Donald Tramp (Trump) velikodušno je čestitao referendumsku pobjedu svom turskom kolegi Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan). Iako ne bi trebao, Tramp pokazuje divljenje koncentriranoj političkoj moći, ali nije jedini američki predsjednik koji, kako nam je jednom priznala Samanta Pauer (Samantha Power), nema luksuz da misli samo o ljudskim pravima u zemlji gdje su prisutni američki interesi.
I sreća i strategija
Zbog toga su ostale da vise riječi američkog potpredsjednika Majka Pensa (Mike Pence) izgovorene na granici sa Sjevernom Korejom kako je vremenu strateškog strpljenja došao kraj. Bogami, nije! Na samom ulazu u Aziju Amerikance, u Turskoj prije svega, interesiraju tri stvari: NATO, uključujući vojnu bazu Indžirlik, borba protiv terorizma i neupitno savezništvo na Bliskom istoku. A šta je to ako nije strateško nadmudrivanje; niko nije budala da prvi povuče obarač.
Nakon čestitki iz Vašingtona nije trebalo dugo čekati da Erdoan uzvrati kako ga Tramp i njegovi potezi oduvijek čine sretnim. Nastranu strategija, važni su i komplimenti. Za divno čudo, ovog predsjednika najmoćnije demokratske zemlje, SAD, kao da nije briga što je turska vlast strpala u zatvor 81 novinara, više nego komunističke vlasti u Kini; u cijelom svijetu zatvoreno je 259 novinara.
Kao da je opet oživjelo načelo Luja XIV: “Država to sam ja” (L'État, c'est moi). Parlamentarna demokratija postaje ikebana, jeftini ukras u buržujskom kičeraju, u kojem je (lump)proletarijat postao prekarijat - izgubljen u jeftinim liberalnim vrijednostima. Klase su umrle s padom Berlinskog zida. Sad su važne religije.
Ali, Erdoana kao da nije puno briga što Tramp govori o zabrani ulaska nekim muslimanima u Ameriku, iako on, očito, aludira na sve muslimane.
Iako još ne znamo kojoj ideologiji pripada, Trampu se može - da testira onu bombetinu, bacajući je na neku pećinu u Avganistanu, gdje uvijek bude kolateralne štete. S bombardiranjem Sjeverne Koreje će ići malo teže. Tu, što bi rekli Turci, treba sabura!
Ah, ti muslimani
Za Erdoana znamo da je musliman, ide u džamiju, ali i da na mitinzima maše Svetom knjigom, kao da je to politički manifest, a ne Knjiga upućena svim ljudima; Kur’an, čak nije namijenjen samo muslimanima, da ne govorimo - samo Arapima, Turcima ili nama, Bosancima, već je milost svim svjetovima. No, sve je veća provalija između (idealnog) islama i (nesavršenih) muslimana, kako je to precizno objasnio naš profesor i prevodilac Kur'ana na bosanski Esad Duraković.
U nedosegnutom islamskom univerzalizmu vjera se zloupotrebljava; suviše je neznalica i sve više duhovno nepismenih generacija. Zato je sve veća bratija vlastodržaca i njihovih slijepih sljedbenika. Vladimir Putin otvoreno koristi panslavizam, i to onaj koji još negira genocid u Bosni koju, pak, Erdoan, aman-zaman, drži svojim amanetom. I tako, u tom igrokazu, skupa regrutiraju balkanske vazale.
Može se i Erdoanu, dok Evropa malo govori protiv sabirnih logora za izbjeglice Viktora Orbana. I dok slabo reagira na Aleksandra Vučića, koji u Srbiji ponekad zna razbiti demokratiju kao zvečku. Ne urla se kao na Erdoana, na opasnu evropsku periferiju s Lukašenkom u Bjelorusiji i Alijevim u Azerbejdžanu.
Zato razumijem one koji u takvim kritikama sve manje žele učestvovati. Uostalom, Turska je i ona druga polovina od 48 posto koji su rekli NE na minulom referendumu. Kad se narednog mjeseca sastane s predsjednikom Trampom u Bijeloj kući, šef turske države će čuti površne prigovore, sa strane, ali ne u četiri oka. Izglednije je da će pasti neki dogovor kao s predsjednikom Kine, koju je Tramp već izbrisao s liste valutnih manipulatora.
Jer, kako to svojevremeno reče Zbignjev Brežinski (Zbigniew Brzezinski), prosječni Amerikanci nisu veliki znalci svoje vanjske politike. I tu vladaju strasti, pa je neka inteligentna politika gotovo nemoguća, posebno jer se odvija kroz glasačko tijelo kojem se predsjednici moraju više dodvoravati nego objašnjavati. Lako je, zato, predvidjeti da će i Tramp, u neko doba, opet raspaliti po (svim) muslimanima. Hoće li te riječi veseliti Erdoana, sasvim je drugo pitanje. I kako će ih iskoristiti kada mu zatrebaju.
