Asima Čataković iz cazinskog naselja Polje, pripada generaciji neuništivih žena kojima vijreme ne može apsolutno ništa. Iako je napunila 87. godina, ova starica, neumorno svaki dan sjeda za svoju šivaču mašinu. Dok vrijedno radi i dalje joj osmijeh na lice mogu izmamiti kreacije kojima posveti ne samo pažnju, nego i ljubva.
Zbog toga je u ovom poslu i uspjela. Od 19 godine šije i nikada se nije umorila. Njoj su godine poslužile samo da postane mudrija. Ona je jedan od pozitivnih primjera. Od nje možemo učiti da se do cilja, uspijeha, rada i rezultata može doći teškim i napornim radom. Iako su se sigurno i njoj, u ovih osam decenija ukazale prilike da „lahko zaradi“, za ovu staricu poštenje je bilo na prvom mjestu.
Da se gleda staž, ova nana bi ga u knjižici imala 70 godina. Iako je život nije mazio, ne nedostaje joj vedrine i energije. Novi dan za nju je nova prilika da uživa u životu. Sjedeći za mašinom nije obnevidila.
Nasuprot, nju vid i dalje dobro služi, a kruna njenom odanom radu je to što je šijući bunde, hlače, kecelje...iškolovala petero djece, a plodove njenog rada ubire i 13 unučadi i 21 praunuče.
Ona je najbolji primjer za sve mlade u našoj zemlji, armiju njih koji odlaze, na biroima njemo čekaju i koji „kukaju da nema posla“, da se hljeb može zaraditi i kod kuće, ali samo za to treba volje i ljubav. Pokazala je i da joj broj godine, koje je „nakupil“ ne znači ništa, te da punim plućima živi život, kao da je u 19-toj godini.
