Nakon prvih 24 sata operacije Ruska Federacija nije ostvarila svoje planirane strateške ciljeve, iako je uspostavila svoje, manje ili veće, mostobrane na teritoriji Ukrajine iz više pravaca, navodi u analizi prvog dana ruske invazije stručnjak za sigurnost Nedžad Ahatović.

Predah ukrajinskim snagama

- Osnovni nedostatak ruskog vojnog involviranja u Ukrajini je nepostojanje fokusa operacije, već se napadi izvode od Černjihiva na sjeveru do Hersona na jugu, ciklično sa dvije do tri ruske bataljonske grupe ešalonirane po dubini. 

Upravo je to omogućilo Ukrajini da predahne, da se pregrupiše i da uveže odbranu iako im je sistem vojne komunikacije pod konstantnim cyber napadima - navodi Ahatović.

Ukrajina je prvog dana invazije izvršila uspješan prihvat svih invazionih kolona i uspjela da amortizira punu snagu ruskog udara, tvrdi Ahatović, koji ne vjeruje da bi ijedna članica NATO-a, osim SAD-a bila u stanju samostalno izvesti.

Neuspjeh prvog dana

- Rusi su u prosjeku napredovali svega 25 do 30 kilometara na svim pravcima napada osim na južnom sektoru gdje imaju prodor od 150 kilometara po dubini ukrajinske teritorije. Nijedan veći urbani centar Ukrajine nije pao prvog dana operacije što je samo po sebi neuspjeh za ukupan tempo invazije, a što opet dalje komplikuje kompletnu situaciju - ističe Ahatović.

Cilj je Kijev

Kijev je najvažniji cilj u ovom trenutku, dodaje on, gdje će Rusi pokušati slomiti žilav otpor ukrajinske vojske.

- Ako to ne urade i nastave sa ovim jalovim napadima na ukrajinske pozicije desiće im se više slučajeva dobro organizovanih i briljantno izvedenih kontraudara ukrajinske vojske kao u bici za aerodrom Hostomel kod Kijeva kojeg su Ukrajinci nakon žestokih okršaja na kraju dana oteli iz ruku elitnih ruskih jednica. 

Vrijeme radi protiv Rusa, svako neplanirano zadržavanje ili odstupanje od prvobitnog vremenskog okvira odvijanja operacije je za Ruse velika bruka i poniženje na svjetskoj globalnoj sceni. To je još jednom dokaz da je i pored svog silnog oružja ipak ljudski faktor i dalje najbitnija karika ratovanja, što je najbolje pokazala agresija na Republiku BiH 1992. – 1995. - zaključuje Ahatović za "Avaz".