Koronavirus ne ide na praznike. Za razliku od Bosanaca i Hercegovaca. I onih rasutih širom svijeta koji su se sjatili krajem decembra i početkom januara u rodnu gradu i onih koji su ih tu i dočekali.

Izgrlili se i izljubili, a onda svi đuture, i inficirani i neinficirani i oni koji će tek biti inficirani, išli su vani, družili se, slavili praznike...

U međuvremenu je omikron zavladao svijetom. I Bosnom i Hercegovinom koja svakodnevno bilježi crne rekorde i više hiljada novih slučajeva zaraženih. No, kod nas se još ne pali crvena lampica. Nova Godina je proslavljena u inat dvogodišnjoj patnji pod koronom. I sada plaćamo ceh.

I koliko god je narod bio opušten tokom praznika, vladajući opet ne rade ništa kako bi situaciju nekako bar stavili pod kontrolu. Sa svih nivoa vlasti, svu odgovornost svaljuju, uglavnom, na neodgovorno stanovništvo, a da nikome nije jasno kako je, pobogu, došlo do ovog novog vala novoboljelih.

Je li za to uzrok nepridržavanje mjera tokom praznika, nepridržavanje mjera uopće? To što više ne nosimo maske kao prije, što sjedimo i opušteno jedemo u restoranima? Ili to što nismo vakcinisani trećom dozom ili nismo izabrali pravu vakcinu za prve dvije doze?

Nikome ništa jasno nije. Osim ono što je konstanta u bh. društvu. Nadležni, sa svih nivoa vlasti, pogubili su „korona konce“.

U ovoj situaciji, kada se najavljivao novi 66 val po redu, nisu učinili ništa da spriječi ekspanziju zaraze.