Prvak drame Kamernog teatra 55 Dragan Jovičić (64) angažiran je u šest predstava, a probe za sedmu pod nazivom „Tri sestre“ uveliko traju. Sjajni Jovičić na pozorišnoj sceni je svoj na svome i trenutno publiku oduševljava u predstavama „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“, „Kad bi naglas govorili“, „Radnja na uglu“ i drugim, a kako je u intervjuu za „Dnevni avaz“ kazao, svaka od uloga mu predstavlja veliko zadovoljstvo.

Lijepa komedija

Ovom prilikom Jovičić se prisjetio i uloga s početka karijere koje su, na neki način, obilježile njegov glumački opus. „Kože“ su jedan od projekata s početka osamdesetih koji je ostavio izuzetan trag u TV produkciji, a u kojem je Jovičić kao Adem igrao s Rejhanom Demirdžićem. Publika se Jovičića rado sjeća i po ulozi  Stojana u „Porobdžijama“.

- Rejhana poznajem još od djetinjstva, bili smo prijatelji. On je bio moj učitelj u amaterskom pozorištu. Kada govorimo o Rejhanu, sjetim se i pozorišta s kojim smo mnogo putovali po cijeloj bivšoj zemlji. Tu su bili Kaća Dorić, Vlajko Šparavalo, Suada Avdić... – govori nam Jovičić.

Dodaje da je lijep osjećaj kada ga ljudi na ulici prepoznaju kao Adema ili Stojana.

- Za lijepo čudo, i danas me ljudi na ulici prepoznaju po tim ulogama. Uvijek je lijepo kada neko nešto vaše što ste uradili prepozna. Lijepo je kad vas zaustave kako biste popričali o značajnim ulogama koje ste ostvarili – kaže glumac. 

 S druge strane, u posljednje vrijeme dosta ste angažirani u pozorištu.

- Da. Trenutno igram u šest predstava, pet u Kamernom teatru 55 i jednu u SARTR-u. Najinteresantnije mi je da spremamo „Tri sestre“ Antona Pavloviča Čehova. U pitanju je jedna lijepa, kako je i sam Čehov zove, komedija. Režiju potpisuje Pjer Žalica, a igra ansambl Kamernog teatra. Uglavnom nosim lijepo iskustvo kada je u pitanju saradnja sa Žalicom.

Kako rasporedite energiju za sve to?

- Pa, eto, ovo još malo do penzije trudim se da dam maksimum. Opet, kada bolje razmislim, i ta penzija je formalni odlazak iz pozorišta. Inače, glumac, sve dok je u snazi, igra. Zna se desiti da glumci čak i više igraju kada odu u penziju, znam da je takav slučaj bio i sa Vladom Jokanovićem. Tako je i zbog toga što fali ovih starijih glumaca u našim pozorištima. Otišla je jedna generacija starijih umjetnika, ali, eto, to je nekako i prirodno.

Uglavnom igrate u predstavama koje govore o međuljudskim odnosima.

- Da, baš tako. Sve predstave u kojima igram govore o ljudskim odnosima, a inače gledamo da svaki novi komad koji se radi ima sličnosti ili prožimanja s ovim vremenom. Vrlo je važno da se predstava ne igra zbog predstave, nego zbog ljudi koji će je gledati, ustvari i vremena u kojem živimo.

Klasična djela Čehova, Šekspira i drugih primjenjiva su u svakom vremenu, pa tako i u ovome.

 Šta publici u Kamernom teatru više odgovara, komedija ili drama?

- Oni gledaju sve, a to znam zato što su skoro sve predstave pune. Uglavnom naša publika gleda dobre predstave i onda im nije važno o čemu govore.

 Gubljenje vremena

Kakva iskustva nosite kada je u pitanju saradnja s drugim pozorištima?

- To sam radio i još postoje neke saradnje. Naprimjer, SARTR-ova predstava „Aj, Carmela“ je predivna i 2019. će biti 20 godina otkad je igramo. Takvo nešto se u karijeri glumca rijetko desi da toliko godina igra jedan komad. Mislim da će ova predstava biti jedna od najljepših uspomena u mojoj karijeri.

 Šta presudi da određeni komad postane dugovječan?

- Samo publika i ništa drugo. Ona je najbolji korektor i određuje koliko će nešto trajati, i to je ta ključna veza.

 Osvrćete li se na dešavanja oko nas?

- Ne stignem, pravo da vam kažem. I ovo što stignem, gledam da se sačuvam od takvih stvari, jer je to gubljenje vremena i zamajavanje. Opet, ljudi uvijek očekuju i nadaju se da će se nešto promijeniti, jer ovo više ne može ovako. Valjda postoji neko ko ima pameti bar toliko da ne dozvoli da nam se stvari otmu kontroli i ko će zaustaviti haos oko nas.

 Pozorišta povezuju ljude

- Pozorišta brišu granice, znamo da su odmah nakon rata u Sarajevu gostovali Jugoslovensko dramsko pozorište i Atelje 212. Pozorišta su ta koja povezuju ljude i države i, kao što sam rekao, to mora tako biti.

Volim knjige s dobrim sadržajem

 Kako provodite slobodno vrijeme?

- Uglavnom radim i pripremam se za novu predstavu. A slobodno vrijeme, kada ga imam, provedem čitajući knjige. Volim sve knjige koje imaju dobar sadržaj.

 Sulejman Kupusović je bio čovjek bez kalkulacije

- Dobri umjetnici iza sebe ostavljaju velika i značajna djela, a Sulejman Kupusović je ostavio veliki trag u svim pozorištima. Uvijek sam se radovao saradnji s njim, jer je volio i bio je veliki znalac i ljubitelj teatra. Raditi s Kupusovićem je bilo zadovoljstvo, jer je davao cijelog sebe bez ikakve kalkulacije. Više se trošio nego što je trebao. Većina umjetnika kalkuliše, ali on nije znao, niti htio to. Htio je da ima svoj recept i da glumci požele sarađivati s njim – govori Jovičić.