KOMENTAR DANA

Otcjepljivanje Herceg-Srpske

Realnost jeste da je rat završio 1995. i da je Dejton naš jedini ustav

Karta Bosne i Hercegovine. Ilustracija

Danijal Hadzovic
Piše: Danijal Hadžović

9.7.2021

Da li će RS biti ukinuta? Da li će se RS otcijepiti? Da li će se BiH raspasti? Hoće li biti formiran treći entitet? Hoće li konstitutivni narodi biti ukinuti?

Ovo su neka od glavnih pitanja koja već dvije i po decenije dominiraju javnom scenom u BiH i predstavljaju osnov političkih sukobljavanja, medijskih analiza, javnih panela, publicističkih djela, akademskih disertacija...

Prošle sedmice zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD u Uredu za Evropu i Evroaziju Metju Palmer (Matthew) sastao se s bh. političarima kako bi razgovarali o izmjenama Izbornog zakona. Potreba za tim nametnula se još prije 12 godina, nakon presude “Sejdić - Finci” i potvrde o diskriminatornom karakteru bh. ustava, ali čitava stvar dodatno je zakomplicirana kada je izmjene, zbog slučaja “Komšić“, HDZ uvjetovao omogućavanjem da svaki konstitutivni narod zasebno bira članove Predsjedništva.

U kakvoj vezi su ova dva primjera? Pa, dok se, s jedne strane, u javnosti konstantno kreira narativ da je BiH pred apokaliptičnim scenarijima ukidanja i otcjepljenja, što bi značilo urušavanje kompletnog državnopravnog poretka, s druge je Dejton toliko „čvrst“ i „stabilan“ da mu 12 godina s mjesta nisu u stanju pomjeriti ni tako jedno banalno pitanje poput diskriminatornog izbora članova Predsjedništva.

Problem leži u činjenici da je postojeći ustav rezultat zamrzavanja rata i što nijedna strana nije posve zadovoljna njegovim rezultatom. To se, poslije oružane, manifestiralo u kontinuiranu verbalnu borbu između državnopravnih i nacionalnih politika, u kojoj svaka strana iščekuje geopolitička čuda i svoju konačnu pobjedu ili, pak, radi vlasti, podmuklo zloupotrebljava iščekivanja kod svoje glasačke publike. No, sve to skupa liči na ratnike koji jedni na druge pucaju iz praznih pušaka.

Realnost jeste da je rat završio 1995., a da u Dejtonskom sporazumu jesu naš ustav i državno uređenje.

Da, on jeste diskriminatoran, nepravedan, karta za nefunkcionalnost, ali je to sve što imamo. Niko drugi ga neće promijeniti dok se sami ne dogovorimo šta i kako želimo da promijenimo u njemu, ako se dogovorimo. Ako ne, neće ni biti promijenjen. I tu je kraj priče.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.