Lokalni vlastelin udaje svoju kćerku za mladoženju koji za “kupovanje nevjeste” plaća milion KM. Kako bi udaji dao najviši blagoslov, na vjenčanje stiže sultan prema kojem je vlastelin u vazalnom odnosu. Par vjenčava šef vjerske zajednice u centralnom vjerskom objektu u zemlji. Svi resursi su dignuti i cijeli grad je blokiran zbog vjenčanja prestolonasljednice.

Gosti su pomno probrane zvanice familijarno i interesno povezanih vlastelinovih saradnika iz politike, biznisa i vjerskog života. Nekima od njih sprema se namještanje višemilionskih poslova. Kmetovi na ulici veselo pozdravljaju vjenčanje kćerke svojih vladara.

Nije priča iz srednjeg vijeka, nego Sarajevo u 21. stoljeću. Eto, ono je u 21. stoljeću, ali oni koji ga vode posljednje dvije-tri decenije učinili su sve da grad, koliko god može, izgleda kao da je srednji vijek. Društvene resurse su, prema familijarnom i jaranskom osnovu, raspodijelili svojima i sebi bliskima. Svoje i sebi bliske su postavili na najviše političke, administrativne, kulturne, obrazovne, sportske funkcije u društvu.

Jedini kriterij je bio da budu njihovi. No, njihovi uglavnom nisu znali raditi. Završili smo s devastiranim institucijama, proseljačenom kulturom, uništenim sportom, obesmišljenim obrazovanjem... Oni, pak, koji nisu bili njihovi, imali su izbor ili da idu, ili da šute, ili da se lavovski opiru.

Sve to velmože previše ne brine. S kmetovima nemaju dodira. U situaciji dok kmetovi žive u jadu i bijedi, velmože su sebi izgradile paralelni svijet s vilama na Poljinama, unosnim državnim poslovima i višemilionskim svadbama za svoje prestolonasljednice. Sve to da blagosilja i sultan iz Turske, sklon jednakom feudalno-nepotističkom kriteriju vladanja i jednako nezabrinutom za kmetove. A kmetovi će svakako da im pune budžet i vraćaju kredite za unosne, od države osigurane poslove.

Neki od kmetova će svojim vladarima ushićeno da kliču na ulici. Drugi će osjećati bijes i gorčinu, ali i nemoć da sami nešto konkretno urade. U njima je nada. Čekamo Francusku revoluciju.