Država i njene institucije su blokirane, ali ne i restoran u Parlamentu BiH, omiljena prostorija privilegiranih, mjesto ispunjavanja prohtjeva i najzahtjevnijih gurmana. Godinama se već siromašni građani čude zašto je ovaj ugostiteljski objekt, rezerviran za „elitu“, najjeftiniji u državi. Probirljivi želuci poslanika, ministara i državnih službenika svakodnevno se pune supicama od 1 KM, uštipcima od 2, bosanski lonac košta 4, a losos 7 KM... Kompletan ručak deset markica.
Iako zbog ukupne situacije u državi ne zaslužuju ni kupus iz vojničkog kazana, od naroda odvojena klasa i njen restoran kakvog nigdje nema, samo su ogledalo sistema u kojem će manjina ručati ramstek ili oradu, a ogromna većina stegnuti još jednu rupu na kaišu pred najavljena nova poskupljenja.
I ne, neće funkcioneri u blokiranoj, o svom jadu zabavljenoj, siromaštvom, korupcijom, bolešću i neradom okovanoj državi stati samo na obilnom obroku i zaliti ga eventualno čašom sarajevske vode „česmovače“, već i duplom ljutom, jer se za potrebe njihovog probavnog sistema raspisuje i novi javni postupak nabavke desetina litara alkoholnih pića.
Kroz restoran u kojem nema blokada i mehanizama zaštite nacionalnih interesa poteći će potoci piva, likera, vina i rakije, od “Jagermeistera” i “Lavova”, do viljemovke, loze i za stomak ugodne, najtraženije travarice.
Naučio je Bosanac, kroz historiju, rakiju napraviti od svakojakog voća, pa i trave, uz rakijske kazane svoju je ljubav prema dobroj kapljici iskazivao i stihovima, a na kraju bi, nerijetko, baš kao i u pjesmi, završavao u jarku. Zato nije čudno što i državu vode u jarak čimbenici koji će za alkohol potrošiti blizu 23.000 KM, ture „presijecajući“ sa 30.000 sokova.
Kada bi barem pijani pogledali oko sebe, pa onda kroz prozor svoga restorana, valjda bi konačno shvatili da u ovoj zemlji narodi ne ugrožavaju jedni druge, već im oni koji ih na ovakav način predstavljaju godinama piju i živce, i sokove, i rakiju, i nadu, i krv. I to na slamku.
