Dok su se stanovnici sarajevskog naselja Otes prije nekoliko dana okupljali na protestima kako bi iskazali ogorčenje zbog ubistva njihovog komšije, član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović o stanju u Nagorno-Karabahu razgovarao je s predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim.
Niko ne može osporiti značaj dobrih odnosa s ovom dalekom, prijateljskom državom. Ipak, činjenica da se uplašeni i zabrinuti stanovnici Sarajeva pitaju ko je sljedeća meta kriminalaca koji su s valom migranata ušli u BiH, dok njihov član Predsjedništva tabiri mirovne sporazume 2.500 kilometara dalje, nikako da s mirom stane pod ovu punu bosansku kapu.
Država mora preuzeti upravljanje migrantskom krizom, jer ne mogu to raditi nevladine organizacije, upozoravaju eksperti. A stanje je takvo da je istočna granica BiH šuplja kao švicarski sir, da Granična policija nema dovoljno ljudi, a Službi za poslove sa strancima nedostaje najmanje 50 inspektora.
Problem i počinje na granici, tamo na istoku, gdje su državni zvaničnici davno trebali biti. Iz udobnih kabineta lakše je bistriti svjetsku politiku, ali i svijet nas cijeni po stanju u našoj avliji.
Ako je briga o Nagorno-Karabahu ili svojevremeno za ambasadora Pakistana tek paravan za prikrivanje vlastite nesposobnosti, onda je zaista u pravu jedan od naših sagovornika. Oni koji ne žele, ne znaju, ne mogu da rade, kao i oni koji opstruiraju sve odluke i opstaju u neredu, zaslužuju tu jasnu poruku, sadržanu u jednoj riječi, razumljivu na više jezika - sikter!
