Rano jutro u Najrobiju. Džon Muočoka (John Muochokka) ima mali štand na kojem prodaje čapati, tanki hljeb bez kvasca, u Keniji omiljen za doručak. „Ali imam sve manje mušterija“, kaže on za njemački javni servis ARD. Morao je podići cijenu jer su brašno i ulje poskupjeli, prenosi DW.
- Posao ide loše i ne zarađujemo dovoljno - rekao je.
Kenija je jedna od zemalja koje preko pola pšenice uvozi iz Ukrajine i Rusije, divova na svjetskom tržištu žitarica.
Podaci Konferencije UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) pokazuju da su Somalija i Benin stopostotno upućeni na uvoz pšenice iz Rusije i Ukrajine. Ukupno 15 afričkih zemalja odatle uvozi barem pola svoje pšenice, dok ukupno 25 uvozi barem trećinu.
- Dok razgovaramo, petina ukrajinskog prinosa pšenice iz prošle godine još je blokirana u Ukrajini, isto važi za 40 posto kukuruza. Globalna tržišna cijena pšenice je eksplodirala - rekao je za DW Martin Frik (Frick), direktor Svjetskog programa za hranu UN u Njemačkoj.
Dodao je Frik da imaju za dvije trećine višu cijenu pšenice nego prije godinu dana, a polovina tog poskupljenja došla je od početka rata u Ukrajini.
- Ovo direktno pogađa neke od najsiromašnijih zemalja u svijetu i gura porodice u tim zemljama ka siromaštvu i gladi - rekao je.
Veliki udarac po Afriku, i daleko manji po Evropu, predviđa i Institut za svjetsku privredu iz Kila: „Ukrajina će najprije biti odsječena od svjetske privrede. Trgovinski putevi su prekinuti, infrastruktura uništena i svi preostali proizvodni kapaciteti mogli bi biti usmjereni na ratnu privredu", priopćio je taj institut.
Prema UNCTAD-u, Ukrajina i Rusija proizvode 53 posto svjetskog ulja i sjemenki suncokreta, te 27 posto pšenice.
Još u sovjetska vremena se prostor između Sankt Peterburga, Odese i Irkutska nazivao „agrarnim trokutom“ gdje na tri miliona kvadratnih kilometara izuzetno uspjevaju pšenica, šećerna repa, kukuruz i suncokret.
- Kad cijene žitarica rastu, to dovodi do inflacije - kaže kenijski agroekonomist Timoti Njagi (Timmoty) za ARD. „Ljudi će štedjeti, i opća kupovna moć će opasti.“
Na istoku Afrike ionako već vlada suša koja je spržila polja. Prema Svjetskom programu za hranu, oko trinaest miliona ljudi je upućeno na donacije hrane.
Osim Afrike, problemom sa žitaricama je pogođen i Bliski Istok. Glad bi mogla pogoditi i Libanon, koji oko 95 posto žitarica uvozi upravo preko Crnog mora. „Nema zamjene za hljeb“, kaže tamošnji agroekonomist Rijad Sade za Süddeutsche Zeitung. „To je hrana siromašnih ljudi, često jedino što si mogu priuštiti.“
Neki analitičari se čak boje socijalnih nemira. U Egiptu, najvećoj arapskoj zemlji, hljeb je decenijama subvencioniran. Ta zemlja je 1977. već vidjela velike nemire kad su vlasti htjele smanjiti subvencije. Tokom Arapskog proljeća 2011. godine, Egipćani su na centralnu trgu u Kairu uzvikivali: „Hljeb, sloboda, socijalna pravda!"
Prema Institutu za svjetsku privredu iz Kiela, žitarice iz Ukrajine se ne mogu zamijeniti ni na duži rok. Kako navodi taj institut, moglo bi se desiti da će mnoge afričke zemlje naprosto morati da žive sa znatno manje pšenice i suncokretovog ulja.
