Goran Stevanović (54) iz sela Belotinac u Srbiji proveo je na respiratoru 34 dana jer su mu otkazala pluća nakon što je obolio od koronavirusa. Za to vrijeme izgubio je čak 38 kilograma, ali je uspio dobiti bitku s nevidljivim protivnikom i vratiti se svojoj porodici, piše Telegraf.rs.
Stevanović je pacijent koji je najviše vremena proveo na tzv. mehaničkoj ventilaciji u niškom Kliničkom centru od početka epidemije koronavirusa, a da se uspješno oporavio.
Kaže da ne zna kako se zarazio jer u vrijeme kada je dobio simptome, korona se u Srbiji tek pojavila.
- Sumnjam da sam virus "pokupio" na Sajmu vina u Beogradu 7. marta gdje je među izlagačima bilo Italijana, Grka, Španaca... Četiri dana kasnije sam dobio glavobolju, a zatim temperaturu pa nedostatak vazduha. Promjene na plućima otkrivene su mi 22. marta kada sam primljen na Infektivnu kliniku i odmah priključen na kiseonik. Kada mi je rečeno da sam pozitivan na koronu, nisam bio svjestan koliko je to opasna bolest - započinje svoju ispovijest Stevanović.
Stanje mu se rapidno pogoršavalo, pa je 1. aprila odlučeno da bude priključen na respirator.
- Kada sam vidio da raspakuju aparat i razvlače crijeva, bio sam zbunjen. Sjetio sam se nečijih riječi da od onih koji završe na respiratoru, malo njih se probudi. Nisam imao vremena da se uplašim, za petnaestak minuta zapao sam u san iz koga sam se probudio, kako su mi rekli 4. maja... Jer ja se i dalje ničega ne sjećam do 10. maja - priča Stevanović.
Da je njegova agonija trajala čak 34 dana, saznao je od brata.
- Supruga i brat su me nakratko posjetili 11. maja i tada sam saznao koliko dugo sam bio na mašini... Nisam mogao da vjerujem svojim ušima... Shvatio sam da je pravo čudo što sam živ. Vjerujem da je tome doprinijelo što sam bio u dobroj fizičkoj kondiciji, igrao sam fudbal, nisam tabletu u životu popio - objašnjava Stevanović.
- Vratio sam se ženi, djeci, unucima.... sada sam srećan čovjek. Promikenio sam i prioritete u životu, shvatio šta je zaista važno... Zdravlje, porodica to je ono što je nemjerljivo, sve ostalo mi je u drugom planu. Jer, kada je čovjek na naogama ne razmišlja mnogo o životu, tek kada mu se desi ovo što je mene zadesilo, ima vremena da o svemu razmisli i da shvati šta je zaista važno - zaključuje Stevanović.
