Nakon tri decenije vlasti, koje je nakratko prekinula vlada već zaboravljene Alijanse za promjene, te posljednjih 20 godina kontinuirane vladavine, SDA definitivno odlazi na opozicionu klupu. Zasluženo, kazat će mnogi koji shvataju dubinu političkih i ekonomskih problema u kojima se nalazi ova zemlja, a kojima je lošom politikom i pogrešnim prioritetima dobrim dijelom doprinijela upravo ova stranka.
Dvije decenije neprekidne vlasti SDA uveli su nas u najveću krizu nakon rata, koja kontinuirano traje i konstantno se podgrijava, pa je država danas u mnogo lošijoj poziciji nego tada i na unutrašnjem i na međunarodnom planu. BiH je među najgorima u Evropi po korupciji i nepotizmu, posljednja je u regionu po procentima inflacije, broju mladih koji iz nje odlaze, a egzodusu stanovništva u posljednjih desetak godina priključilo se još pola miliona ljudi, pa je BiH danas druga zemlja u svijetu po brojnosti svoje dijaspore.
Partnerima u vlasti SDA je dala poluge kojima je BiH već osam godina blokirana na putu evropskih integracija. Jedino što je funkcioniralo su dogovori o pozicijama moći, novcu i zakonima koji omogućavaju nove i veće privilegije sudionicima u vlasti.
SDA, nakon svega, i dalje insistira na odbrani svojih kadrova, prvenstveno notornog Fadila Novalića. Umjesto dijaloga, odabrani su protesti pod prozorom Kristijana Šmita (Christian Schmidt), ili optužbe za islamofobiju Vašingtona.
U jednom od posljednjih intervjua Bakir Izetbegović je čak ambasade SAD i drugih zemalja u Sarajevu optužio da stoje iza “izbacivanja iz vlasti” stranke na čijem je čelu.
Jučerašnji sporazum Osmorke i HDZ-a, između ostalog, samo je rampa na putu ka potpunoj izolaciji i daljnjim konfrontacijama Sarajeva s prijateljima u svijetu. I ogromna usluga SDA, da na opozicionoj klupi razmisli o vlastitoj politici i greškama. Ipak, sudeći po najavama, ona će odabrati drugi put, put protesta i pobune, za koje će samo čekati povod i priliku.
