Bajram, kao, uostalom, i svi veliki praznici, podsjetnik je na plemenitost i blagoslov. Bajram je i prilika da zastanemo, zavirimo u sebe, u svoje strahove i nade, čežnje i snove, da se posvetimo sebi i svojim najdražima i da ne zaboravimo prave vrijednosti u svakodnevnoj brizi. Tradicija, zajedništvo, obilježavanje blagdana u krugu porodice, nešto je što čuvamo i ne zaboravljamo.

Ali kako proslaviti Bajram, a ne računati hoćemo li imati dovoljno za osnovne životne potrebe i za plaćanje režija? U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina – vrlo teško.

Iako smo proteklih dana svjedočili gužvama u prodavnicama, jer važno je da ničeg ne nedostaje za bajramskim stolom, nažalost, obilježiti praznike nikad nije bilo teže.

Životi građana obilježeni su nedaćama zvanim inflacija i divljanje cijena hrane. Svakodnevno računanje koliko je od mizernih plaća kakve ima većina građana preostalo do one naredne postalo je svakidašnjica.

Na logična pitanja poput onog zbog čega cijene hrane ne padaju ako je gorivo pojeftinilo, u ovoj zemlji nema odgovora.

Štaviše, stalno se serviraju nova poskupljenja i praktično ne osvane dan, a da ljudi ove zemlje ne svjedoče višim cijenama svega i svačega.

Dok građani grcaju u problemima zbog sve težeg sustizanja strašno visokih troškova života, vlasti ništa ne čine da smanje taj udar. I kao da nije dovoljno teška ekonomska situacija, jadnom i napaćenom narodu se stalno serviraju političke krize.

Međutim, živjeti u strahu se ne može dugo. Vrijeme je da se narodu pokaže da se u ovoj zemlji može živjeti lijepo. Vrijeme je da više čujemo poruke nade i optimizma, vrijeme je da napokon u ovoj zemlji bude dobro. Sad je pravo vrijeme.