Mjesecima je spekulirano ko će biti novi generalni sekretar NATO-a nakon što aktualnom Jensu Stoltenbergu istekne mandat. U prvom planu bio je odlazeći premijer Nizozemske Mark Rute (Rutte), a danas je stigla zvanična potvrda iz NATO-a da će Rute preuzeti mandat od 1. oktobra ove godine. On je izabran dogovorom svih članica Alijanse.

Posjetio Srebrenicu

Rute je u januaru ove godine bio u posjeti Bosni i Hercegovini i koji je uvijek jasno govorio da prečice za EU ne postoje, već da naša država mora ispuniti zadatke koji su pred nju stavljeni. Ubrzo nakon toga, BiH je dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o članstvu u EU.

- Želimo da BiH zauzme svoje mjesto u EU kao jedinstvena zemlja. Budite sigurni da BiH ne mora ovo raditi sama. Mi smo voljni pomoći. Činjenica da smo ovdje danas dokazuje to - kazao je Rute u januaru ove godine tokom boravka u BiH.

Tada je posjetio i Srebrenicu i poklonio se žrtvama genocida.

Nizozemac Rute (57) žestok je kritičar ruskog predsjednika Vladimira Putina i nepokolebljiv saveznik Ukrajine koji je izbrusio svoje političke vještine na dužnosti premijera Nizozemske koju je obnašao 14 godina.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu bio je jedan od najvećih pobornika evropske vojne podrške Ukrajini. Naglašavao je kako je poraz Moskve ključan za mir u Evropi.

Na to ga je potaklo rušenje aviona iznad Ukrajine 2014., za šta Nizozemska okrivljuje Rusiju. Tada je poginulo 298 ljudi, a 196 bili su nizozemski državljani.

- NATO mora biti snažan kako bi se suprotstavio Moskvi i evropski čelnici ne smiju biti naivni kada je u pitanju Putinova Rusija. On neće stati na Ukrajini ako ga sada ne zaustavimo. Ovaj rat veći je od Ukrajine. Riječ je o očuvanju međunarodne vladavine prava - izjavio je Rute u UN-u u septembru 2022., sedam mjeseci nakon početka ruske invazije.

Nakon rušenja leta MH17, Rute je postao jedan od najistaknutijih evropskih političara, odigravši važnu ulogu u evropskim raspravama o imigraciji, dugu i odgovoru na pandemiju covida-19. Pod njegovim vodstvom, Nizozemska je povećala potrošnju za odbranu na više od 2 posto BDP-a koliko traži NATO i donirala avione F-16, topništvo, dronove i streljivo Kijevu.

U oktobru će na čelu NATO-a zamijeniti Jensa Stoltenberga, koji je tu dužnost obnašao gotovo deset godina.

U Stoltenbergovu mandatu Savez je primio u svoje redove Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Finsku i Švedsku. Neke članice NATO-a nadale su se da će estonska premijerka Kaja Kalas (Kallas) postati prvom glavnom sekretarkom Saveza, ali za druge je ona previše radikalna u odnosu prema Rusiji.

Putin nije toliko snažan

Rute cijeli život živi u Den Haagu i nije oženjen, a nakon politike namjeravao se posvetiti podučavanju. No, rat u Ukrajini potaknuo ga je da se odluči za međunarodnu funkciju. Snažan je pristaša ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, s kojim se sastao u Kijevu prije pet godina.

- Čak i tada je bilo očito: to je čovjek s misijom... Uvjeren sam da uspjeh Ukrajine velikim dijelom ovisi o mentalitetu koji je on širio od samoga početka - rekao je Rute za Reuters u aprilu.

S druge strane, iako je upozoravao na prijetnju koju predstavlja Putin, sugerirao je i da ruski predsjednik nije snažan kako se čini.

- Nemojte mentalno precijeniti Putina. Razgovarao sam s njim puno. On nije snažan čovjek, on nije snažan tip - rekao je Rute u raspravi u parlamentu u aprilu.

Rute je potvrdio svoju kandidaturu za novog glavnog sekretara NATO-a prošle godine kao jedan od voditelja međunarodne koalicije koja će isporučiti avione F-16 Ukrajini i obučiti ukrajinske pilote. Pri kraju svojeg mandata na čelu nizozemske vlade, potpisao je desetogodišnji sigurnosni sporazum s Ukrajinom koji joj garantuje podršku Nizozemske.

"Prestanite kukati"

Rute ima dobre odnose s mnogim britanskim i američkim zvaničnicima i mnogi smatraju da je jedan od onih u EU koji su se najbolje nosili s američkim predsjednikom Donaldom Trampom (Trump), koji se ponovno takmiči za Bijelu kuću. To bi mu moglo biti vrijedno iskustvo jer Trampov mogući povratak na vlast zabrinjava čelnike NATO-a otkako je on doveo u pitanje američku spremnost da pomogne drugim članicama Saveza budu li napadnute.

Na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu prošle godine, Rute je rekao da bi čelnici trebali prestati "kukati zbog Trampa" i da bi trebali više trošiti za odbranu i proizvodnju streljiva, nezavisno od toga ko pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u novembru ove godine.

Mnogi postavljaju pitanje može li Rute predvoditi NATO u turbulentnim vremenima.

Kako je naveo Foreign policy, vjerovatno najvažnija stvar koju treba znati o Ruteu, koji je rođen 1967. godine kao najmlađi od sedam djece u porodici srednje klase u Hagu (njegov otac je vodio prodavnicu automobila), jeste da je on vrlo kontrolirana osoba. Često ostavlja na ljude utisak da je spontan, olako shvata stvari kako dođu. Ali ispod površine opuštenog, nasmijanog Nizozemca koji do kancelarije ide biciklom, s jabukom u ruci, događa se mnogo više.

Kao što mogu posvjedočiti mnogi ljudi koji su radili s njim, Rute je čovjek navika. Mrzi iznenađenja, jer ga mogu natjerati da izgubi kontrolu. Kada mu prijatelji organizuju večeru iznenađenja, on je napet, ne može da uživa. Kada ministar u njegovoj vladi "iskoči iz reda", može biti iznerviran ili izuzetno ljut.

Cijeli svoj profesionalni život, Rute je radio na upravljačkim funkcijama – prvo kao službenik za ljudske resurse za Unilever, zatim kao lider liberalne stranke od 2006. godine, te tokom 14 godina, od 2010. godine, rukovodio je i ljevičarskim i desničarskim likovima u vladama koje je vodio. Mnogi koji ga posmatraju u ovim ulogama kažu da je njegov stil upravljanja oblikovan, prije svega, željom da spriječi iznenađenja.

On to prvo radi pokušavajući da radi s ljudima kojima može vjerovati. Veoma je ljubazan s osobljem, često ih pita o porodici, hobijima i praznicima. I pamti sve – od imena supružnika do šale koju je neko izrekao tokom putovanja prije više od decenije. Ali ova intimnost je i način upravljanja njegovim odnosima s osobljem i čitanjem njih, predviđajući tako njihove misli i postupke.

Povjerenje je, za Rutea, proizvod rutine - kako u kancelariji, tako i u njegovom privatnom životu. Svake godine iznajmljuje istu jednostavnu kuću za odmor sa članovima porodice. Već 30 godina provodi nekoliko dana svake godine u Njujorku s istim prijateljem, odsjeda u istom jeftinom hotelu u Kineskoj četvrti, jede u istim restoranima, uvijek se sastaje s Robertom Karom (Caro), biografom bivšeg američkog predsjednika Lindona Bi Džonsona (Lyndon B. Johnson).

Historičar po obrazovanju

Da, Rute, koji je historičar po obrazovanju, strastveni je čitalac američkih političkih biografija.

U Hagu uvijek pije kafu subotom ujutro u istom kafiću, a zatim kupuje namirnice u istom supermarketu Albert Heijn. U nedjelju ujutru u 10 sati sastaje se s drugim prijateljima – opet, uvijek istim – u sportskom klubu. Tokom sastanaka vlade koji se oduže, sklon je naručivanju iste hrane. Cijeli grad zna za te navike, a mnogi im se rugaju.

U novoj biografiji o Ruteu, pod nazivom "Het Raadsel Rutte" (Zagonetka Rutte), nizozemski politički novinari Ron Fresen i Vilma Borgman (Wilma) citiraju njegovog saputnika na putovanju u Njujork, koji objašnjava da nikada ne razgovaraju o tome gdje jesti „jer to već znamo. To nam štedi vrijeme i energiju koju možemo potrošiti na razgovor o zanimljivijim stvarima.”

Vrlo mali ego

Rute gotovo da nema privatni život. Samac, živi u istoj skromnoj kući s istim namještajem već 30 godina. Kao što gore pomenuta knjiga opisuje, rijetko ko tamo ide; nikad ne kuha, sam čisti, a čak nema ni aparat za kafu. Njegov život se sastoji od jedne stvari - posla.

Za političara, Rute ima izuzetno mali ego. Političari su često solo igrači sa snažnom željom da zablistaju. Rute, međutim, funkcionira drugačije. Neugodno mu je s luksuzom, rutinski traži od ambasadora da mu rezervišu jednostavniji hotel sljedeći put kada posjeti njihove zemlje. Kada mu odijelo nije potrebno, nosi farmerke, duksericu i patike.

On je i timski igrač. Pragmatičar, želi da rješava probleme ljudi. U fragmentiranom nizozemskom političkom pejzažu, sa brojnim primadonama, kompromisi su neophodni da bi se bilo šta uradilo. Zato ih pokušava iskovati i bez problema pripisuje drugima priznanje za postignuće. Tokom četiri nizozemske vladajuće koalicije koje je formirao – i sa lijevim i vrlo desnim strankama – insajderi su često bili zapanjeni lakoćom s kojom je Rute pravio kompromise, posebno kada su pregovori bili na prelomnoj tački. Za njega su kompromisi često bili draži od principa, a dogovori su bili draži od sadržaja.

Moglo bi se reći da je sve što Rute radi funkcionalno.

Nizozemska novinarka Petra de Koning u svojoj knjizi "Mark Rutte" je napisala da je jedna od ključnih taktika koju je Rute koristio kao premijer "meeveren", što znači "poskakivati ​​i protezati se zajedno" s kim god mu je trebalo da vlada. Ovo objašnjava lakoću s kojom Rute radi s političkim grupacijama kako na lijevoj tako i na (ekstremnoj) desnici - toliko da su mu u Hagu dali nadimak "teflon Mark". Poskakivanje, piše de Koning, je nešto što je naučio kada je bio na čelu omladinskog krila svoje stranke, JOVD-a. U NATO-u, koji sada ima 32 zemlje članice i jaku kulturu konsenzusa, vjerovatno će morati mnogo da poskakuje i rasteže.

Uz Rutea, NATO dobiva generalnog sekretara s dugogodišnjim iskustvom u koalicionoj politici, koji razumije umjetnost pregovaranja i kompromisa. Ovo može biti važna vještina u vojnom savezu sa 32 zemlje članice.