Čak 82 posto mladih želi napustiti Bosnu i Hercegovinu, pokazalo je istraživanje koje je provela agencija „Prism, Research & Consulting“.
Naravno, i bez ovih statističkih podataka znamo da mladost ove države, svih nacija, spolova i zanimanja, godinama nogama i rukama grabi svaku priliku da napusti BiH i svoju sreću pronađe u nekoj razvijenoj, uređenijoj i nadasve pravednijoj državi.
„Ja, i?“, rekao bi, vjerovatno, na ovo predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Jer ko im je kriv što se „nisu snašli“, kako bi, opet, rekao lider SDA, ko im je kriv što nisu na vakat postali stranački aktivisti, botovi ili što nisu familijarno uvezani s nekim iz političke vrhuške.
U tom slučaju možda bi bili postavljeni za savjetnika u neki od bezbrojnih kabineta ili bi mogli, recimo, osnovati svoju PR agenciju s jednim zaposlenim od koje bi, i pored 0 referenci i rezultata, državne firme redom krenule naručivati usluge vrijedne stotine hiljada KM ili bi možda pet kandidata odustalo od ulaska u skupštinu, kako bi se za njih, mlade i perspektivne, oslobodila stolica.