Vijest da se BiH, prema analizi Eurostata, nalazi na evropskom dnu po stvarnoj individualnoj potrošnji, odnosno potrošnji po stanovniku u 2019. godini, očito nije zabrinula ovdašnje vlastodršce.  

Sit gladnom ne vjeruje, rekao bi narod, tako da ne čudi što nacionalne poglavice Bošnjaka, Srba i Hrvata iz svojih udobnih limuzina sa zatamnjenim staklima i zidovima ograđenih veleljepnih kućerina ne vide, niti žele da vide, da običan puk jedva sastavlja kraj s krajem, od prvog do prvog u mjesecu.

Uostalom, zašto bi se, zaboga, Dodik, Izetbegović i Čović zabrinuli zbog izvještaja tamo nekog Eurostata kada su navikli da njihovi podanici - koje su prethodno izludjeli nacionalističkom propagandom o „ugroženim“ nacionalnim interesima - godinama šute i trpe, daju im svoje glasove na izborima, rade za mizernu plaću i pune općinske, kantonalne, entitetske i državne budžete, koji se desetljećima nekažnjeno krčme u uskom krugu tajkuna, rodbine i stranačkih jurišnika bliskih dvoru.

Njihov idol, očito, nije srednjovjekovni vladar Bosne Kulin ban, kojeg je narod sačuvao u kolektivnom sjećanju izrekom „za Kulina bana i dobrijeh dana“.

Njihov uzor prije bi mogla biti Marija Antoaneta, omražena francuska kraljica poznata po bahatosti, rasipništvu i skandalima. Historičari su zabilježili da je na žalbe nekih dvorjana da je narod gladan i bijesan i da mora nešto poduzeti da ga umiri Antoaneta bešćutno odgovorila: „Ako nemaju hljeba, neka jedu kolače.“

Svi znamo kako je francuska kraljica završila - na giljotini Francuske revolucije. Kod nas u BiH, u 21. stoljeću, takva drastična rješenja za korumpiranu, kriminalnu i bahatu vlast niti su primjenjiva, niti poželjna.

Naša giljotina trebaju biti glasačke kutije.