U svom neprohodnom nedjeljnom dnevniku, Radio-televizija Republike Srpske pozvala je svekoliku javnost na „roditeljsku pažnju“, jer se, eto, tamo u Sarajevu „na skupu podrške Erdoganu u Zetri uzvikivalo Allahu ekber“.
Ne sumnjam da je ova islamofobična konstrukcija poslužila za dodatno punjenje verbalnih granata što ih neselektivno ispaljuju iz medijske tvornice mržnje i čiji izvođači radova uz muslimanske svetinje nerijetko lijepe najužasnije atribute. Sjajni bosanskohercegovački književnik Faruk Šehić tim povodom je zapisao: „Javite novinarima PTPC da Allahu ekber znači Bog je najveći i da to nije nikakav teroristički povik, kako oni to subliminalno tumače kao: Ubij Srbina.“
Iluzorno je očekivati da medijski batinaši prihvate Farukov savjet! Ali, šta onda u cijeloj priči radi nesretni RAK? I za čije bijele bubrege i interese postoji državna agencija za regulaciju komunikacija kad već godinama tolerira šovinizam i islamofobiju što se kao gnjile rane cijede s televizijskog ekrana?
Inače, za opsesivnu pljuvačinu i barbarsko vrijeđanje islama i islamskih vrijednosti, PTPC koristi najprljavije kadrove. Takvim je potpuno svejedno da li se iz studijsko-režijskih pogona ponižavaju žrtve genocida u Srebrenici, bošnjački povratnici u Republiku Srpsku ili se „velušićevski“ (manirom ratnog zločinca Ratka Mladića, dakle) granatiraju migranti iz arapskog svijeta „jer tamo nema srpskog življa mnogo...“
Finansiran novcem otetim iz pretplatničkih džepova, javni servis pretvoren je u zapuštenu kloaku odakle se brutalno terorišu protivnici režima. Uredničkom odlukom u neprijateljske trupe svrstani su i oni hrabri protestanti sa Trga Krajine na čelu sa ocem pokojnog Davida Dragičevića. Kako se „uznedalo“ i po zlu krenulo, do izbora će emisijama PTPC-a, uz poštene Srbe i Srpkinje tipa Milorada Dodika ili Željke Cvijanović, defilovati još samo teroristi i hodajuće bombe.
