Nekako, ko zna zašto, bezbeli je riječ o podsvijesti, kada god trebam spomenuti glavni grad Crne Gore, ja uvijek kažem Titograd. Riječ je o navici, a ne o namjeri.
Neki dan se Podgorica dostojno odužila čovjeku čije je ime taj grad nosio punih 47 godina. U centru grada je podignut spomenik Josipu Brozu Titu. Spomenici Titu postoje u Užicu, naravno u Kumrovcu, u mnogim gradovima, ali ovim činom Podgorica postade tek treći glavni grad u regionu koji ima Titov spomenik. Sarajevo i Ljubljana su druga dva.
Značaj ovog događaja je utoliko veći jer spomenik nije podigla neka neformalna grupa građana, već je riječ o zvaničnoj odluci Skupštine grada u kojoj je ovaj prijedlog prošao glatko.
Prošle godine, energični hercegovački seljačić, Milan Bandić, a na inicijativu Pavelićeva sljedbenika i praznoglavca Zlatka Hasanbegovića, mijenja ime trga Maršala Tita u trg Republike Hrvatske. Hrvati se odriču Tita, a Crnogorci ga veličaju. Hm, ima mi tu nešto potpuno nelogično.
Lokalni bandići nasilnički mijenjaju istoriju
Nema nikakve sumnje da je Tito najpoznatiji Hrvat svih vremena. Vjerovatno je u utrci za najpoznatiju ličnost iz regiona za prsa uzeo i genijalnog Teslu. Pošto hoće da se odrekne Tita, onda predlažem Bandiću da pokrene inicijativu da se Istra, otoci i veliki dio Dalmacije vrate Italijanima, a Međumurje Mađarima, jer da nije bilo tog mrskog Zagorca, hrvatski jezik danas u tim krajevima ne bi bio službeni, a “lijepa naša” ne bi bila baš tako lijepa.
Zašto bi se Hrvati odricali svoje najpoznatije istorijske ličnosti? Već čujem Bandića kako odgovara da je Staljin najpoznatiji Gruzijac, pa to ne znači da bi se trgovi trebali zvati po njemu. Tačno. Samo ima tu jedna mala, sitna razlika. Za razliku od Staljina, svijet o Titu ima pozitivno mišljenje. Lokalna i svjetska perspektiva o Titu je dijametralno različita. Dok ga lokalni nacionalisti smatraju komunističkim diktatorom, u svijetu vlada mišljenje da je riječ o državniku velikih razmjera koji je vodio najveći pokret otpora u Drugom svjetskom ratu, koji je kao komunista smogao hrabrosti i umijeća da se suprotstavi Staljinu, a ujedno je konstituisao najliberalniji komunistički režim na svijetu.
I tako, dok naši lokalni bandići širom regiona nasilnički mijenjaju istoriju, ime Josipa Broza Tita nose razni trgovi i ulice velikog broja gradova na svim kontinentima svijeta. Evo samo nekih gradova, a čini se da ih je najviše u Italiji: Parma, Reggio Emilia, Quattro Castellai Campegine, Aci S. Antonio, Palma di Montechiaro, Nuroro i Ussana. Titova ulica nalazi se i u gradu Parete blizu Napulja, u Scampitelli u središnjoj Italiji te u Verzinu na jugu. Tito ima i aveniju u brazilskom Sao Paulu, dvije ulice na Cipru, u Limassolu i Daliju. Dvije ulice nose Titovo ime u Indiji, u New Delhiju i Jodhpuru, dok u Moskvi ima trg. I tako dalje, i tako dalje. Ozbiljno bi se trebalo pozabaviti ovim pa da se uspiju popisati svi topomini u svijetu koji nose njegovo ime.
Od male kasabe do industrijskog centra
Kakve su šanse da ovdašnji, bivši i sadašnji, lideri nekada, negdje u svijetu dobiju ulicu? Alija možda i može u Turskoj, a Tuđman čak ni tamo. Veće su šanse da Tuđman i Alija dobiju ulice u Beogradu nego u Italiji. Miloševića ne treba ni pominjati, on ni u Nišu ne može da dobije sokak.
Tito je, nije tajna, volio tri stvari: najkvalitetnije viskije, kubanske cigare i zgodne žene. Naravno, ove tri njegove sklonosti nisu razlogom da bi mu se dala ulica. Ako bi ovo bio razlog, onda bi i po meni trebalo nazvati neki omanji trg, bar u Trebinju. Većina mojih drugova bi bili ozbiljni kandidati za neku od ulica.
U tom mom Trebinju, ulica Maršala Tita je promijenjena u ulicu Kralja Petra Prvog oslobodioca. Ako isključimo Karađorđevu šniclu, ja stvarno ne znam šta je Petar donio Trebinju, da li je ikada uopšte posjetio taj grad, ali dozvolit ću mogućnost da sam slabo informisan. Međutim, svaki Trebinjac zna za Industriju alata, za Šipad, Novoteks, Neimarstvo, HET, Metalac… U Titovo vrijeme je Trebinje od male kasabe izraslo u industrijski centar u kome je sve punoljetno bilo i zaposleno. Ali ulicu, eto, nema. I da, Tito je bio čest gost grada na Trebišnjici.
Mora se priznati, desio se niz zločina koje su počinile partizanske jedinice, a naročito pred sam kraj rata. Naravno, daleko je toga bilo manje nego što su to radili domaći izdajnici ustaše i četnici, ali ako nas je išta naučio ovaj posljednji rat, onda je to da ne treba nikada pokušavati pravdati zločine. Partizani jesu vodili pravedan rat, ali ne postoje opravdanja za zločine, niti ih treba biti. Međutim, ako ćemo se zbog toga odreći Tita, onda bi Amerikanci trebali da se odreknu Ruzvelta, a Englezi Čerčila. Nebrojeni su dokazi o zločinima koje su počinile savezničke snage u suton Drugog svjetskog rata. Da nije ništa drugo, poravnali su Berlin, a Hirošimu izbrisali s mape. Postoje li očigledniji primjeri zločina protiv civilnog stanovništva?
Na kraju, uz čestitke Podgoričanima na odvažnosti, podsjetimo, Titograd nije jedini koji je nosio Titovo ime u Jugoslaviji. Bili su tu i Titovo Užice, Titov Veles, Titovo Velenje, Titova Mitrovica, Titov Drvar, Titov Vrbas... Gradovi su se utrkivali da nose njegovo ime. Jedino, ne znam što li, Jajce nije učestvovalo u toj utrci.
