Mahala u aleksinačkom selu Prćilovica već decenijama neformalni je regrutni centar za prosjake svih uzrasta koji iz ovog mjesta kreću put gradova Srbije, regiona, pa i cijele Evrope.

Čitave, po pravilu, mnogočlane porodice opredijelile su se za prošnju u vidu zanata unazad stotinjak godina. Glavni adut su im djeca, uključujući i bebe koje majke nemilosrdno iskorištavaju da bi dirnule srca prolaznika i iskamčile novac.

Baš zbog ovakvog načina života ovo selo je bilo poprište nekih od najstrašnijih zločina prema djeci, jezivih slučajeva zlostavljanja, pa i incesta.

Međutim, svaki pokušaj da se ovom užasu stane ukraj okončavao se bez rezultata, jer u selu vlada zavjera šutnje, u šta se uvjerio i reporter Telegrafa.rs istražujući jedan slučaj prosjačenja koji se umalo kobno završio.

Blatnjavi sokaci, udžerice koje izgledaju kao da će se svakog trenutka srušiti, gomile smeća i musava djeca koja trčkaraju na sve strane, prvi je utisak koji će steći svako ko zabasa u ovo selo. Mještani su susretljivi, ali samo do trenutka dok se ne spomene prosjačenje. Listom tvrde da niko iz njihovog sela to ne radi, te da žive od socijalne pomoći i prikupljanja sekundarnih sirovina, nudeći najnevjerovatnija objašnjenja za dokazane slučajeve prošnje čiji su akteri iz Prćilovice. 

Izuzetak nije bila ni porodica šesnaestogodišnjaka koji je u novembru prošle godine izboden u Nišu dok je tražio novac od prolaznika na Bulevaru Zorana Đinđića. Njegov otac kazao je novinaru Telegrafa da je dječak odlazio u Niš da navodno kupuje mobilne telefone, koje su preprodavali u selu, prešutkujući činjenicu da je tinejdžer mjesecima "stacioniran" ispred Kliničkog centra, gdje moljaka za novac. Čak je "objasnio" da se na mjestu gdje je ranjen našao greškom, jer je navodno pogriješio autobus kojim je trebao da ode do niške pijace.  

Prije sedam godina u Prćilovici je došlo do užasnog zločina čiji je izvršilac bio desetogodišnji dječak. Mališan je iz nikad utvrđenih razloga ugušio dvogodišnju sestru, dok je njihova trudna majka bila u prošnji. I tada je novinarima rečeno da je majka navodno bila kod ljekara, iako je viđena u Nišu kako prosi.

Centar za socijalni rad u Aleksincu tada je saopćio da je ista žena rodila najmanje šestero djece, ali da se tačan broj ne zna jer je "ordinirala" po gradovima od Srbije do Crne Gore. Preživjela djeca su joj oduzeta i smještena u hraniteljsku porodicu.

Po zlu je čuvena i jedna porodica koja je prije 16 godina prodala petero djece uzrasta od pet do deset godina radi prošnje za 1.250 eura. Organi gonjenja muku su mučili da im dokažu krivicu, jer je cijelo selo potpisalo peticiju da nisu krivi, te da su mališane samo dali rođacima jer nisu bili u stanju da ih čuvaju, s obzirom na to da su ih imali desetero.  

Osman Balić, direktor Yurom centra i predsjednik predsjedništva Lige Roma, koja okuplja sva romska udruženja, apelira da se Prćilovčanima stane ukraj jer, kako ističe, brukaju sve pripadnike ove etničke manjine.  

- Oni su specifična zajednica, na neki način i izolirana, izjašnjavaju se kao Romi, ali se s drugim Romima ne miješaju. Tamo žive posljednjih sto godina i sve vrijeme se bave prosjačenjem. Tamo ima i incesta i svačega, lično sam ih prijavio policiji zbog prodaje djece, ali je sve uzalud. Ne samo što šalju prosjake po regionu, prosjake iz Prćilovice možete sresti ne samo u zemljama u okruženju već i u Briselu i u Amsterdamu. Moraju biti procesuirani svi koji su umiješani u tu nečasnu rabotu, jer bacaju ljagu na sve Rome - naglašava Balić.

On je svojevremeno upozorio i Interpol na porodicu koja je prodala petero djece, ističući da se oni barem deset godina bave trgovinom ljudima.

Bratislav Timotijević, dugogodišnji rukovodilac odjeljenja za maloljetničku delinkvenciju u niškoj policijskoj upravi, sada u penziji, dobar dio svog radnog stoljeća bavio se baš Prćilovicom.  

- To selo nam je zadavalo i zadavat će glavobolju, jer je tamošnjim mještanima prosjačenje osnovni izvor prihoda. Prošnja je transgeneracijsko zanimanje, od djeda do unučadi, svi se tamo time bave. Za prosjačenje ih pripremaju od malih nogu, majke ih kao bebe vode da prose i kako rastu tako nastavljaju. Možete ih sresti svuda, uz prometne saobraćajnice, gradskom prevozu, šetalištima... Dosadašnji naši napori dali su malo rezultata, jer nismo imali ni adekvatnu zakonsku regulativu. Sve se svodilo na to da ih vratimo u Prćilovicu, Centar za socijalni rad im da novac, a oni se sljedećeg dana pojave tamo odakle smo ih sklonili - kaže Timotijević.

Za gašenje ovog prosjačkog centra, kako naglašava Timotijević, potrebna je koordinirana akcija, jer samo sistemsko djelovanje može da zaustavi eksploataciju djece. 

- Mora da se uključi lokalna zajednica, romske i nevladine organizacije, da se napravi svratište za djecu ulice jer su ona u velikom problemu. Osim za prošnju, djevojčice se prodaju za maloljetničke brakove, a šta se poslije s njima dešava, nemoguće je utvrditi. Najviše izvršilaca i žrtava trgovine ljudima je baš iz ovog sela, policija to ne može rješavati od situacije do situacije - objašnjava bivši inspektor. 

Novi Zakonik o krivičnom postupku sankcionirao je navođenje na prošnju kao krivično djelo stavljajući je u okvir trgovine ljudima. Propisane su i stroge kazne od tri pa do čak 12 godina za navođenje i prinudu na prosjačenje.