Bosna i Hercegovina je u šoku zbog najnovijeg mračnog događaja u Tuzli. U naselju Slatina, prema dosadašnjim informacijama, muškarac je ubio dvoje maloljetne djece i suprugu, a potom skončao svoj život skokom sa zgrade.
Djeca, kao i supruga, stradali su od ruke onoga ko bi ih prirodno trebao štititi. I, naravno, postavlja se pitanje - zašto? Kakvi su to problemi, zar postoje, finansijske, zdravstvene poteškoće, bračne razmirice, išta što može dovesti do toga da jedan čovjek gleda u svoju djecu dok ih lišava života? Postoji li ljudskom umu dokučiv i razumljiv povod za ovako užasan zločin. Odgovore na to teško je i zamisliti, ali dok policijska istraga ne bude okončana, ostaje gorka i bolna spoznaja da je strašna tragedija ugasila jednu porodicu.
Nažalost, jeziva tragedija u Tuzli samo potvrđuje da se u našoj zemlji događa svojevrsna eksplozija porodičnog nasilja. I to onog najgore moguće vrste. Prije desetak dana javnost je uznemirio stravičan slučaj kada je Refik Mujedinović u Gradačcu sjekirom ubio svoju suprugu Halidu, a potom se objesio.
Prije dva mjeseca je pijani policajac Elvis Ćustendil usmrtio Amru Kahrimanović sa 16 hitaca. Zločin monstruma Nermina Sulejmanovića, koji je ubio svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović te Denisa i Ondera Džengiza, prenoseći to na društvenim mrežama, i sada ledi krv u žilama.
I dok javnost sedmicama i mjesecima ostaje u stanju šoka usljed slučajeva teških porodičnih tragedija sa sve češćim slučajevima femicida, pa, nažalost, i ubistvima djece, dotle su stručnjaci nemoćni.
Iako već odavno upozoravaju da su svi alarmi odavno popaljeni i da smo kao društvo potpuno zaglibili, oni čija je zadaća da spriječe slučajeve nasilja u porodici prekasno reagiraju. Naravno, nije problem samo institucionalne prirode niti leži u manjkavoj ili nikakvoj saradnji nadležnih institucija. Znamo li gdje je problem i čija je nadležnost, ko će preuzeti odgovornost i napokon se početi baviti svojim poslom? Do tada, otvoreno ćemo reći: Strahujemo.