodnog dana, nije htjela reći ime zbog straha od odmazde.

Građanski marš za promjene

Čak i u zemlji koja je dugo navikla na nestašicu svega, od hrane do slobode, na Kubi je ovo izuzetno sumorna godina, s ograničenjima zbog covida, pa još oštrije nove sankcije SAD.

Sada se javlja mlada generacija disidenata, mnogi od njih umjetnici i intelektualci koji se oslanjaju na internet kako bi širili svoje ideje. Samo nekoliko dana prije početka "Građanskog marša za promjene", činilo se da su organizatori ublažili akciju iz straha od nasilja.

Organizatori su potaknuli ljude da objese bijele plahte ispred svojih domova, plješću u 15 sati i tražili su druge kreativne načine da pokažu ako se ne osjećaju ugodno izaći na ulice. Unatoč kubanskom plesu jedan korak naprijed-dva koraka natrag prema otvorenosti, stručnjaci se slažu da je Kuba na vrhuncu nečega važnog, čak i ako pokret koji stoji iza protesta vjerojatno neće srušiti Komunističku partiju koja je na vlasti dulje od 60 godina.

- Svjedoci smo kontrarevolucionarnog pokreta bez presedana na Kubi, rekao je Carlos Alzugaray, bivši kubanski veleposlanik u Europskoj uniji i akademik koji sebe smatra “kritičnim” pobornikom vlade.

Ovo je ključni trenutak za kubansku vladu. Generacija mladih ljudi koja je odrasla s idejama Fidela Castra i njegovog brata Raúla.

Progonil demonstrante palicama

Oni se sada suočavaju s Miguelom Díaz-Canelom, dugogodišnjim stranačkim borcem koji je postao predsjednik 2018. i sa svojih 61 godinu, on predstavlja mlađu generaciju

Díaz-Canel krivi kubanske ekonomske probleme dugogodišnji američki embargo, koji je pojačan posljednjih godina. Trumpova uprava je ograničila putovanja na otok, prekinula doznake i dodatno isključila dotok iz međunarodnih financijskih sistema smanjujući njegove devizne rezerve.

Pokazao se jednako voljnim kao i njegovi prethodnici suzbiti neslaganje. Kada je narod izašao na ulice 11. jula Díaz-Canel je poticao članove stranke da pohrle za njima. Vladine pristaše progonile su demonstrante palicama. Oko 1.000 ljudi je uhapšeno, a 659 ih je ostalo u zatvoru, prema podacima grupe za građanska prava Cubalex.

Nakon što su u ponedjeljak najavljene planirane demonstracije, kubanska vlada pokrenula je masovnu medijsku kampanju protiv njih,

insistirajući da su njegovi čelnici pijuni Sjedinjenih Država.

Yunior García, dramatičar, pojavio se kao jedan od vođa pokreta. Bio je među osnivačima Archipiélaga, Facebook grupe od oko 35 000 članova koja promovira dijalog. Grupa je glavni promotor skupova koji se planiraju održati u gradovima diljem zemlje.

- Vjerujem da umjetnosti mora da se probudi. Moramo protresti stvari da vratimo dostojanstvo ljudima, da se odluče promijeniti stvari.

Kubanska vlada javno je kritizirala Garciu, rekavši da je pohađao radionice u inostranstvu, poput one o tome kako disidenti su mogli sklopiti saveze s kubanskom vojskom, što je značilo planiranje narodnog ustanka. García je rekao da radi istraživanje i priznaje sastanak s američkim čelnicima u Havani, ali je rekao da je otišao snimiti podcast i razgovarati o učincima trgovinskog embarga.

Njegove internetske i telefonske usluge su prekinute, rekao je, a nedavno je ispred svojih ulaznih vrata pronašao obezglavljeno pile,koje je vidio kao političku prijetnju. Državna bezbjednost je čak tri puta posjetila njegovu punicu na poslu, dodao je. Raúl Prado, snimatelj i jedan koordinatora platforme, rekao je da će demonstranti prosvjedovati "u mjeri u kojoj to okolnosti dopuštaju".

Ako nijedan policijski auto ne bude parkiran ispred njegove kuće koji bi ga spriječio da ode i on će marširati i tražiti oslobađanje političkih zatvorenike i zahtijevati ljudska prava, rekao je.

- Ne postoji drugi način da se postigne promjena. Ako ne budemo mi, onda će odgovornost pasti na našu djecu.

Protuvladine aktivnosti

Najmanje dva koordinatora Archipiélaga otpuštena su sa svojih državnih poslova zbog uključenosti u grupu, koju je Díaz-Canel je nazvao trojanski konj za promjenu režima koju podržavaju SAD.

Mlada i moderna grupa Kubanaca koja stoji iza Facebook grupe u suprotnosti je s klasičnim disidentima na otoku, koji su često bili stariji, nepoznati većini Kubanaca i duboko podijeljeni u frakcije.

Dolazak interneta, prije tri godine promjenio je pravila igre. S obzirom na to da je internet sada široko dostupan, obični građani upoznati su s protuvladinim aktivnostima i to brzo objavljuju.

Hal Klepak, profesor emeritus povijesti i strategije na Kraljevskom vojnom koledžu Kanade, rekao je da su razmjeri protivljenja

ova godina Vlada s kojom se suočila bila je bez premca u povijesti Kube od revolucije.

- Niko nikada nije zamišljao desetke hiljada ljudi na ulicama. To je veoma vidljivo, a po kubanskim standardima i glasno. Nešto što nikada prije nismo vidjeli.

Kubanci su upravo na ulicama, iako je vlada proglasila proteste nezakonitim, i njegovi su organizatori ublažili svoje pozive.

Marta María Ramírez, feministica, prodemokratska aktivistica i aktivistica za prava homoseksualaca u Havani, rekla je da su ljudi koji su požurili na prosvjed u srpnju bili više zabrinuti za hranu nego za demokraciju, ali to bi se moglo promijeniti.

Prvi vapaji nisu bili za slobodom. Prvi su krici bili važniji: hrana, lijekovi, struja. Sloboda je došla poslije.