U emisiji "Izvan okvira" gostovale su bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić i Ljerka Mintas-Hodak, bivša potpredsjednica u Vladi Zlatka Mateše i prva hrvatska ministrica evropskih integracija, te su govorile o ostavštini prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, a komentirale su i nedavne izjave aktuelnog predsjednika Zorana Milanovića.

Mintas-Hodak: Na prvog predsjednika gledam s poštovanjem. On je sigurno bio jedna od stožernih osobnosti hrvatske povijesti u 90-im godinama koji je izazvao tektonske promjene i koji je ostvario modernu Hrvatsku. Na neki način sam i ponosna što sam bila sudionik u tome.

Pusić: Smatram da je Franjo Tuđman kontroverzna ličnost, iako vrijeme čini svoje. Tri stvari će ga trajno činiti kontroverznim: njegovo savezništvo i divljenje Miloševiću, rat s Bošnjacima u BiH i tri tjedna bezvlađa nakon Oluje na oslobođenom teritoriju.

Mintas-Hodak: Ako se netko nije divio Miloševiću onda to sigurno nije bio predsjednik Tuđman koji je upravo zbog Miloševića i njegove agresivne velikosrpske politike morao ući u rat koji mu je bio nametnut. Njegovo divljenje Miloševiću je potpuno krivo izrečeno.

Pusić: Ne mislim da se Tuđman divio velikosrpskoj politici, ali osobi Slobodana Miloševića, time je bio impresioniran, to je i mene iznenadilo.

Mintas-Hodak: Ne postoji nikakav dokument iz kojeg bi se moglo zaključiti da je Tuđman htio podjelu Bosne. Tuđman je vrlo jasno znao da ako se ne bude pridržavao Badinterove komisije, onda je to najgore za Hrvatsku. Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, mijenjanje bilo kojih granica, najtragičnije bi bilo za Hrvatsku jer bi to omogućilo Miloševiću upravo da zahtijeva reviziju granica Hrvatske. Ta teza o podjeli Bosne je jedna odvratna propagandistička teorija koja se cijelo vrijeme nametala, ali za nju nema nikakve potvrde. Hrvatska se uvijek zalagala za cjelovitost Bosne. Tuđman je morao stalno slamati nesklonost međunarodne zajednice i mnogih drugih ljudi u međunarodnoj zajednici da priznaju i prihvate samostalnu Hrvatsku, odnosno jednu novu državu, što mnogima na Zapadu nije pasalo.

Pusić: Tuđman je bio takav kakav je bio. Njegova prednost je bila to što je izdržao tih deset godina na vlasti jer je sve ostalo toliko nestabilno, a gledajući iz današnje perspektive, nečemu puno boljem i pametnijem nismo se mogli nadati. Stabilnost vlasti u formativnim godinama je nešto što se može tretirati kao plus, ali ti njegovi stavovi su njegovi stavovi.

Mintas-Hodak: On je znao da je za Hrvatsku vrlo važna situacija u BiH. Bilo mi je itekako bitno da se dogovore oko politike u BiH.

Pusić: Hrvatska je bila žrtva agresije, bila je u užasnom stanju, ali sve do rata s Bošnjacima u BiH imala je apsolutno moralni autoritet i integritet. Prihvatila je izbjeglice iz BiH. Suosjećanje je vrlo kvarljiva roba. Do tog rata Hrvatska je imala, koliko god se napatila, moralni autoritet. Kad se ušlo u sukob s Bošnjacima u BiH i stvaranje logora, to je poništilo taj naš status i smatram da je to za nas bila apsolutno najgora stvar.

Minta-Hodak: Sukobi koji nastali između HVO-a i Armije BiH sigurno su nesretni, nisu bili povoljni za Hrvatsku, ali hrvatska politika i predsjednik Tuđman to nikad nisu odobravali. Dapače, postoje brojni dokumenti, izjave i sporazumi koji su se sklapali i kojima se tražilo da se sukob prekine i da se nastavi suradnja. Ti su sukobi bili teritorijalno i vremenski ograničeni. Na najvećem dijelu suradnja između HVO-a i Armije BiH je funkcionirala normalno. Zašto je do sukoba došlo, o tome razni analitičari razno govore, sigurno je utjecao na to i progon bosanskog stanovništva pred srpskom vojskom koji su dolazili na teritorije gdje su živjeli Hrvati. Nisu se smjeli događati ratni zločini ni s jedne strane. Mnogi ne žele shvatiti da Tuđman to nikada nije podržavao, ali problem je u tome da u to ratno vrijeme kada imate i bojišnicu u Hrvatskoj i u BiH, bilo je nemoguće utjecati na sve što će se događati dolje na terenu. Ali to nije bio dio politike Franje Tuđmana.

Pusić: Po mom mišljenju to nije točno i to je bio dio Tuđmanove politike i mislim da za to postoji i dosta dokaza. No, to možda nije najvažnije u ovom trenutku. Najvažnije mi se čini da mi ovako strastveno raspravljamo o tome 20 godina poslije.