Ako ja uđem u Skupštinu Kantona Sarajevo, to će biti veoma zanimljivo. Morat ćete gledati svaku sjednicu Skupštine.

Da, bit će to spektakl, sigurno.

Obećala je ovo, prije svega pristalicama SDA, a i građanima glavnog grada Bosne i Hercegovine na jednom predizbornom skupu direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i supruga Bakirova - Sebija Izetbegović.

I dobismo ga. Spektakl.

Prva dama u SDA nije obećala da će društvo moralno, ekonomski i civilizacijski obnoviti, otvoriti nova radna mjesta, popraviti stanje u zdravstvu, zaustaviti egzodus svojih kolega s KCUS-a, bježanje mladih iz zemlje...

Nije pričala ni o respiratorima, optužnicama, svojim diplomama, pečatima, indeksima, obavještajcima, paraobavještajcima, botovima, borbi protiv korupcije, krivičnim istragama, liječenju djece... Nije se obratila porodicama umrlih koje su u vrijeme pandemije svjedočile stravičnim iskustvima kroz koja su njihovi najmiliji prošli na njenom KCUS-u na „malina respiratorima“.

Obećala je narodu rijaliti uživo, zadrugu, cirkus. Doduše, u skupštinske klupe i sjela je takva, idealan kandidat za jedan ozbiljan rijaliti projekt. Sa skupocjenim torbama, šalovima, kišobranima, goropadna gospođa uvijek je spremna da bahato odgovori neistomišljenicima, novinarima, da ponizi građane riječima "nemate vi pojma", da parkira Mercedes nasred glavne pješačke zone u Sarajevu kako bi išla u šoping.

No, njen "izlet" u skupštinski rijaliti ovaj put mogao bi kratko trajati. Prema novom Zakonu o prevenciji i suzbijanju korupcije KS, nespojivo je da obnaša dvije javne funkcije. U prijevodu, Sebija u januaru mora izabrati hoće li ostati direktorica KCUS-a ili će praviti šoue u Skupštini.

Bez obzira na to što ona bahato poručuje da za nju zakoni ne važe, da nije u sukobu interesa, da ćemo je još dugo gledati... No, želje su jedno, mogućnosti drugo, a politika bez SDA u vlasti nešto treće.

Drugo je pak pitanje kako smo kao društvo, jer ju je neko morao izabrati, potpuno nesposobni da zaustavimo da nam silnici s upitnim diplomama, koji, na naše oči, urušavaju zdravstveni sistem već godinama, upravljaju bilo kakvim političkim procesima. Jer, ovakvo egoistično tretiranje naroda i institucija viđeno je jedino u autokratskim sistemima.