„Dejton donio mir i potvrdio suverenitet BiH, ali on je na promicanju pravde, pomirenja i funkcionalne, multietničke Bosne i Hercegovine – nedovršen“.
Ovo je poruka koju je povodom 25. godišnjice mirovnog sporazuma uputio novoizabrani predsjednik Džo Bajden, čime nam jasno najavljuje ne samo da će SAD pod njegovim vodstvom imati daleko veći angažman u BiH nego da se, prema svemu sudeći, priprema teren i za izmjene „nedovršenog“ Ustava.
Dejton je bio uspješan u obustavljanju rata, no ne i u izgradnji funkcionalne i stabilne države. Stvorio je preslab državni nivo vlasti, jedva dostatan za uspješno funkcioniranje BiH. Osim ovoga, drugi veliki problem Dejtona je dominacija etničkog predstavljanja. U takvom sistemu političarima je oportuno obraćati se samo jednom narodu u svojstvu njegovog zaštitnika, a to uzrokuje političko sukobljavanje bazirano na etničkom principu.
Iako su ove anomalije Dejtona postepeno ispravljane intervencijama visokih predstavnika i reformama, one su naglo obustavljene nakon 2006. godine, kada dolazi do smanjenja zapadnog intervencionizma u BiH, a na mjesto reformi u pravcu jačanja države, dolaze zategnuti nacionalistički odnosi i pozivi na otcjepljenje RS.
Ono što vjetrovi promjena iz SAD najavljuju, nakon izgubljenih petnaestak godina, jeste ponovo pokretanje procesa koji bi od BiH trebali napraviti funkcionalniju i u većoj mjeri evropsku, odnosno građansku državu.
Iako se u današnoj zategnutoj atmosferi Dodikovih zahtjeva za vraćanje „izvornom Dejtonu“ i prijetnji otcjepljenjem, čini malo vjerovatnim da je ustavna reforma moguća, ne treba potcjenjivati diplomatsku moć SAD kada imaju iskrenu želju da nešto provedu.
Valja se podsjetiti da je od potpisivanja Dejtona kojim je okončan krvav rat u BiH do Aprilskog paketa ustavnih promjena, prošlo svega desetak godina, i da sporazum u konačnici nije srušila niti jedna srpska stranka, nego jedna hrvatska i jedna većinski bošnjačka.
