Učinak zapadnih sankcija protiv Vladimira Putina slabi. Iako se Evropska unija ističe svojim najstrožim mjerama dosad protiv ruskog ratnog stroja - uključujući djelimičnu zabranu uvoza nafte - sve je više raznih ustupaka, od izuzeća nafte iz naftovoda od sankcija do uklanjanja Putinovog omiljenog svećenika s popisa sankcioniranih.
Mađarski lider Viktor Orban, Putinov obožavatelj, očito igra veliku ulogu u razbijanju ujedinjene fronte. Međutim, rizik od zamora i opadanja morala ide i dalje od Budimpešte. Cijena udaranja Putina tamo gdje boli - energija - zaokuplja umove mnogih nacionalnih lidera u vrijeme visoke inflacije i privrednog usporavanja, kao i sumorni prizor ruskog napredovanja koji ponovo dobija zamah nakon 100 dana borbe, piše Bloomberg.
Uz razlike u mišljenjima koje se šire unutar i izvan EU o tome kako bi kraj krize mogao izgledati, ovo ne sluti dobro za kratkoročnu perspektivu. Estonska premijerka Kaja Kalas (Kallas), koja sada mora ponovo sastaviti svoju vladajuću koaliciju nakon raspada prošle sedmice, želi nastaviti pritisak prema Moskvi. Ali priznaje da će odsad to biti sve teže, s malim izgledima za embargo na plin u sljedećem nizu restrikcija.
Vrijeme je za drugačiji pristup ili pauzu, kako kaže belgijski kolega estonske premijerke Aleksander De Kro (Alexander De Croo).
Ne postoji jednostavno rješenje za zamor od sankcija. Finansijsko oružje je nesavršen alat koji je sklon neujednačenoj provedbi i neželjenim posljedicama. Opseg sankcija protiv Putinovog užeg kruga bez presedana, kao i ruskog finansijskog sistema, zračnih prijevoznika i trgovine, doprinijet će padu ruskog bruto domaćeg proizvoda od 10 posto ove godine.
Ali to nije odvratilo ili zbacilo Putina.
Što je još gore, bilo je i nekih kontraproduktivnih učinaka. Rastuća cijena energije napunila je Putinove džepove dok je istovremeno osiromašila uvoznike. Ruski prihod od nafte i plina ove će godine biti oko 285 milijardi dolara, prema procjenama Bloomberg Economicsa. Kad se tome pridoda i druga roba, brojka premašuje 300 milijardi dolara u ruskim deviznim rezervama zamrznutim zbog sankcija.
I dok zapljena jahti i vila bogatih oligarha daje dobar osjećaj, neugodno je vidjeti kako zapadne kompanije koje napuštaju Rusiju prodaju imovinu onim milijarderima koji su zapravo preveliki da bi bili sankcionirani.
Čak i ako je dugoročni odgovor u tome da se protiv Rusije krene snažnijim i bržim mjerama, bit će od vitalnog značaja prvo ojačati ekonomsku obranu kod kuće. Barclays procjenjuje da bi potpuni embargo na ruski prirodni plin mogao smanjiti BDP eurozone za 4% u poređenju s osnovnim scenarijem. Bez dodatne ekonomske podrške domaćinstvima, proširit će se Orbanova retorika, koji neukusno upoređuje energetske sankcije s ekonomskom "nuklearnom bombom".
Već je istraživanje YouGova iz aprila pokazalo da je evropsko javno mnijenje donekle protivrječno: više od 30% ispitanika u sedam zemalja, uključujući Španiju i Italiju, zagovaralo je ulaganje u trgovinu i diplomatiju s Rusijom, a ne u odbranu i sigurnost.
Bez svjetla na kraju ekonomskog tunela, raspoloženje javnosti moglo bi se potpuno promijeniti. Ako se ovaj rat razvuče i postane test morala, Zapad i EU imaju prednost u smislu resursa i ljudskog kapitala, kako je primijetio Migel Otero Iglezijas (Miguel Otero Iglesias) s Elcano Royal Instituta. Ali to dolazi s potrebom da se zaštite najranjiviji u društvu i fiskalna podrška bit će neizbježna, piše Bloomberg.
Mjere podrške u pandemijskom stilu trebale bi potaknuti sljedeće evropske političke korake, bilo putem zajedničke strukture zaduživanja EU fonda za oporavak ili SURE zajmova ponuđenih članicama radi zaštite zapošljavanja. Jedinstvo će doista biti snaga u vrijeme rastućih kamatnih stopa i krhkih javnih financija, pogotovo kada Putin počne ograničavati opskrbu plinom zemljama koje ne igraju po njegovim pravilima.
Lako je pretpostaviti, kao što su to neki činili, da je linija podjele u ovom sukobu između onih koji žele popustiti Putinu i onih koji su na strani Ukrajine. Ovo nije ni tačno, ni od pomoći. Talijanski primjer posebno je poučan. Prije Putinove invazije, Mario Dragi (Draghi) razmišljao je o dubljim plinskim vezama s Rusijom. Od tada podržava zabranu uvoza ruske nafte i podržava slanje teškog naoružanja u Ukrajinu uprkos domaćem političkom otporu.
Ipak, također je pozvao na zajednički odgovor na rastuće troškove energije i pozvao SAD da pažljivo razmisli o tome kako bi prekid vatre mogao izgledati. Budući da prijeti zamor od sankcija, Dragijev pristup, a ne Orbanov, trebao bi odrediti sljedeće korake Zapada, zaključuje Bloomberg.
