Prosto je nevjerovatno koliko je BiH zbog podaničkog mentaliteta pojedinih funkcionera, postala meta kojekakvih diplomata i njihovih ličnih i strateških ciljeva.
Među mnogoborojnim zemljama Zapada koje su strateški pomogle narodu BiH da se zaustavi agresija na BiH, malo je diplomata koji će legalnim bh. vlastima fakturisati tadašnju pomoć našoj državi.
Međutim, ambasador Pakistana u BiH ističe kako je ta zemlja mnogo pomogla BiH u ratu pa bi bilo dobro da kažu sa koliko novaca, kada se to dogodilo, i kome su taj isti novac dali za potrebe odbrane BiH.
Neovisno da li su to zaista učinili, teritorija BiH nije na prodaju i niti jedna zemlja ne može kupiti dio, primjerice, Krajine.
Ambasador Halid Rao se u svojim saopćenjima uopće ne bavi suštinom. Hvali se da su 73 njegova sunarodnjaka otišla iz BiH, ali živ neće da odgovori na pitanje šta je sa 9.000 Pakistanaca koji su u protekloj godini prošli kroz BiH, a više hiljada ih je i danas tu.
Ambasador falsificira svoje razgovore s ministrom sigurnosti BiH i Ministarstvo sigurnosti ima neoborive dokaze i svjedoke kako su tekli ti razgovori.
Činjenica je da za više od 5.000 Pakistanaca, koje je evidentirala Služba za poslove sa strancima, nakon što su im uzeti otisci prstiju i urađene fotografije, ambasador nikada nije htio da se utvrdi njihov identitet i puna imena i prezimena.
Naravno, ambasador ovdje nije jedini krivac. Ne pamti se u zemljama s ozbiljnom diplomatijom da su istoga dana jednog stranog ambasadora primili šef države i ministar vanjskih poslova.
A razlog je bio da se on želi žaliti na ministra sigurnosti te zemlje.
Neuobičajena je praksa u ovakvim situacijama da se dva prijema stranog ambasadora dogode istoga dana, a da se ne govori da bi u svakoj evropskoj zemlji ambasador čekao i najmanje mjesec dana da bude uopće primljen.
Naravno, kada je Halid Rao shvatio da u BiH vlada kolonijalna svijest, njemu ni sramotna izvinjenja Šefika Džaferovića i Bisere Turković nisu dovoljna.
On danas, bez imalo stida i odgovornosti što njegovi ilegalni migranti u BiH teroriziraju domaće stanovništvo, a on im krije identitet, traži izvinjenje i „vlade BiH“.
Naravno, takvo izvinjenje teško da može dobiti, a hoće li ministar Radončić tražiti da se on proglasi „personom non grata“ zavisi samo od Ministarstva sigurnosti.
Predsjedništvo BiH i ne mora prihvatiti takav zahtjev, ali mora prestati praksa da ambasador Pakistana, pod institucijom diplomatske zaštite, nastavlja da skriva počinitelje krivičnih djela odbijajući da BiH sigurnosnim strukturama saopći njihov puni identitet ili uruči raniji kriminalni dosje.
Dobro je da se otvorilo pitanje trajnog izmještanja više hiljada ilegalnih migranata iz BiH, jer su nenamjerno otkrivene neke veoma specijalne veze između ambasadora i pojedinih bošnjačkih funkcionera koji su postali pokrovitelji antizakonitog ponašanja njegovih sunarodnjaka.
Uz to, taj isti ambasador još nikada nije otišao da posjeti građane Pakistana u nekom centru za ilegalne migrante, što najbolje potvrđuje da mu njihov povratak u Pakistan uopće nije bio nikakav prioritet.
