„Ljiljani“ opet zlatni ili „Zlatni momci“ još jednom na tronu, nije bilo puno dilema oko naslova u subotu navečer. Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci još jednom je zasjela na krov Evrope, sigurnom pobjedom u finalu protiv Rusije.

I nikome ništa nije čudno. Oni su se nakon samo jednog nedavnog proklizavanja uspjeli dići i pokazati da su najbolje što imamo u sportskom smislu.

Možda bi ono što iz godine u godinu pokazuju moglo poslužiti za neka izučavanja ili kao predmet u školi - kako izgleda kad se neko istinski bori za zastavu države. Ti momci idu, rade, bore se i nije im lako. Svi protivnici imaju pik na njih, a bolovi, problemi s organizacijom za njih su nešto o čemu se ne govori.

Kada se posao završi, može se o svemu. Baš kao što se tek sada kada se ekipa novog selektora Ifeta Mahmutovića okitila zlatom, saznalo da neki igrači nisi spavali zbog bolova, a neki i zbog doping kontrola u pola noći.

I nisu oni ni ovog puta imali spektakularni doček u svojoj državi. Sletjeli su, dočekali su ih najbliži, a onda tiho svi svojim kućama.

Uslijedit će vrijeme kada ih ne poznajemo, kada su u magli, a oni će se pripremati na svoj način. Biti spremni za novu priliku i za predstavljanje ove države na najbolji mogući način.

Oni će ponovo svoje obaviti na odbojkaškom terenu, niko to više nikada ne treba posumnjati, a mi... Vjerovatno ih svi zajedno ne zaslužujemo.