Hrvatska i Srbija  zarobljenici su prošlosti jer političarima s obje strane tako odgovara, kaže Aleksandar Popov, potpredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju.

On je za hrvatski portal Index.hr komentirao posjetu predsjednika Srbije Hrvatskoj, razgovorima koje je Aleksandar Vučić imao s hrvatskim zvaničnicima, kao i proteste koji su se iza kulisa razgovora na najvišem nivou odvijali na ulicama Zagreba.

Neslaganje

Hrvatski portal, koji je na početku teksta podsjetio na svu problematiku "prepucavanja" Srbije i Hrvatske posljednjih dana i mjeseci, ali i na domaću situaciju - proteste zbog Vučića i neslaganje u vezi tema razgovora s Vučićem na relaciji predsjednica - premijer, zapitao se šta će Vučićeva dvodnevna posjeta Zagrebu značiti za hrvatsko-srpske odnose?

Je li riječ o novom početku ili o još jednom u nizu sastanaka koji dobro izgledaju na papiru, ali u praksi ničemu ne služe? Za taj portal na ta pitanja odgovarao je Aleksandar Popov, politički analitičar i potpredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju, regionalne mreže za pomirenje.

- Prvo želim reći da je jedna od karakteristika tog susreta da je posjeta bila udarna vijest, umjesto da to bude rutinska vijest. To najviše govori o našim odnosima koji su došli do veoma niske tačke još od rata, a ja se nadam da ne mogu biti gori - kaže Popov.

On podsjeća na to da su pred samu posjetu dizane tenzije s obje strane, i s hrvatske i sa srpske. Objašnjava da je problem i u tome što svi mi na takve i slične susrete gledamo ko je dobitnik, a ko gubitnik, umjesto da se sve to posmatra u kontekstu toga da su političari izabrani od građana da rješavaju probleme.

- Mislim da je na dobitku Kolinda Grabar-Kitarović, ali isto tako, na dobitku je i Vučić, jer je pokazao hrabrost i došao u nepovoljnoj atmosferi, gdje su ga se čekali s nezgodnim pitanjima i zahtjevima. Čini se da je jedini gubitnik premijer Plenković koji je bio defenzivan. Problem je u tome da, kada mi govorimo o međusobnim odnosima, mi gledamo ko je na dobitku, a ko na gubitku, kao da je riječ o sportskom takmičenju, a ne da je, zapravo, riječ o tome da ljudi koji su političare izabrali očekuju od njih da se ponašaju odgovorno i da rješavaju gomilu problema, i naših i vaših. Oni to ne rade, samo podgravaju atmosferu - kaže Popov.

- Sva ova pitanja o kojima se pričalo, sve se to moglo odavno riješiti da je postojala politička volja. Naprimjer, pitanje granice, o kojem postoji zajednička komisija. Imali smo dva stava, Hrvatske - da se ide na katastarski princip i Srbije - da se ide sredinom Dunava. Kad smo vidjeli da imamo dva nepomirljiva stava, trebalo je ići na međunarodne institucije. Je li to trebalo da bude arbitraža, iako je Hrvatska opečena, ili Međunarodni sud pravde, u svakom slučaju, to se moglo odavno riješiti - kaže Popov.

Pitanja koja proizlaze iz rata, smatra Popov, nešto su sasvim drugo.

Nije optimističan

- Otvorena pitanja koja izlaze iz ratova devedesetih su teža jer imaju emotivnu notu, naprimjer, pitanje nestalih. Ali, i tu je problem jer pristupamo sportski, s brojkama, ovoliko Hrvata, ovoliko Srba. Ali to su ljudi koji imaju svoje ime i prezime kao i porodice koje imaju pravo saznati što se njima desilo, a ne da se gledaju nacionalnosti - kaže Popov i dodaje kako sve žrtve zaslužuju satisfakciju.

O budućnosti odnosa ovaj politički analitičar nije optimističan.

- Pitanje je što možemo očekivati. Ovo može biti šansa za novi početak kad bi postojala iskrena politička volja političara s obje strane. Ali, nažalost, ona ne postoji - kaže on i dodaje da su Hrvatska i Srbija zarobljenici prošlosti i to zbog političara kojima to odgovara.

- Mislim da smo mi građani zarobljenici prošlosti jer političarima odgovara ovakvo stanje, to je gorivo na kojem oni opstaju. Sve poruke koje naš ministar odbrane upućuje Hrvatskoj, ili vaš Srbiji, one su za unutrašnju upotrebu. Mi kao da se stalno nalazimo u nekim predizbornim kampanjama tako da se na ovaj način i jedni i drugi predstavljaju kao zaštitnici svoje nacije, a zapravo tako beru političke poene. Ključna pitanja koja su važna, korupcija, nezaposlenost, nepostojanje vladavine prava... to se gura pod tepih, a ovo se gura u prvi plan. Tu je problem, a očekuje se da Brisel ima autoritet da obje strane ukori i natjera da se ponašaju dobrosusjedski. Tim prije što je Hrvatska članica EU, a mi smo za ulazak. Ali EU se bavi svojim unutrašnjim problemima - smatra on.