Za razliku od godina u kojima se opustošeni budžeti nisu mogli oporaviti bez kredita Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), kada su se grozničavo tražili sastanci, pregovori, lakši uvjeti za novo kreditno zaduženje, ni čitaoci s najboljom memorijom danas se ne mogu sjetiti kada je iz usta bh. političara izašla ta spasonosna skraćenica – EmEmEf.
Inflacija je izdašno popunila budžete na svim nivoima vlasti, vlasti konačno izašle iz ere kokuzluka, pa se sredstva intenzivno presipaju iz entiteta u kanton, iz kantonalne u općinsku kasu, iz šupljeg u prazno. Potpisuju se ugovori, a potpisnici se šepure nad projektima koje će podržati, finansirati, završiti… nakon izbora... ako pobijede.
“Transparency International” je objavio i „online mapu predizbornih radova“, navodeći da je u započete i završene radove u BiH, za samo dva mjeseca, uloženo više od milijardu maraka, a da su uoči izbora obećani brojni projekti vrijedni dodatnih pola milijarde. Ovakav tempo predizbornog asfaltiranja, gradnje puteva, vodovoda i sličnih poslova nije zabilježen godinama, još od prethodnih izbora, pa su za dva mjeseca vlasti potrošile više nego za cijelu prošlu godinu. Istovremeno se dijele jednokratna pomoć socijalno ugroženima, paketi s namirnicama.
Pandemija nas je žestoko uzdrmala, poskupljenja nastavila da dave, ali su odgovornost, savjest i briga za građane djelimično i „slučajno“ proradili sada, uoči izbora.
Zato pamćenje mora trajati barem do posljednjeg izbornog ciklusa, kada su birači glasali, izabrani odahnuli, pa se vratili uobičajenoj praksi nerada, blokada i investicija u vlastiti komfor, plaće, vozni park... Istovremeno, korisno je prisjetiti se i poznate viralne poruke novinara Marka Repeckog: „Aplaudirati političaru zato što je javnim novcem izgradio bolnicu, školu ili cestu isto je kao aplaudirati bankomatu jer vam je isplatio vaš novac.“
