U tugom zamagljenom pogledu nane Hasne Fejzić i svakoj crti njenog lica, dok staračkim korakom ide ka Potočarima, kao da je ispisana teška historija Srebrenice i Podrinja.

Osmijeh je davno ugašen, u očima nema radosti, ali iz hrabre i snažne starice iz Donje Kamenice izviru ponos i prkos dok po 13. put učestvuje u „Maršu mira“, kojim se čuvaju sjećanja na srebrenički put smrti i one koji ga nisu uspjeli proći.

U genocidu u Srebrenici ubijen je njen suprug Husejin. Hasna je svjedočila klanju tromjesečne bebe, svojim očima gledala je brojna ubistva, doživjela mnogo toga što je normalnom ljudskom umu teško i zamisliti, ali nije poklekla pod teretom bolnih uspomena.

Narušenog zdravlja, uz poneku primljenu infuziju kada izgubi snagu, nana Hasna je i ove godine marširala ka nišanu svog Husejina, desetinama nišana svojih rođaka i komšija te hiljadama drugih u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari.

- Ne mogu, a da ne dođem. Sve dok me noge budu nosile, ja ću dolaziti - jednostavnim rječnikom pojasnila je novinarima, ali i svima koji se čude što i u 84. godini i narušenog zdravlja ima snage za ovakav podvig.