Sretko Kalinić (43) "ljevoruki pucač" zvani Zver i Beli, glavni egzekutor Zemunskog klana i vjerovatno najopasniji stanovnik "Zabele" poznat je po brutalnosti i hladnokrvnosti kojom je, kako kaže, čistio ulice od ološa.
Trenutno se nalazi u sedmom paviljonu požarevačkog zatvora, gdje služi višedecenijske kazne zbog ubistva Zorana Đinđića i zločina koje je počinio za zemunski klan.
Nije se družio sa Zemuncima
Nikada se nije družio sa ostalim Zemuncima. Znali su ga samo po nadimku "Beli". Živio je u Novom Sadu i dolazio u Beograd samo kada treba da se odradi posao nakon čega bi se vratio kući.
Gadio se mafijaša i sebe nikad nije smatrao jednim od njih, za sva svoja ubistva kaže da je "samo čistio beogradske ulice od mafijaškog ološa".
Njegov recept su kako je rekao, likvidacije beogradskog ološa koje traju pet do šest sekundi, prenosi B92.met.
O hladnokrvnosti sa kojom je vršio "posao" i brutalnosti koju je ispoljavao prilikom egzekucije govore i njegove riječi pred Specijalnim sudom.
On je u svojoj završnoj riječi rekao da nije ubio Milana Jurišića Jureta jer on ne koristi hladno oružije prilikom likvidacija.
Njegov recept su kako je rekao, likvidacije beogradskog ološa koje traju pet do šest sekundi. Najduža likvidacija mu je trajala minut i po, a riječ je o ubistvu Zorana Uskokovića Skoleta…
Kalinić je optužen da je sa Lukom Bojovićem, Milošem Simovićem i Vladimirom Milisavljevićem ubio Branka Jevtovića Jorgu i pokušao da ubije Andriju Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, kad su nastradala dvojica njihovih telohranitelja.
Bojović dva dana komadao Jurišića
On je veći dio svoje završne riječi posvetio upravo brutalnoj likvidaciji Jurišića, čije je tijelo raskomadano i bačeno u madridsku rijeku Manzanares. Za ovo ubistvo u Španiji se sudilo Bojoviću, ali je oslobođen optužbe.
Tamošnji sud je prvostepenom presudom utvrdio da se ne može vjerovati svjedočenju Kalinića, koji je optužio svog, kako on kaže nekadašnjeg prijatelja. Bojović je u svojoj odbrani tvrdio da je upravo Kalinić ubio i raskomadao Jurišića, jer je on poznat kao “kasapin”.
- Bojović je dva dana masakrirao Jurišića - rekao je Kalinić i dodao da je Bojović učestvovao u ubistvu Ilije Novovića, kao i da je Milošu Simoviću platio ubistvo Kuje Kriještorca, svjedoka u slučaju atentata na premijera Zorana Đinđića.
Kalinić je optužio Simovića da je ubio Ninoslava Konstantinovića, čija je sudbina i dalje nepoznata.
- Jedan dan mu je trebalo da iskopa rupu i pripremi sve da likvidira svog druga. On je veliki lažov i prevarant, više ljudi je zbog njegovih manipulacija izgubilo život - naveo je Kalinić.
Kalinić je priznao je da je ubijao metkom, postavljao eksplozive, a neke leševe tranžirao, a zatim ih mljeo u mašinama za meso i spaljivao!
- Počinio sam 20 ubistava u Srbiji, Holandiji, Španiji, jedno i u Hrvatskoj. Ne žalim ni za kim od njih jer su to zaslužili. Bili su budale! - rekao je Kalinić hrvatskim policajcima.
Sukob sa Milošem Simovićem zbog ljubomore
Kalinić je policiji ispričao i pozadinu sukoba s Milošem Simovićem. U prvom razgovoru nije htio da prizna da je razlog sukoba Simovićeva supruga, nego je tvrdio da je pokušaj ubistva u vezi sa Simovićevim bratom Aleksandrom. Kasnije je priznao da je Simović na njega pucao iz ljubomore.
- Izašao sam da kupim pančetu, a onda otišao kod Simovića, pa smo odlučili da svratimo po ribu i meso i napravimo roštilj. Iz prodavnice smo otišli po bicikle i krenuli na jezero. Kad smo došli, Simović je bio iza mene oko pola metra, jer da je bio dalje od dva metra sigurno bi me promašio - rekao je Kalinić.
Prema navodima hrvatskih medija Kalinić je policiji ispričao da je nakon nekog vremena Simović ispalio hitac i pogodio ga. Kalinić je ranjen pokušao da izvadi svoj pištolj, ali ga je pogodio još jedan metak. Simović je potom okrenuo bicikl i počeo da bježi. Simović je uhapšen u noći između srijede i četvrtka, nakon ilegalnog prelaska hrvatsko-srpske granice.
Kod Kalinića su tada nađena dva hrvatska pasoša s lažnim identitetima, ali se osobi koja ga je našla nakon pucnjave predstavio pravim imenom.
Ubrzo je bio prevezen u zagrebačku bolnicu „Sestre milosrdnice” s dva metka u grudima, međutim, nije odmah uhapšen jer u Hrvatskoj nije bio tražena osoba.
Kalinić je 25. avgusta izručen Srbiji. On je bio prvi hrvatski državljanin koji je izručen po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.
Od atletičara do ubice
Isljednicima u Zagrebu koji su ga 8. juna 2010, poslije sedam godina bjekstva, uhapsili Hrvatskoj, pričao je o djetinjstvu i o tome kako je bio perspektivan atletičar. Hvalio se i kako pod punom ratnom opremom može izdržati marš od 100 kilometara kao od šale. Tada im je pričao o svom djetinjstvu i mladosti u Bilišanima kod Obrovca u Dalmaciji prije rata.
