Bivši ukrajinski ambasador u Hrvatskoj, Srbiji i BiH Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr komentirao stanje u Ukrajini i odnos međunarodne zajednice prema ruskoj invaziji na Ukrajinu.
- U Beču je pala odluka. Još od početka ruske invazije na ukrajinski Krim krajem februara 2014. godine OESS je odmah reagirao i poslao u Ukrajinu SMM OSCE. To je "Specijalna Monitoringova Misija" OESS- a. Kao najbitnija evropska organizacija za pitanja sigurnosti na području Evrope, SMM OESS je svakodnevno slala izvještaje o situaciji u Ukrajini, posebno što se tiče vojnih borba na Donbasu.
Tako su zemlje članice uvijek mogli operativno posjedovati informacije iz prvih ruku i to objektivno i bez zamagljivanja.
31. marta ove godine bio je završen mandat SMM OESS koji je inače svake godine dobivao produžetak još na godinu dana. Ali, jučer je ruska delegacija u OESS-u blokirala produžetak mandata misije i zatražila njezino ukidanje. To je nevjerojatan slučaj u praksi Organizacije koja je nadležna za pitanja sigurnosti u Evropi. Zemlja agresor, koja je započela najveći rat poslije 1945. godine blokirala je mogućnost međunarodnog monitoringa sigurnosne situacije u Ukrajini. Kako je sada moguće djelotvorno reagirati na nove izazove za europski kontinent, ako Organizacija ne može poslati u Ukrajinu niti svoje promatrače. Je li to početak gubitka OESS-ovog smisla svog postojanja?
Izgleda da je princip konsenzusa tu nemoguć i mora biti ukinut. Moskva mora odgovarati za početak krvavog rata i vojne zločine, koje su trebali fiksirati međunarodni predstavnici. Umjesto toga, Rusi su se počeli pripremati se za još krvaviji scenarij i njima jako ne odgovaraju međunarodne osude zlodjela RF.
U takvoj teškoj situaciji Kijev traži jednostavne stvari da snažno umanji agresiju Kremlja. Podsjećam, da NATO i Vašington nisu htjeli dati dodatne sigurnosne garancije Moskvi. Zato je ona odlučila kazniti Ukrajinu kao odgovor na odbijenicu kolektivnog Zapada i cilj svog novog osvajačkog pohoda na zemlje u susjedstvu, koje nisu prihvatile ideologiju ‘ruskog svijeta’ nego primili svjetonazor demokratskih vrijednosti.
Zato imamo invaziju ruskog svijeta na demokratski svijet u obrazu Ukrajine kao oslonca slobode u istočnoj Evropi.
Zbog paničnog straha od rata sa Rusima puno zapadnih prijestolnica započelo je karakterizirati ovaj rat isključivo kao rusko-ukrajinski sukob. Oni su osudili rusku agresiju, nametnuli sankcije, ali vojno stoje po strani, smatrajući da je teška ratna borba isključivo stvar Ukrajinaca. Dobro, ako vi tako kratkovidno radite u odnosu na Ukrajinu, onda Kijev traži jednostavne stvari za dobivanje realne europske podrške.
Prvo, Ukrajina mora dobiti oružje s kojim se može boriti i pobijediti agresora. To sigurno nisu samo kacige i pancirke, koje nam isto trebaju. To nije samo oružje za odbranu, s kojim ne možemo pobijediti rusko zlo. Nama trebaju avioni, rakete različitog dometa, savremeni tenkovi i sistemi proturaketne i protuavionske zaštite.
Drugo, sadašnje sankcije još uvijek ne djeluju kritično na rusku ekonomiju. Treba ih pojačavati i pratiti nemogućnost Rusije da ih izbjegne.
Treće, važno je dobivanje stalne financijske podrške od zemalja demokratskog svijeta za Ukrajinu, dok vodi rat s agresorom na europske vrijednosti. Ako se bojite vojnog sukoba s Rusima, dajte maksimalnu podršku Ukrajini. Moskva je pročitala strah u očima nekih europskih zemalja. Ukrajina ipak može zaustaviti rusku invaziju po cijenu ogromnih vlastitih patnja. Ali, nemojte razmišljati samo o cijenama goriva i plina; ako sada snažno nećete podržati Ukrajinu, razmišljat ćete o cijenama vlastitih života”, poručio je Levčenko.