Ovaj izraz opće je poznat pa ga ne treba pretjerano objašnjavati. Njegova personifikacija, kako se to ispostavlja posljednjih sedmica (a vjerovatno i mjeseci), jeste – Agan Bunić.
Predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona i glavni akter niskobudžetnih i kratkometražnih porno-filmova ovih dana upravo je pokazao da njegov obraz trpi puno. Odnosno i ne trpi, njega i ne dotiče.
Čovjek kojeg građani masno plaćaju na funkciji velikog i značajnog Kantona ne vidi problem u tome da mu je danas na „Pornhubu“ objavljen video na kojem se samozadovoljava, a već sutradan se rukuje s visokim domaćim, ali i međunarodnim zvaničnicima koji sve češće obilaze ovaj kanton zbog migrantske krize.
Ne razumije Bunić zašto bi skandal s porno filmom bio razlog njegove ostavke. Ne razumije Bunić da njegov nemoral više nije ni važan, već to što degradira, omalovažava i obesmišljava funkciju koju obavlja.
Ne vidi problem da se njegove kolege i građani crvene zbog njegove bruke koja je prešla granice naše države. Nikakav mu to nije znak da podnese ostavku i sakrije se na duži vremenski period.
Da Bunić trpi svašta i da mu san pokvariti ne može ništa, dokazuje i primjer uhljebljivanja raznih tuđih (a vjerovatno i svojih) ljubavnica po javnim institucijama, kompanijama, ustanovama, dok sinovi šehida i ratnih heroja godinama čame na biroima.
To što u Krajini trenutno najveće pare zarađuju prijevoznici na međunarodnim linijama Buniću nije bilo zvono za uzbunu. Svaki dan stotinjak mladih (ali i starijih) Krajinu napusti, a Bunić svaki dan nekome svom nađe ili izmisli radno mjesto.
On se, vjerovatno, nikad u svom životu nije zacrvenio od stida, niti razumije zašto bi. Možda je već sinoć snimio novi uradak i poslao nekoj od djevojaka za koju misli da joj se sviđa. Možda već sutra ispliva novi video, nakon kojeg Bunić opet neće shvatiti šta to radi pogrešno.
Možda već danas zove i smišlja kako nekoga uhljebiti na izmišljeno radno mjesto. A možda danas neko dijete šehida i heroja pakuje kofere i odlazi van ove države, tamo gdje se javni funkcioneri vode obrazom. A ne vlastitim interesom.
