Najave novih i najnovijih zaduživanja kod nas su dobile epidemijske razmjere. Bila kriza ili ne, naši vlastodršci trče u zagrljaj Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). To im je, valjda, ostalo u trenucima kada nemaju unutarstranačkih prepucavanja, namještanja tendera i poziva N. N. ženske osobe.
Uzaludna su upozorenja ekonomskih analitičara da novo zaduženje vodi u potpuni kolaps kada oni koji odlučuju o našim sudbinama s visokih budžetskih pozicija ne vide sav očaj običnih građana, malih privrednika, obrtnika...
Još ranije su učinili sve da otežaju poslovanje nametanjem fiskalnih i parafiskalnih nameta, a onda su u martu ove godine donijeli odluku o „lockdownu“, zadavši težak udarac malim porodičnim egzistencijama.
Obećavali su kule i gradove, ''korona zakon'', a u praksi - mućak. Sretnici koji su dobili obećane narodne novce morali su ih kroz kazne ili slične rabote vratiti ponovo u budžet. I tako ukrug!
U narodu je uvriježena izreka - teško dužnom. U slučaju novog zaduživanja, koje je izvjesno, važno je gdje će se novac transferirati. Ukoliko ponovo zaduženje utrošimo u „budžetske rupe“, onda će dužnima u narednim godinama zaista biti teško.
Morat će vraćati dugove, a svaka nova kriza izrodit će novo zaduživanje. Analitičari će reći i još kako nema ništa slađe od rada s tuđim parama, ali je problem ako parama ne nađete pravi put.
Mi smo odavno u ćorsokaku!
