Lokalni izbori u Srbiji 1996. godine, na kojima je Zoran Đinđić kao kandidat ujedinjene opozicije izabran za gradonačelnika Beograda, bili su uvod u velike demokratske promjene koje će se i na općem nivou u Srbiji desiti ujesen 2000. godine.
Jučer je u Bosni i Hercegovini i zvanično počela kampanja za lokalne izbore koji će se održati 15. novembra. Izbore ove godine SDA, koja je 30 godina suvereno i gotovo neprekinuto vladala Bosnom i Hercegovinom i, naročito, većinski bošnjačkim područjima, dočekat će u, vjerovatno, nikad neizglednijoj poziciji.
Brojne kriminalne i korupcionaške afere i višegodišnje stranačko zarobljavanje institucija, bezobzirnost, nesposobnost i osionost njenih kadrova ili njihovih supruga doveli su ne samo do okrupnjivanja opozicije i slijeva i zdesna nego i do toga da mnogi dojučerašnji udarni kadrovi SDA užurbano iskaču s broda koji čini se da ubrzano tone.
Novi politički vjetrovi najavljeni su formiranjem nove većine u Kantonu Sarajevo (koja još nije upotpunjena), a i uz sve izvjesniju promjenu vlasti u sarajevskim općinama nakon lokalnih izbora, glavnom gradu čini se da se smiješi dubinska smjena vladajućih struktura.
Bliža budućnost će pokazati hoće li promjene u Sarajevu 2020., kao i nekoć u Beogradu 1996., predstavljati početak dugoročne promjene vladajuće garniture i političke paradigme i u cijeloj državi.
Ipak, još jedno iskustvo s beogradskih izbora iz te davne godine daje nam posebno razloga za oprez. Milošević i SPS najprije su (jednako kao i 2000.) pokušali provesti izbornu krađu, a poraz su priznali tek nakon masovnih protesta ogorčenih glasača.
Iako funkcioneri i aktivisti SDA, u strahu za svoje lične interese, mreže moći i uhljebljenja, već sada pokazuju golemu paniku i spremnost na krajnje prljavu političku igru, nadati se da u ovom pogledu BiH neće morati prolaziti kroz iskustvo Srbije i da će u konačnici budućnost zemlje odrediti volja pera na fer i poštenim izborima, a ne opravdani gnjev ulice.
