Najčešći razlog koji građani BiH navode kad objašnjavaju zašto neće izaći na izbore jest onaj da su svi političari isti. U njegovoj podlozi nalazi se lažni moralizam i tobožnje ogorčenje, jer, eto, svi političari daju obećanja koja ne ispunjavaju, svi oni lažu, kradu, svi zapošljavaju članove svoje uže i šire porodice u državne službe itd. Nije rijedak slučaj da oni koji tako govore traže uslugu koja direktno vodi u korupciju, ili neki teži oblik ogrešenja o zakon, a o moralnim normama da i ne govorim.
Ratni zločini
Takvim građanima nerijetko se u javnom prostoru pridružuju pojedini novinari, a i neki nezavisni intelektualci. U njihovim medijskim nastupima može se čuti uopšteni govor: u parlamentu ništa ne rade, ali primaju visoke plaće, vlada je neefikasna, sve razine vlasti nisu ispunile ni deset procenata svojih predizbornih obećanja itd.
Ono što ni građani, ni novinari, ni ti nezavisni intelektualci ne kažu jeste: ko u parlamentima i vladama ne radi, članovi koje političke partije su ti koji ne rade, a iz takvog lijenog mišljenja i klišeiziranog govora nužno mora iscuriti slojevita politička i društvena stvarnost kao voda iz boce kojoj se uslikala histerična tiranka iz Kliničkog centra.
Ona je, kako neki dan na televiziji N1 reče Ismet Gavrankapetanović, svaki dvanaesti dan tjerala po jednog specijalistu iz te bolnice, a s Medicinskog fakulteta desetinu profesora. Na funkciju direktorice došla je zato što je imala dobre veze: muža predsjednika SDA, svekra koji je proglašen ocem nacije, a ona, supruga i snaha, studirala je gotovo desetljeće s prosjekom ocjena ispod svakog dostojanstva.
Doktorirala munjevitom brzinom, kojom su i ona i muž stekli bogatstvo. Ne može, dakle, takva Sebija Izetbegović biti ista kao npr. Damir Arnaut, najaktivniji poslanik u državnom parlamentu, koji je dobio nekoliko teških pravnih bitaka, poput one vezane za Ganićevo i Divjakovo hapšenje, zbog toga što ih je Srbija optužila za ratne zločine.
Ne može, jer je Arnaut vrijedan, pošten, marljiv i stručan, što je dokazao i svojim radom u parlamentu, a u bolnicu u kojoj vlada tiranka bolesnici moraju donositi gaze, zavoje, tablete, i druga sredstva za svoje liječenje, jer Izetbegovićeva supruga na njihov račun provodi uštede. No, nisu samo njih dvoje primjer dijametralnih suprotnosti u politici.
Ovo su samo neki od dokaza da nisu svi isti, nego veoma različiti, pa je osnovno pitanje: kome lijeno mišljenje, nesklono nijansiranju, argumentiranju, dokazivanju i preciznom imenovanju fenomena stvarnosti, te klišeizirani govor idu na ruku? Odgovor je jasan: onima na vlasti koji šire društvenu apatiju kako bi i dalje na bezočan način harčili javna dobra i vampirski pili krv svojim podanicima. Za njih glasaju njihovi klijenti, dok druge građane uvjeravaju kako su svi isti i kako nisu moguće promjene na izborima. Zato takav apatični način mišljenja u konačnici nije ništa drugo do društvena laž koju vlastodršci šire da bi lakše psihološki i mentalno dotukli svoje podanike.
Nepotizam i korupcija
Postoje bitne razlike između političkih partija, njihovih ideologija, programa, odgovornosti članstva prema građanima, pa nije ništa drugo do propaganda predstavljati ih sve kao da su SDA. Možda i u njoj ima poštenih ljudi, ali nisu vidljivi, niti mogu uticati na odluke vrha stranke. Njihovo poštenje taj vrh koristi da bi razvio nepotizam, korupciju, pljačku društvene imovine i vampirski pio krv građanstvu ove zemlje, a naročito Bošnjacima u koje se kune dok im oduzima sve šanse za dostojanstven život.
Pogon SDA mentalno porobio akademsku zajednicu
Nije SDP oduzeo autonomiju Univerzitetu u Sarajevu, nego SDA svojim Zakonom koji je nametnuo njen ministar Kazazović. Nije DF ili SBB tražio da se nastava u sarajevskim školama sluša SAMO na jednom jeziku, kako je to tražio moćni, a nesposobni Kazazović, nastojeći uvesti diskriminaciju u obrazovni proces po sličnoj metodi kako ona postoji u Republici Srpskoj. Nije oduzeta institucionalna i naučna autonomija na Sarajevskom univerzitetu zbog, npr., Naše stranke, nego je to učinio pogon SDA koji je mentalno porobio akademsku zajednicu.
