Helem nejse, javno da se požalim! Mjesecima mi već suze niz leđa teku dok čitam, slušam, gledam, pratim – redoslijedom - izjave očajnih analitičara, samozvanih prognostičara, salonskih intelektualaca, korumpiranih vođa novinarskih udruženja, jadnog nevladinog sektora situiranog na budžetskim jaslama...
Uglavnom, raskukali se, zajedno i skupa, poznati te nepoznati klinci-palci, zaključno sa čelnicima Stranke demokratske akcije, u beznadežno neutješnom pokušaju iskazivanja nezadovoljstva recentnim izjavama i kretenskim postupcima Milorada Dodika. Te Dodik 'vakav, te Dodik 'nakav, dopunjuju se verbalnim zabrinutostima novopečeni borci i borkinje za bh. pravdu. Kako stvari trenutno stoje, stanje je, zaključio bih, prilično neopišljivo!
Kvaka, međutim, leži u tome što je autoru ovih redova, a generalno i čestitim ljudima koji su imali posla sa „60 minuta“, odavno postalo jasno ko je i šta je, da ne psujem, dotični Dodik. Naime, kada nas je primitivčina vrijeđala, prijetila nokautima, maltretirala tužbama i montiranim optužnicama, a prvoj dami bh. novinarstva, Arijani Saračević-Helać, dakle, pred kamerama poručivala da se nosi u onu majčinu stvar, Dodikovi aktuelni kritičari na budžetske baterije uglavnom bi šutjeli k'o zadnje pizdurine! U međuvremenu, prošlo je najmanje deset godina...
Kad se nestručno dresiran hajvan jednom otrgne s lanca, kasno je za popravke. Koliko jučer, ezdeaovci su Dodiku pivu iz ruke pili. Osigurali mu pride neprevaziđeni bošnjački zaštitnici i administrativni katanac u državnom Domu naroda. Gladila je, kažem, ta intereždžijska škvadra iz Mehmeda Spahe sa broja 14 Dodikove bubrege bijele do gadljive vulgarnosti. Malo su se pokajali, predugo se rastajali, rekla bi narodna pjesma...
I da konačno sravnimo račune! Ovi koji danas Dodika šatro napadaju, prije deset i kusur godina uvaljivali su okolo govor mržnje, izmišljali novinarski neprofesionalizam te općenito optuživali ugrožene insane na račun nepostojećeg pretjerivanja u neumjernosti. Eto vam, onda, sada Dodik. Nabije vas direktno! I vi njega.
