Bosanskohercegovački, ali i veliki evropski slikar Safet Zec izložbu „Zagrljaji“, nakon Venecije, predstavit će 25. novembra, na Dan državnosti, i u Historijskom muzeju u Sarajevu.

- Mislim da ta izložba na nekoliko načina pripada Sarajevu. Veliki dio te teme tog velikog opusa dira tu sarajevsku tragediju Admire i Boška, koja je jedna od stotinu. Njihova bezrazložna i nesretna smrt, to razaranje zajedništva, koje je temelj bosanskog prostora. To je užasno, taj pokušaj da se razdvojimo, da ne možemo zajedno. Stotinu godina ljudi se smiju, zapravo plaču nad tim. Mene strašno nervira kad se kaže: “To su tri naroda”, koja su to tri naroda, koja tri jezika? Putujem po Evropi, prolazim kroz Austriju i šalim se sa suprugom prolazeći pored škola, gdje je maltretiranje - nema maltretiranja, to je ta veličanstvenost – kaže Zec na početku intervjua za „Avaz“.

Ljudski instinkt

Koliko Vas te granice diraju kao umjetnika?

- Gledam sada taj „mali Šengen“, koji svima treba. Otvori to, pomislim, dok sam u Počitelju, ljudi tri sata čekaju u Doljanima. Izluđuju nas sve te granice, čitava ta skala idiotluka u koju smo ušli, koje neke snage žele da zadrže.

Bez obzira na to, koliko je za umjetnika važna patnja, tragedija, da bi stvarao?

- Vjerujem da svojim djelom mogu doprinijeti nekakvom punjenju. Zamišljam škole koje će doći, to svoje djelo koje će ostati iza mene, koje bira temeljne postulate. Ja sam htio da izložbu nazovem „Grlite se, ljudi“. Taj iskonski ljudski gest, koji je nekad tragičan, nekad veličanstveno sretan. Dakle, gest koji je instinkt ljudski, da se zagrlim.

Postavili ste djelo „Exodus“ u katedrali u Trevizu. Čitavu je Evropu obišla ta lijepa vijest.

- Radim. Srećom, ta energija u meni još postoji. Prelijepo djelo sam 2. oktobra postavio u katedrali u Trevizu, sakralno djelo koje, opet, govori da je potreba ljudi za religijom prisutna. To djelo, čija je tema da Isus čini da hljeb imaju svi, to su veličanstvena biblijska i hrišćanska vjerovanja.

Patnja generacije

Vaša izložba „Exodus“ sinoć se iz Rima preselila u Torino.

- Naravno, opet je crkva tu, katedrala u Torinu. Ovdje ću u sarajevskom ateljeu otkriti dio kolekcije, djela koja će sutra ostati kao dio muzeja, a onda otvoriti „Zagrljaje“ u Historijskom muzeju. Ljudi pokušavaju, ali ne mogu bez državnog novca, imati grijanje i uvjete, ali su živi i žele.

Kako gledate na mlađe generacije kojima ostaje ovaj svijet?

- Mladi moraju znati historiju, da se nikad ne ponovi rat. Da ne ponove greške u koje su nas uvele budale, nesrećnici koji su došli da mi kažu, ti ne možeš sa svojom ženom u miješani brak. Ona dolazi iz dvije religije, ja iz treće, šta su moja djeca? Sad to neko želi da me ukine, ja sam “ostali” u svojoj BiH. Bože dragi, ne mogu se zvati Bosanac, a u BiH živim. Trebaju nam nove mlade snage, novi ljudi, ta djeca s jezicima, koja se dobro osjećaju u Beču, Korzici, Njemačkoj. Ja sam se patio, ali sam pripadao jednoj drugoj generaciji.