Nakon što mi je Alija Izetbegović rekao da sutra u Zagrebu imamo zakazan sastanak s Franjom Tuđmanom, ja sam njemu odgovorio: „Alija, prvo nisi smio pristati da razgovaraš s Franjom Tuđmanom. Kad si već pristao, ako već treba da razgovaraš s nekim ko je funkcioner naše države, onda se razgovor mora obaviti u našoj državi.

U centru naše države, a ne u centru države Hrvatske. Jer je Mate Boban samo Tuđmanov agent“.

Izetbegović: Zaboli me glava kad počne da govori

Ali, kaže on meni, ja sam htio da ti pođeš, zato što se ti znaš nositi s Tuđmanom, meni on ide strašno na živce, zaboli me glava kad počne da govori.

Stvarno, Alija Izetbegović je tačno ocijenio Tuđmana. On je bio toliko uvjeren u svoju genijalnost da nije nikome dao da progovori nego, kad se navije, nije prestajao da govori. U takvim slučajevima ja sam ga jednostavno prekidao i to čak kad ga prekinem, nisam mu se obraćao ni sa „predsjedniče Tuđman“, nego „gospodine Tuđman, mislim da vi nemate pravo...“

I onda bih ga izbacio iz kolosijeka, tako da on nije više znao gdje je, ni šta je, ni šta hoće. I nije znao nastaviti.

Tako je jednom prilikom, baš su bili Izetbegović, Haris Silajdžić i ja, s jedne strane, i Tuđman sa svojim ministrom vanjskih poslova, jednim žalosnim slučajem ljekara koji se pretvorio u diplomatu, bio je tamo čak i jedan moj rođak Bišćević, i Žužul. Tako jedna kombinacija njegovih tih satrapa.

I Tuđman je nas napao da je Bosna i Hercegovina ugrozila teritorijalni integritet i kontinuitet hrvatskog teritorija time što sam ja rekao da je Neum oduvijek bio bosanski i da nikad nije bio ničiji drugi nego bosanski.

I optužio nas za narušavanje poretka u Hrvatskoj, a prije toga je naredio da se oduzmu našim ljudima kamioni, oko 17.000 vozila, stavio je u logore sve naše izbjeglice i tako dalje.

Sporazum s Miloševićem rezultirao stvaranjem „Herceg-Bosne“ i RS

Na takve njegove riječi prekinuo sam ga rekavši: „Pa, gospodine Tuđman, vi ste navodno historiograf. I to poznati historiograf, ili povjesničar, i vi vrlo dobro znate da Neum zaista nikad nije bio ničiji nego bosanski. I ne samo Neum, nego i okolina Dubrovnika, Pelješac, Omiš i druga mjesta su bila bosanska, ali su prestala biti. Bilo da ih je uzela Venecija ili na kraju i Hrvatska. Ali nikad nije bio uzet Neum. Vi to vrlo dobro znate“.

Na sve to on je rekao: „Ali vi ste, profesore Filipoviću, sklopili sporazum s Miloševićem“.

„Ne, vi se varate gospodine Tuđman, ja sam sklapao sporazume sa našim Srbima, Bosancima, da se ne tučemo i ne ginemo uzaludno, nego da pokušavamo ljudski rješavati međusobne probleme. A vi ste, naprotiv, sklopili sporazum s Miloševićem koji je bio uperen protiv nas i koji je rezultirao stvaranjem „Herceg-Bosne“ na jednoj i Republike Srpske na drugoj strani.

Vi ste obnovili situaciju iz 1939. godine, kada ste međusobno vi, Hrvati i Srbi, podijelili Bosnu ne računajući da mi uopće postojimo“, kazao sam Tuđmanu.

Uvjerio sebe da će biti najveći Hrvat u historiji

Na takav način je jedino bilo moguće razgovarati s njim, jer je on, jednostavno, bio neobičan čovjek, da tako kažem. Apsolutno nelogičan, logoričan i samouvjeren, a pozivao se uvijek na neke svjetske autoritete koje nikad nije mogao citirati niti navesti.

Tako da je Alija Izetbegović imao potpuno pravo da Tuđman nije volio kad sam ja prisutan u razgovorima.

Uostalom, Tuđmana sam davno prije upoznao prije nego što je on postao neka politička ličnost i bio sam s njim čak jednom na jednoj večeri kod Krleže, gdje smo imali jedan dug razgovor i gdje sam shvatio da je on čovjek koji je sebe uvjerio da će biti najveći Hrvat u historiji.