Vlado Gotovac, hrvatski pjesnik, esejista, filozof i vođa liberala, u devedesetim, u kontekstu puta u hrvatsku nezavisnost, izgovorio je čuveno „Da Hrvatska, ali ne bilo kakva“.

Ovu ideju treba imati vazda na umu kada govorimo i o BiH. Ona je danas država, ali je upravo to - „bilo kakva“ ili, bolje reći, nikakva. Takvom su je ponajprije napravili oni koji vladaju njom, privatizirajući njene institucije i stavljajući ih u službu svojih interesa, kriminala i nečasnih namjera. Država je to koja liči na cirkus ili možda humorističnu seriju.

Država u kojoj vam procese protiv korumpiranih protagonista iz vladajućih stranaka sudi uvijek jedan te isti režimski sudija i donosi oslobađajuće presude; gdje vam predsjednik stranke za šeficu zdravstva u državi postavi vlastitu suprugu, a o tome da joj je falsificirana diploma valjana odluku donosi komisija koju vodi njena najbolja prijateljica; u kojoj vam obavještajnu službu vodi polupismena osoba s falsificiranom diplomom; gdje vam predsjednik javno prijeti da će vas ostaviti bez posla ako ne glasate za njega, hvali se kako vas prisluškuje i govori vam da će vas nokautirati; gdje se državne firme tretiraju kao stranački plijen, a stranačka knjižica vam predstavlja uvjet za zaposlenje....

Bilo bi krajnje komično da veliki broj ljudi zbog takve države ne završava tragično. Naime, takva država je na samom evropskom vrhu po korupciji, a na začelju po standardu i ljudskim pravima.

Najuspješnija je u proizvodnji malobrojne korumpirane elite i migranata koji glavom bez obzira bježe u neke sretnije države.

Stoga, mahanje zastavom i izražavanje ljubavi prema državi su lijepa stvar, ali sama po sebi potpuno beskorisna dok svako od nas ne uloži napor da ovu državu učini barem malo pravednijim, prosperitetnijim i podnošljivijim mjestom za život. Da Bosna i Hercegovina, ali ovakva BiH ne treba nikome, osim vladajućim strukturama i njihovim uhljebima.