Euforija s početka godine, izazvana posjetama visokih zvaničnika NATO-a i snažnim porukama podrške BiH, njenoj cjelovitosti i suverenitetu, naglo je splasnula, a poruke da je BiH na vratima članstva ostale su da lebde u zraku. Najave zvaničnika RS da će NATO put BiH biti zaustavljen očigledno su i ostvarene, jer usvajanje Godišnjeg programa reformi kasni, a neispunjene obaveze se više i ne spominju.
Zato ne čude, već treba da zabrinu, oštre kritike ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija (Michael Murphy), koji često pokazuje više brige i odgovornosti za budućnost ove zemlje od domaćih zvaničnika. Kazao je ono što vlasti znaju, ali nerado o tome govore - BiH ne ispunjava svoju zadaću. Za članstvo u NATO savezu same težnje nisu dovoljne, članstvo se ne daruje, već ga je potrebno zaslužiti. Pri tome, rezultatima se ne mogu pohvaliti ni aktuelna vlast, ni opozicija koja dijeli lekcije i na ovoj temi prikuplja jeftine poene, iako ni do danas nikome nije jasno zašto je prije nekoliko godina, kada je imala vlast, jasno trasirani NATO put usmjerila na “saradnju s NATO-om”.
U svjetlu globalnih sigurnosnih izazova i nove podjele svijeta, članstvo BiH u NATO-u mnogi smatraju važnijim ili barem neodvojivim od onog u EU, s kojim se također mučimo. Od članstva u NATO-u dijele nas dva koraka, na koja je još u aprilu ukazao generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg - građani i vlasti moraju pokazati želju da budu dio NATO saveza i nastaviti s reformama koje nas tamo vode.
Ne postoje važniji vanjskopolitički ciljevi, o benefitima po sigurnost, ekonomiju i bolji život svih građana ne treba više trošiti riječi, pa bi članstvo u NATO-u i EU u svakom momentu moralo biti prioritet izvan i iznad svih predizbornih i dnevnopolitičkih sukobljavanja.
