Za razliku od ranijih izbornih ciklusa, ne računajući one kad je rezultat bio jasan i prije glasanja, izbori u Crnoj Gori ove godine protiču uglavnom mirno, izuzev sinoćnjeg incidenta kada su četiri osobe napale Podgoričanina koji je nosio crnogorsku zastavu.

Analitičari koji prate demokratski razvoj Crne Gore smatraju to i najvažnijim postignućem, te očekuju da i drugi krug predsjedničkih izbora protekne kao prvi prije dvije sedmice.

- Ovo je prvi put da su izbori tako važni a da zaista nema nekih velikih tenzija. Čak i ono što se pokušalo od strane političara da uzavru strasti nije naišlo na neku reakciju. Vi to primjetite kad je narod nemiran, kad se osjeća tenzija u zraku, ali ovdje je sada potpuno redovno stanje. Kad se prisjetimo koliko je sve bilo tenzično 2020 godine čini nam se da je to bilo prije 30, a ne manje od tri godine – kaže za „Avaz“ politički analitičar i esejista Stefan Đukić.

Funkcija predsjednika

Ne očekuje da se klima promijeni ni tokom vikenda, jer za probleme bi bilo potrebno podgrijavati atmosferu duže vrijeme a to, ne računajući botove na društvenim mrežama, niko ne radi.

- Postoji mogućnost da će možda neko odugovlačiti s priznanjem poraza ako rezultat bude blizu, ali to je beznačajno u odnosu na atmosferu koju smo imali ranije i koja i dalje postoji u nekim zemljama regiona. Mislim da je to Crna Gora uglavnom prevazišla – dodaje Đukić.

Đukić se ne slaže s ocjenama da građani Crne Gore ne biraju samo između Đukanovića i Milatovića, već i između evropskog i NATO puta i približavanja Rusiji.

- Prvo treba znati da je funkcija predsjednika protokolarna, da on ne vodi i ne utiče mnogo na spoljnu ili unutrašnju politiku. Vlada će ostati ista, a sljedeća vlada, ko god da pobijedi, biće koaliciona i nju će sačinjavati različiti konstituenti, sa različitim setom vrijednosti, iako se u Crnoj Gori nominalno svi zalažu za ulazak u EU – pojašnjava Đukić.

Dodaje da je Milo Đukanović, voljeli ga ili ne, po dobru ili zlu, obilježio proteklih više od 30 godina crnogorske politike.

- Ako on izgubi ove izbore ti izbori će biti istorijski šta god bilo poslije. Što se tiče ideja da će Crna Gora otići u srpski ili ruski svijet, ili s druge strane da će apsolutno da se okrene zapadu, to nije tačno. To je način posmatranja političkih protivnika, koji nije nelegitiman ali nije baš ni lijep. Sve što je vezano za DPS protivnici vezuju za kriminal i korupciju, a sve što nije vezano za DPS ovi drugi vezuju za ruske klerikalce. To baš i nije smisleno. Milatović je školovan na zapadu, radio na zapadu, a mislim da neko ko je ispostava proruskih vrijednosti ne bi mogao da radi u Evropskoj banci za obnovu i razvoj na primjer – ocjenjuje Đukić.

Nakon prvog kruga najviše glasova, blizu 120.000 ili 35,37 posto, dobio je Milo Đukanović, a Jakovu Milatoviću iz Pokreta “Evropa sad” glas je dalo blizu od 98.000 ili 28,92 posto birača. Međutim, sa podrškom stranaka čiji su kandidati ispali iz utrke - Demokratskog fronta, Demokrata, URA-e Milatović ipak važi za favorita.

Univerzalne poruke

- Ne znam imamo li mi tako dobar izraz, kao što postoji na engleskom: “It’s his to lose”. Na Milatoviću je da “prospe” nekih 210.000 zajedničkih glasova koje su osvojili on, Bečić, Mandić, Dritan Abazović također nosi neke glasove. On nije učinio ništa da udalji od sebe glasače, slao je neke pomirljive, univerzalne poruke koje taj blok voli. S druge strane Đukanović govori o dolasku dijaspore, rezervoarima glasova, ali razlika je jako velika, preko 70.000. Jedina šansa za Đukanovića je da bude značajne apstinencije birača iz drugog bloka, ali to sada ne djeluje tako. Nezahvalno je procjenjivati. Djeluje da je Milatović favorit, ali ne možete reći za Đukanovića koji je 30 godina u politici da će tako lako da izgubi – ističe Đukić.

Zaključuje da sa pobjedom Đukanovića odnosi u regionu ostaju isti, s nekima dobri, a sa nekima ne, dok Milatović ne izgledao kao neko ko će rušiti izgrađene mostove, ali će u slučaju pobjede morati graditi svoje odnose sa liderima u regiji za što će mu biti potrebno vrijeme.