NATO je proteklih dana vrlo zadovoljan sobom, piše u velikoj analizi BBC-jeva urednica specijalizirana za Evropu Katja Adler (Katya).

Naravno, pojedini zvaničnici opravdano su izuzetno zabrinuti zbog rusko-ukrajinskog sukoba kojem se ne nazire kraj, kao i zbog svega što to donosi ostatku Evrope. No, svi su vrlo zadovoljni što su se članice NATO-a izuzetno brzo organizirale te ih je ruska invazija ujedinila više nego ikada do sad.

Posebno se tu ističe saradnja transatlantskog pakta kao i NATO-ovih EU članica u sankcijama protiv Rusije, što je izuzetno brzo i lako riješeno, za razliku od drugih sličnih situacija.

- Da ste me ovog februara, ili čak prije samo šest mjeseci pitali, sigurno ne bih vjerovao da ćemo postići ovoliki nivo saradnje među članicama Saveza - kazao je novinarki neimenovani Amerikanac, visokopozicioniran u NATO-ovom središtu u Briselu.

No, pitanje je kakvo to "ljepilo" tako čvrsto drži NATO zajedno u ovoj krizi, s obzirom na to da ovako visoka saradnja nije bila očekivana i stotine novinskih članaka najavljivalo je probleme, prenosi Jutarnji list.

Strah od ruskih nuklearnih bojevih glava

Pet mjeseci od ruske invazije na Ukrajinu postalo je jasno da je napadnuta zemlja na rubu snaga, a dodatan "začin" krizi bila je novonastala i još uvijek aktualna energetska kriza uzrokovana činjenicom da je ruski plin teško dolazio do Evrope, a cijene su "otišle u nebo". Dodatan je problem i što Rusija raspolaže uvjerljivo najvećim arsenalom nuklearnih bojevih glava na svijetu, a to je prijetnja cijelom čovječanstvu. Očekivalo se da će zapadni lideri pomalo smanjivati svoju podršku Ukrajini u strahu da ruski predsjednik Vladimir Putin u nekom trenutku uistinu ispuni svoje prijetnje i Ukrajinu napadne atomskim oružjem.

No, umjesto da se razjedini, NATO je ostao snažan.

- Dodatan faktor odluci da se Ukrajini daje snažna podrška bili su i ruski napadi na civilne objekte, stradanja nevinih civila - rekao je još jedan visokopozicionirani NATO zvaničnik koji je, kao i ostali s kojima je ugledna novinarka razgovarala proteklih dana, slobodnije govorio pod uslovom da ga se ne imenuje. Dodao je kako je NATO šokiran "svakodnevnom dozom", teških ratnih zločina koje Rusija čini na ukrajinskom teritoriju te je teško zauzeti bilo kakav drugi stav nego pružiti maksimalnu podršku Ukrajini. Rusija te zločine, naravno, stalno negira te u prepoznatljivom stilu optužuje Zapad za protivruske laži.

Zapadne zemlje smatraju kako je taktika Kremlja od samog početka bila vrlo pogrešna.

- Moskva je pokušala svojim postupcima manipulirati drugim zemljama dajući do znanja da će i zapadne zemlje patiti. No, to im se drastično obilo u glavu. Propala je ideja brzog zauzimanja dijelova Ukrajine, a sve je krenulo u smjeru krvavih napada na civile i najtežih ratnih zločina, što Putinu nikako ne odgovara - kaže izvor BBC-jeve novinarke.

Ruski predsjednik svu krivnju svaljuje upravo na NATO, tvrdeći da se želi previše približiti ruskom teritoriju. No, čini se kako mu je i tu pozicija sve gora jer su se i Švedska i Finska opredijelile nakon više decenija neutralnosti, što je izazvano isključivo ruskom invazijom i daljnjim ponašanjem Kremlja.

Mnogi NATO-ovi zvaničnici iznenađeni su i snagom ukrajinskog otpora koja je, doduše uz stranu pomoć u vidu naoružanja, opreme i vojno-taktičke obuke, pokazala da se može i hoće braniti ako ju se malo "pogura", što je NATO stavio u pomalo neugodnu poziciju - kako odbiti pomoći zemlji koja je izravno i bez povoda napadnuta, a očito sa stranom pomoći ima šanse odbiti agresiju.

Reorganizovani NATO

Zemlje članice Saveza Ukrajini pomažu na dva nivoa - praktičnom i političkom. Praktični znači da je cilj očuvati vitalnu infrastrukturu i industriju, zbog čega i šalju specijalizirano naoružanje i visokosofisticiranu vojnu opremu u Ukrajinu, jer bez toga i Evropi prijeti teška zima. NATO je prvih sedmica invazije doslovno paničario, smatra BBC, ne znajući što učiniti, no produženjem rata postali su sve odlučniji u namjeri da pruže maksimalnu moguću pomoć zemlji žrtvi brutalne agresije.

Valja napomenuti kako NATO ovdje ne može pružiti onu vrstu podrške kakvu bi bio u stanju da je napadnuta neka zemlja članica. U tom trenutku bi se sve zemlje članice morale odazvati pozivu i uključiti u sukob, no Ukrajina još nije članica NATO-a, iako je pitanje vremena kada će se to postići i to vjerovatno ubrzanom procedurom uslijed ovako teške situacije. No, ni to nije tako dobra vijest jer bi NATO tada bio uvučen u nešto što bismo tada već uistinu mogli zvati Treći svjetski rat.

Stoga se situacija sada svodi na to da svaka zemlja članica Saveza po svojoj savjesti odlučuje kakve će i koliko pomoći poslati Ukrajini. Kremlj na to ne gleda tako, vjerujući da Ukrajini pomaže čitav NATO, a Savez se grozničavo trudi da ne dođe do bilo kakve eskalacije u koju bi bila uključena neka zemlja članica.

Strategija koju je NATO osmislio zasad je jednostavna i predvidljiva, ali i jedina moguća. Pojačana je vojna prisutnost na Istoku Saveza kao i u zemljama koje su geografski blizu Rusiji, no zasad nijednom nije proveo bilo kakvu akciju svojih snaga u Ukrajini, niti to u dogledno vrijeme planira.

S druge je strane politička podrška Ukrajini, koja je također vrlo važna jer su članice Saveza, između ostalog, morale uvjeriti i svoje parlamente kao i građane da se slože s podrškom napadnutoj zemlji.

Građani nisu oduševljeni snažnom podrškom Ukrajini, boje se inflacije i rata

Analitičari smatraju kako je cijena podrške Ukrajini ništa u odnosu na onu koju su evropske zemlje poput Francuske i Velike Britanije platile u američkim ratovima s Irakom i Afganistanom, no zanimljivo je vidjeti mišljenje građana. Naprimjer, istraživanja koja je provela agencija Morning Consult pokazuju da svega 28 posto stanovnika Francuske i Njemačke podržava zapadnu podršku Ukrajini, dok je u Italiji podrška dva posto manja. Glavni razlog je što se građani boje da bi to moglo dovesti do novih problema, od sve veće inflacije i udara na standard, pa i do uvlačenja njihovih zemalja u vojni sukob s Rusijom. Ipak, lideri th zemalja zasad čvrsto, unatoč relativno niskoj potpori građana, čvrsti su u odluci da se Ukrajini mora pomoći. Štaviše, čvršći nego ikad, analizira BBC.

Novinarka ističe kako je zanimljivo usporediti aktualnu situaciju s onom tokom drugog Zaljevskog rata kada su Njemačka i Francuska jasno dale do znanja kako će poštovati volju građana i neće se ni na koji način uplitati u taj sukob. Šta se, onda, sada promijenilo?

- Jednostavno pitanje. Ruski napad na Ukrajinu za Evropu je poput napada na SAD 11. septembra 2001. - kaže Kamil Grand (Camille), donedavna portparolka generalnog sekretara NATO-a za odbranu i investicije, trenutno na dužnosti u Evropskom vijeću zadužen za vanjskopolitičke odnose. Dodao je kako je ruska invazija na Ukrajinu osvijestila potrebu za jačanjem odbrane, jer se situacija drastično promijenila u vrlo kratkom vremenu, tjerajući NATO da shvati kako je opasnost pred granicama Saveza.

Kako god rusko-ukrajinski rat završio, situacija u Evropi ostat će zamršena godinama, kako sa sigurnosnog tako i s geopolitičkog gledišta.

Američki zvaničnik ide i korak dalje tvrdeći kako je Rusija stvorila paradigmu koja će dramatično utjecati na globalnu sigurnost. Dodao je da to nije samo mišljenje zemalja članica Saveza, već i drugih demokratskih zemalja poput Japana, Novog Zelanda, Australije i Južne Koreje, koje Putinove poteze smatraju ozbiljnom prijetnjom demokraciji u svijetu. Smatraju da niko na svijetu nije siguran ako mu se dopusti provesti ono što je naumio u Ukrajini.

Naravno, postoje i zemlje koje su suprotnog stajališta. Ruske saveznice optužuju Zapad za licemjerje, jer su i njihove trupe u brojnim ratovima kršile ljudska prava i činila ratne zločine, posebno u Iraku. Također, primjetno je kako su izbjeglice iz Sirije dosta teže dobijale međunarodnu zaštitu nakon što bi uspjele pobjeći iz ratom devastirane zemlje, nego Ukrajinci kojima su praktički bez ograničenja otvorene granice svih zemalja EU.

U međuvremenu, početna mlaka reakcija NATO-a, izazvana šokom radi iznenadne ruske invazije, prisilila je SAD da fokus svog vanjskopolitičkog promišljanja prebaci s Indo-pacifičkog područja i Kine na Rusiju i Ukrajinu i to baš uoči nadolazećih međuizbora, no birači predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) zbog takve odluke ipak nisu kaznili. Upravo čvrsta odluka SAD-a pokolebala je dotad neodlučne zemlje poput Francuske, Njemačke i Italije da se snažnije uključe.

Nije ni za njih to bila jednostavna odluka, Berlin i Rim imaju izuzetno razvijene poslovne odnose, a u javnosti je francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) uvijek percipiran kao blizak prijatelj Vladimira Putina.

Dolaskom jeseni svoju je politiku drastično promijenila i Njemačka, postavši četvrti najveći donor vojne pomoći Ukrajini. Istovremeno se Evropa morala brzo stabilizirati radi nadolazeće zime, odnosno, osmisliti kako se, sa što manjim udarom na standard građana, izvući iz ralja ovisnosti o ruskoj energiji.

- Ratni zločini ne smiju proći nekažnjeno - neočekivano oštro obrušio se Makron na Rusiju ove sedmice govoreći o napadima na civilnu infrastrukturu i civile kojima je 75 posto ukrajinskog glavnog grada Kijeva ostalo bez električne energije i vode.

- Činjenica je da je isprva u NATO-u bilo trzavica na temu pomoći Ukrajini, ali toga sada više nema, jedinstveni smo u svojim postupcima - rekao je izvor BBC-a.

Direktne linije s Putinom

Novinarka navodi kako su neke važne zemlje, poput Njemačke i njenog kancelara Olafa Šolca (Scholz), ali i Makrona, te Bijele kuće, ostavile otvorene "jedan-na-jedan" direktne telefonske linije s Putinom. No, navodno ne raspravljaju toliko mnogo o Ukrajini već samo o onomu što Evropu trenutno najviše zabrinjava - ruskom nuklearnom naoružanju. Stječe se dojam kako se Pariz i Berlin nadaju da bi nakon završetka krize u Ukrajini mogli obnoviti poslovne odnose s Moskvom.

Američki zvaničnici sumnjaju u to, no legitimno je pitanje je li uopće moguće razgovarati o ekonomskoj i energetskoj stabilnosti te sigurnosti Evrope ako se iz jednačine potpuno ukloni Rusija. Zima je pred vratima, a zasad nema naznaka da bi NATO i Moskva mogli uspostaviti iole ozbiljniju saradnju kako bi osigurali kakvu-takvu stabilnost između Pakta i Rusije.

Ujedno, sada postaje jasnije da Zapad nije nimalo pomogao Ukrajini kada ih je gotovo silom natjerao za pregovarački stol s Rusijom, što je dovelo do aneksije Krima 2014., a sada je Putin "došao po još". Stoga se sada orijentiraju ne na pregovore, već na što je veću moguću vojnu pomoć. Jedan od razloga za to je da žele Ukrajinu učiniti dovoljno sposobnom da na idućim mirovnim pregovorima, dođe li do njih ikada, bude barem donekle ravnopravna Rusiji. No, pregovori ne dolaze u obzir, pita li se ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Analiza se zaključuje opaskom kako bi bilo naivno vjerovati da su sve zemlje članice NATO-a jednako "nastrojene" prema ovom sukobu. Njemačka pomaže, ali se predstavlja kao "tihi partner", SAD pokušava održati balans i spriječiti eskalaciju sukoba, a pogotovo spriječiti direktni rat s Rusijom.

Sad već bivša članica EU, Velika Britanija, dosta je agresivna u osudama ruskih postupaka, iako joj prijeti znatno manja opasnost od one koje su geografski bliže Rusiji ili već imaju bolna i relativno nedavna povijesna iskustva s njima poput Baltika i Poljske.

Grand zaključuje kako nema jednostavnog rješenja za ovaj problem, ali je prioritet poraz Rusije. No, pitanje je kako će ponosna Rusija i Putinov ego na to reagirati. Izazov je to s kojim će se sve zemlje morati suočiti u sedmicama, mjesecima, a možda i godinama pred nama, prenosi Jutarnji list.