Godine su iza nas kako se država BiH od trunja zloglasnog KOS-a, koje poput najgore vrste šuge razjeda i uništava sve što imalo liči na njen napredak, ne može da očisti niti smiri.
Svako ko je iole nešto radio za dobro države ili, pak, pokušao da radi, od početka agresije do danas bio je i ostao na nišanu KOS-ovih metilja uvučenih u politički i društveni, pa čak i vjerski život naše države, odakle su svojim smutnjama i lažima lomili i polomili kičmu stotinama odanih, pametnih, vrijednih građana BiH. Bošnjaka, posebno.
Jučerašnje prisjećanje Zaima Backovića na potvore i laži, iznesene na njegovo ime od prvog KOS-ovca u redovima Armije RBiH Fikreta Muslimovića, podsjetilo je autora ovog teksta na dan kada je u Haškom tribunalu, na suđenju rahmetli generalu Rasimu Deliću, a u cilju njegove diskreditacije, pokazan dokument u kome taj isti KOS-ovac bljuje laži na generalovo ime.
Kao jučer da je bilo, novinari prisutni tokom rasprave na galeriji haške sudnice počeli su se zgledati, čuditi, neki u nevjerici smijati, pitajući se zar je moguće da prvi generalov saradnik na tako prizeman način blati svog komandanta. Vidjeli smo da je moguće.
I nije samo general Delić tokom agresije bio meta KOS-ovih smutljivaca. S njima su se u Hagu suočili i Naser Orić i Sefer Halilović i svi do jednog haškog optuženika Armije RBiH.
Mnogi će, možda, kazati da je to što je „davno bilo, davno i prošlo“, ali, sudeći prema onome s čime se država i mnogi njeni građani suočavaju u miru, teško da je prošlo.
Zato nije više pitanje koliko je zla državi, njenom sistemu i pojedincima u BiH, od devedesetih godina do danas, nanijela KOS-ova kamarila. Mnogo je važnije pitanje imaju li ta ista država, sistem ili pojedinci u njemu snage da se jednom zauvijek obračunaju s bolesnicima i smutljivcima koje nam je KOS kao najgoru vrstu otpada isporučio devedesetih godina.
Nadati se da će izlaskom knjige „Zaklele se ptice KOS-u“ ostavština KOS-ovih smutljivaca napokon biti p(r)okazana.
