Osnovne životne namirnice. To je simboličan naziv za proizvode poput brašna, šećera, ulja, mlijeka, mesa... bez kojih, doslovno, bez imalo pretjerivanja, ne možemo živjeti. Sve to je postalo, maltene, luksuz - voće i povrće kupuju se na komad, a meso i sir na grame. Pileći file u pojedinim prodavnicama košta vrtoglavih 15 KM.
Sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) izračunao za februar ove godine, iznosi 2.389,12 KM i za 32,08 KM je skuplja od potrošačke korpe za prethodni mjesec. Pokrivenost Sindikalne potrošačke korpe prosječnom plaćom je 43,78 posto, navode iz SSSBiH.
Prema ovoj statistici, prosječna plaća ne može pokriti ni polovinu troškova za osnovne životne namirnice za jedan mjesec, a gdje su tu režije, gorivo, lijekovi.... Šta, onda, da rade oni penzioneri kojima minimalna penzija u FBiH nije ni 400 KM. Izgleda da u našoj zemlji, pored zakonske obaveze odlaska u penziju, stvarna ne postoji.
Iako je to žalosno, sada to više nije izuzetak, nego praksa, da penzioneri rade, i to nacrno, za sitne pare. Da prežive i skrpe se do prvog. Dugovi se gomilaju, krediti se ne mogu podići - a i da ih i dignu, kako će ih vraćati? Jedino, kada bi te iste pare krenule rasti na drveću, kako smo maštali kao djeca.
Proteklih nekoliko godina BiH je bila raj za goste iz susjednih zemalja, posebno za one iz pograničnih gradova. „Šoping turizam“ u našoj zemlji bio je na obostrano zadovoljstvo i korist - dok su unosili strane valute u BiH, uživali su u niskim cijenama hrane i goriva. Sada imaju kratak i jasan komentar za nas - vi ste majstori preživljavanja.
Hvala Dodiku, Čoviću i Džaferoviću. Hvala SNSD-u, HDZ-u i SDA. Sve ste nam ovo vi omogućili, naše je, izgleda, samo da budemo poslušne ovce u toru i klimamo glavom dok preživljavamo.
Ili da čekamo u redu ispred neke od ambasada.
