Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) jučer je pred UN-om predstavio izvještaj o zabrinjavajućim trendovima u našoj zemlji, od Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, preko neformiranja vlasti u FBiH, korupcije, problema s vladavinom do kriminalne nabavke „malina respiratora“ i pogubnog liječenja teških Covid pacijenata njima. &nbsp;Ambasadori vodećih sila koji su komentirali izvještaj još jednom su izrazili svoju posvećenost cjelovitosti i suverenitetu BiH. Inckov izvještaj i rasprava o BiH pred najvišom svjetskom institucijom dolazi u jeku non-papera neimenovanih autora u kojem se predlaže disolucija naše države i zaokruživanje nacionalnih država na Balkanu, zbog čega se i prostor u bh. medijima počeo davati pojedinim teoretičarima sa Zapada koji podržavaju takva rješenja. Sve ovo u konačnici u mnogima budi strah da Dodikova petnaestogodišnja retorika o raspadu BiH sada dobiva i sve više saveznika u svijetu. Ipak, kada se pogleda utjecaj pojedinaca koji podržavaju takve politike, jasno je da se tu mahom radi o bivšim propalim diplomatima i pojedincima skromnog utjecaja za koje se redovno ispostavlja da su na platnom spisku određenih srpskih krugova, kao što je to utvrđeno za bivšeg američkog ambasadora u Srbiji i Hrvatskoj Vilijema Montgomerija (William Montgomery) ili Stiven Mejera (Steven Meyer), koji se lažno titulira kao bivši šef CIA-e za Balkan (a bio je samo obični uposlenik). Činjenica da te grupe ne uspijevaju naći ozbiljnije lobiste za ideju o disoluciji BiH najbolji je dokaz da taj koncept nema ozbiljniju podršku u svijetu. Za razliku od toga, problemi koje je Incko jučer predstavio u svom izvještaju stvarna su opasnost za BiH. To je ono što istinski razara našu zemlju i čini je nefunkcionalnim i sumornim mjestom. Ne razaraju je vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera. Dodik je razara iz zle namjere, želeći dokazati u praksi da je BiH nemoguća država. Bošnjačko rukovodstvo, pak, razara je malo zbog vlastite nesposobnosti, a malo zbog toga što lične i klijentističke interese redovno stavlja iznad svakog državnog i općeg interesa.

Bosnu i Hercegovinu ne razaraju vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera

Unutrašnji raspad BiH

Prvi izbori u historiji BiH održani su 1910. godine. Izborima je, kako smo u prethodnim brojevima feljtona naveli, prethodilo osnivanje prvih političkih stranaka u BiH - Muslimanske narodne organizacije (1906.), Srpske narodne organizacije (1907.), Socijaldemokratske stranke (1909.), Hrvatske narodne zajednice (1910.) i Hrvatske katoličke udruge (1910. godine).

Ipak, podređeni položaj koji je naša zemlja uživala u okviru Austro-Ugarske ogledao se i u samim nadležnostima Bosanskog sabora. Saboru je pripalo pravo nadzora nad upravom i pravo zakonodavstva i kontrole u svim predmetima koji se tiču uprave i sudstva samo u Bosni i Hercegovini. To područje nije bilo beznačajno, ali tadašnjem saboru ipak nije data puna zakonodavna vlast, jer njegov zaključak postaje zakon samo ako vrhovni vladar, odnosno car, to odobri. Nakon austrougarskog anektiranja Bosne i Hercegovine (1908.), započet je proces za uvođenje ustavnog stanja.
Zbog političkih nesuglasica i nedostatka konsenzusa, okončan je tek dvije godine kasnije, 20. februara 1910., kada su proglašeni ustav pod nazivom Zemaljski ustav (Štatut) i pet zakonskih akata: Izborni red, Saborski poslovni red, Zakon o društvima za BiH, Zakon o okupljanju za BiH i Zakon o kotarskim vijećima.
Samim tim, novouspostavljeni ustavni poredak je bio reguliran sa šest pravnih akata koji su predstavljali jednu cjelinu.
Bosna i Hercegovina dobila je sljedeće institucije: Zemaljski sabor, Zemaljski savjet i kotarska vijeća.

Proglasom ustavnosti 20. februara 1910. godine, otpočeo je s radom i <a href="https://avaz.ba/tag/114717/bosanski-sabor">Bosanski sabor</a>, koji je bio sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilističko-kurijalnog sistema (u sabor, osim izabranih članova, ulaze i virilni članovi, koji su, zbog svog položaja, automatski smatrani članovima sabora). Za razliku od drugih anahronih predstavničkih institucija u monarhiji, Bosanski sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaćoj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, građani su, prema konfesionalnoj pripadnosti, bili podijeljeni u tri kurije, tako da je svakoj etničko-vjerskoj grupi osiguravan određeni broj zastupničkih mjesta, što je bio dogovor na koji su pristale bh. stranke.
Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj osnovi:
1. Kurija veleposjednika i intelektualaca
2. Gradska kurija
3. Kurija seoskih općina

Zemaljska vlada je predložila da se na 25.000 stanovnika bira jedan zastupnik. Popis iz aprila 1895. godine govorio je da su u Bosni i Hercegovini tada ukupno bila 1.568.092 stanovnika, od čega 548.632 muslimana, 673.246 pravoslavaca te 334.142 katolika. U Bosanski sabor su, na osnovu ovih brojki, birana 72 zastupnika, a unaprijed je određeno da katolicima pripadne 16, muslimanima 24, pravoslavcima 31 mandat, dok je Jevrejima pripao samo jedan. Aktivno biračko pravo imali su svi bosanskohercegovački stanovnici muškog spola koji su na dan izbora navršili 24 godine, koji su slobodni i koji u zemlji žive barem jednu godinu.
Jedino su žene veleposjednice, ukoliko plaćaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno biračko pravo u veleposjedničkoj kuriji. Pasivno biračko pravo imali su muškarci s navršenih 30 godina, ukoliko uživaju sva građanska prava.
U stvarnosti je situacija bila potpuno drugačija i zavisila je od kurije i konfesije. U svakoj kuriji bila je favorizirana jedna od tri konfesije, ali uzeto sve zajedno, prosjek birača za sve konfesije bio je prilično uravnotežen: jedan pravoslavni mandat dolazio je na 33.714 stanovnika, muslimanski na 33.335, a katolički na 33.373 stanovnika.
Ovim su se željeli održati ravnoteža i paritet između etničko-konfesionalnih grupa, što je bio jedan od osnovnih principa austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je car bio obavezan paziti da na položaj predsjednika i potpredsjednika naizmjenično dolaze pripadnici sve tri konfesije.
Mandat zastupnika trajao je pet godina, bez prava birača na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika sabora nisu birali poslanici, nego ih je na početku svakog zasjedanja imenovao car, pazeći na konfesionalnu ravnotežu i redoslijed. Osim izabranih zastupnika, u sabor su ulazili već spomenuti virilisti.
Takvih je bilo ukupno dvadeset:
• Muslimani - reisu-l-ulema, direktor vakufsko-mearifske uprave, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija
• Pravoslavci - četiri mitropolita i predsjednik Pravoslavne zajednice
• Katolici - nadbiskup i dva provincijala franjevačkog reda
• Jevreji - sefardski nadrabin
• Predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Advokatske komore u Sarajevu, načelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu

Zemaljska vlada je prve saborske izbore raspisala za razdoblje od 18. do 28. maja 1910. godine. Tada su MNO i MSS pregovarali o zajedničkom istupanju na izborima te podjeli mandata. Rezultati izbora najviše su ličili na nacionalni popis - svaka grupa glasala je za svoju nacionalnu stranku. Na izborima je Srpska narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, njih ukupno 31, a Muslimanska narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od 16 katoličkih mandata, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12, a Hrvatska katolička udruga (pristalice nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je vodio stranku) samo 4 mandata.
Odziv birača bio je ogroman. Od ukupno 105.734 upisana Bošnjaka u seoskoj kuriji, glasalo je 88.205 ili 83 posto, Srba 85 posto, a najmanji odziv u seoskoj kuriji bio je među Hrvatima, gdje je glasalo samo 61 posto stanovnika. Bez mandata su ostali u Socijaldemokratskoj stranci, kao i u Muslimanskoj samostalnoj stranci (MSS), koja je bila prohrvatski i proaustrougarski orijentirana, kao i prosrpski demokrati, koji su isticali Osmana Đikića, kao kandidata u trećoj kuriji.

Prema Ustavu, Bosna i Hercegovina ostala je jedinstveno područje s jedinstvenim položajem u monarhiji i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu - corpus separatum (odvojeno tijelo), jer se dvije države koje čine monarhiju (Austrija i Ugarska) nisu mogle dogovoriti oko uprave. Ovakav pravni subjektivitet djelimično se izražavao i kroz sabor. BiH, ni poslije aneksije i ustavnosti, nije mogla neposredno sudjelovati u zajedničkim poslovima na nivou Austro-Ugarske. Zemaljski savjet je bio institucija koja je trebala u budućnosti osigurati bolji pravno-politički život BiH u okviru Austro-Ugarske monarhije.
Ali, bez obzira na sva ograničenja, Bosanski sabor je bio pozornica i okvir novih formi građanskog i političkog života u Bosni i Hercegovini.
(U narednom broju feljtona donosimo priču o radu Bosanskog sabora od 1910. do 1915.).

Nakon aneksije 1908., osnovan Bosanski sabor. Glasači i tada  glasali "svako za svoje".  Mandati bili raspodijeljeni prema vjerskom ključu

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

U intervjuu za „Dnevni avaz“ ugledni hrvatski historičar&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/74571/hrvoje-klasic">Hrvoje Klasić</a> govorio je o pismima Alojzija Stepinca koje je nedavno otkrio Vatikanski arhiv, historijskom revizionizmu na prostoru zapadnog Balkana, politici Franje Tuđmana prema BiH te svom viđenju današnje situacije u Bosni i Hercegovini.

Klasić se osvrnuo na priče o podjelama Bosne i Hercegovine, ali i na politiku Slobodana Miloševića, dogovor s Tuđmanom.

&nbsp;Nedavno je otvoren arhiv pape Pija u kojem su otkrivena i neka pisma kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Saznajemo li iz ovoga išta novo o Stepincu? Iz ovih pisama koja smo imali priliku vidjeti nema ništa spektakularno novo što već nismo znali o Alojziju Stepincu, a to je da je on svim srcem podržao osnivanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), da se zalagao da Sveta stolica prizna NDH, iako je Vatikan to odbijao zato što je imao princip da ne priznaje države koje nastaju u ratu. Iz ovih pisama smo vidjeli da Stepinac ima vrlo tolerantan odnos prema ustaškim vlastima. On je znao biti kritičan, ali ne onoliko koliko bi trebao biti.
 &nbsp;U kojem smislu smatrate da je Stepinac mogao učiniti više?
- Stepinac je, primjerice, znao osuđivati rasizam i antisemitizam, ali nikada javno nije osudio ustaški režim kao rasistički, antisemitski ili genocidan. Isto tako, iz ovih pisama vidimo da on zaista urgira kod Pavelića i Artukovića u vezi s nekim slučajevima ubistava i progona, ali to radi vrlo blago.
 Kažete da je Stepinac znao osuđivati antisemitizam, ali je tolerirao ustaške vlasti. Kakav je bio njegov odnos prema srpskom stanovništvu i genocidu koji je provođen nad njim u NDH?
- On, kada se obraća ustaškim vlastima, prije svega urgira za katolike, pa i kada urgira za Židove, ističe, uglavnom, one koje su prešli na katoličanstvo i moli da se prema njima ipak ima nešto drugačiji odnos. Ali nije imao preveliko razumijevanje prema pravoslavnim Srbima koje naziva „šizmaticima“. Kakav odnos on ima prema Srbima, slikovito prikazuje i jedno pismo u kome pozitivno navodi da, kada bi Pavelić ostao 20 godina na vlasti, šizmatici bi nestali iz Hrvatske. Dakle, on je podržavao da se Hrvatska očisti od pravoslavaca.

&nbsp;Zašto od devedesetih svjedočimo naglom historijskom revizionizmu? - Pa stavite se, recimo, u poziciju jednog hrvatskog nacionaliste 1990. S jedne strane, on ima pred sobom scenarij da želi nezavisnu Hrvatsku, nezavisnu od Jugoslavije, da želi da se bori protiv komunizma i prijetnjom smatra Srbe. Kada taj nacionalista pogleda u prošlost, gdje može vidjeti identičan scenarij? U NDH. Hrvatska želi nezavisnost od Jugoslavije, bori se protiv komunizma i glavnog neprijatelja joj predstavljaju Srbi. Drugi važan aspekt, barem kada je riječ o Hrvatskoj, jeste da su mnogi potomci ustaškog pokreta 1991. dobili priliku da se vrate u zemlju i postanu važan faktor u stvaranju novog društva. U tom kolopletu revizionizam je ušao na mala vrata.
 Kolika je bila krivica Franje Tuđmana?
- Formalno, Hrvatska je izgledala kao najantifašističkija država. To je, vjerojatno, jedina država u Evropi na čijem je čelu jedan antifašista, general Jugoslovenske narodne armije, koja ima u svom ustavu antifašističke vrijednosti i jedina je država na području bivše Jugoslavije koja je usvojila praznik koji se zove Dan antifašističke borbe. U teoriji je sve izgledalo odlično, a u praksi se miniraju spomenici partizanima, mijenjaju se ustaše i partizani, a ulice dobivaju ustaški komandanti, ustaški ideolozi i članovi ustaške vlade.
 &nbsp;Kako ovo objasniti - Titov general na čelu nacionalnog pokreta koji tolerira manifestacije ustaštva?
- Tuđman je bio zaluđen ispravljanjem grešaka iz prošlosti te je vjerovao da je, uime neovisne države, njegova zadaća pomiriti djecu ustaša i partizana. On je, ipak, ma koliko to paradoksalno zvučalo, bio brana većoj ustašizaciji u hrvatskom društvu, govorio je vrlo negativno o HSP-u, spriječio je rast HOS-a, ali je tolerirao te neke simboličke manifestacije ustaštva i prigrlio je neke malo umjerenije sljedbenike tog puta. Druga stvar kojom je bio zaluđen je promjena granica, bio je opsjednut stvaranjem Banovine Hrvatske...
 &nbsp;Kada smo kod toga, rat između Armije BiH i HVO-a izbio je krajem 1992., no je li na to Tuđman računao od samog početka, odnosno je li početno savezništvo bilo samo fingirani uvod u pokušaj rasparčavanja Bosne?
- Pregovori sa Slobodanom Miloševićem prije početka rata u BiH išli su u tom smjeru. Sve upućuje da je u prvoj fazi on vjerovao da se može desiti raspad Bosne i Hercegovine čime bi se ostvario njegov san Banovine Hrvatske. On bezrezervno podržava stvaranje „Herceg-Bosne“, ništa se tu nije dešavalo bez njegovog znanja, ali kako se odnos njega i Miloševića mijenjao, kako se odnos međunarodne javnosti mijenjao, tako se i njegov odnos mijenja, da bi na kraju završio u savezništvu s Bošnjacima i Republikom BiH.

&nbsp;Usko se bavite raspadom Jugoslavije. Koliko su današnji problemi u BiH uporedivi s onim jugoslavenskim, s obzirom na to da je i ona multietnička zajednica u kojoj političke elite svakog od naroda imaju suprotstavljene poglede na to šta bi bilo optimalno uređenje te države? - Mislim da su u Jugoslaviji pripadnici naroda bili daleko ravnopravniji nego u BiH. U Jugoslaviji do samog kraja nije postojala nijedna republika koja je htjela izaći, bez obzira na sva neslaganja, o tome se nije javno pričalo. Također, Jugoslavija je bila zajednica građana u kojoj su neki drugi identiteti bili važniji, BiH nije zajednica građana, nego zajednica naroda. Politički predstavnici u BiH ne predstavljaju građane, nego narode. Da ne spominjem koliko su entuzijazam i sposobnosti političara u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata bili veći. Bili su manje obrazovani od današnjih političara, ali su, u možda i gorem geopolitičkom periodu nego danas u BiH, uspjeli izgraditi infrastrukturu i institucije. Dakle, stanje u BiH posljednjih 30 godina možda je uporedivo jedino s Jugoslavijom pred raspad, ali generalno nije.

&nbsp;Kao historičar, kako gledate na ove trendove u Srbiji ponovnog populariziranja historije. Dignut je spomenik Stefanu Nemanji, u popularnoj kulturi imamo brojna djela koja ekraniziraju srpske historijske ličnosti, od kralja Petra do kralja Aleksandra... Šta nam ovo govori o trenutnoj političkoj klimi u Srbiji i koliko je to povezano s vladavinom Vučića? Mene to podsjeća na one američke filmove o Vijetnamu osamdesetih - „Rambo“, „Nestali u akciji“. Srbija ne može, baš, sebi priznati da je izgubila posljednji rat, a htjela bi biti regionalni lider, pa hajmo onda slaviti neke druge ličnosti i događaje iz prošlosti.
Treba nečim umiriti srpske nacionaliste. Imali su velika očekivanja i s Makedonijom, Crnom Gorom, Bosnom, Kosovom i Hrvatskom, a na kraju su ostali bez svega toga. Težak je to udarac na taštinu.

- Jugoslavija se počela raspadati 1918. godine. Različiti modeli organiziranja Jugoslavije su iznevjereni na samom početku. Hrvati su nakon stoljeća u polucentraliziranoj Austro-Ugarskoj monarhiji, u kojoj nisu imali velika prava, imali velika očekivanja da će biti bolje poštovani u jednoj južnoslavenskoj državi, ali kralj Aleksandar i Nikola Pašić, koji su predstavljali brojniji narod, nametnuli su svoj unitarni model. Ali nisu mogli prevladati ekonomsku zaostalost Srbije u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju što će, uprkos svemu što će se događati i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, ostati obilježje te države.&nbsp;Jugoslavija se raspala zbog niza političkih, nacionalnih i ekonomskih problema koji se nisu uspjeli riješiti.

Hrvoje Klasić hrvatski je historičar rođen decembra 1972. u Sisku. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. s temom „1968. u Jugoslaviji. Društveno-političke promjene u Jugoslaviji u kontekstu svjetskih zbivanja“. U javnosti najčešće govori o temama koje se tiču Drugog svjetskog rata. Klasić snažno kritizira stav dijela hrvatskog društva prema NDH i smatra da "sve agresivniji nacionalizam i šovinizam razaraju Hrvatsku".
Klasić je čuven i po ocjeni da Josip Broz Tito nije bio diktator, već autokratski vladar koji je moć znao koristiti tako da ne izgleda kao diktatura.

Stepinac je svim srcem podržao osnivanje NDH. Tuđman u prvoj fazi  vjerovao da se može desiti raspad Bosne i Hercegovine, bio je opsjednut idejom o obnovi Banovine Hrvatske. Narodi u Jugoslaviji bili su daleko ravnopravniji

Klasić: Stepinac je znao osuđivati rasizam

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Nakon višemjesečnih špekulacija i priprema, konačno je dogovorio sebi novi angažman. Semir Efendić, načelnik sarajevske općine Novi Grad napušta SDA i preuzet će Stranku za BiH. Nema nikakve sumnje da će prelazak Efendića predstavljati značajan vjetar u leđa stranci koja je, nakon poraza Harisa Silajdžića u utrci za Predsjedništvo 2010., te potom i njegovog povlačenja iz politike, polako otišla u zaborav i postala marginalan faktor u političkom životu Bosne i Hercegovine.

Sada se uveliko špekuliše ko će sve ići stopama Efendića i ko su načelnici i vijećnici koji će mu se pridružiti. No, mnogo važnije pitanje od toga je kakvu će ulogu na političkoj sceni igrati Stranka za BiH na čelu s Efendićem i koji su krajnji ciljevi kompletnog projekta.
Tri su faktora na osnovu kojih možemo suditi o tome. Jedan su trenutni politički interesi, drugi je ideologija, a treći historija.

Kada je riječ o prvoj tački, valja primjetiti da Efendićevo preuzimanje Stranke za BiH dolazi svega nekoliko sedmica nakon što se Silajdžić pompezno vratio u javnost. Iako nije definitivno potvrdio da se planira kandidirati za Predsjedništvo 2022., pouzdani izvori potvrđuju da je Efendić doveden u stranku upravo pod pokroviteljstvom Harisa Silajdžića koji, nakon što je nekarizmatični Amer Jerlagić potpuno marginalizirao stranku, planira preko Stranke za BiH jačati i vlastitu poziciju za izbore 2022.&nbsp;Nema nikakve sumnje da će s obzirom na jaku bazu u Novom Gradu i popularnost koju uživa, Efendić izvjesno doprinijeti rastu SBiH. Pored Silajdžića, druga ličnost koja „šuruje“ u projektu Efendićevog preuzimanja Stranke za BiH jeste Hasan Čengić, jedan od osnivača SDA. Iako je u ovoj stranci marginaliziran u vrijeme Sulejmana Tihića, što se nastavilo i nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo kormilo, Čengić nikada nije odustao od upravljanja političkim procesima iz sjene. Nakon što nije uspio u Konakovićevoj „Narod i pravda“ ostvariti značajniji utjecaj, Čengić sada polaže nade u svog malezijskog studenta koji pripada njegovom lobiju.

Sada dolazimo i do ideologije. Iako građanska javnost generalno sa simpatijama gleda na pojedince koji napuste SDA, ne smiju se s uma smetnuti idejne vrijednosti koje vode Efendića. Pored izrazito vjerskog karaktera klana kojem pripada, Efendić je i godinama javno demonstrirao ultrakonzervativne i tvrdolinijaške političke stavove, najčešće upakovane u primitvne istupe. Tako je, svojevremeno, rasistički vrijeđao ljude iz Sandžake, „analizirajući“ njihovo genetsko porijeklo i tvrdeći da uopšte nemaju pravo nazivati se Bošnjacima, feministkinje je nazivao frustriranim, otvoreni je simpatizer fašističkog kolaboracioniste Mustafe Busuladžića, itd. Ipak, Efendić je svoj imidž prvenstveno nastojao graditi kao uspješan načelnik koji u svoju općinu dovodi investicije i realizuje uspješne projekte, zbog čega u prvom fokusu nisu bila njegova ideološka stanovništa.

Ako se pogleda historija djelovanja Stranke za BiH ono što je bjelodano je da ta stranka, nastala 1996. nakon što je Haris Silajdžić istupio iz Stranke demokratske akcije, godinama služila kao vjerni partner od kojeg je SDA uvijek mogla računati na podršku i pravljenje koalicije. Iako izlazak Efendića iz SDA može na prvu izgledati kao težak udarac za ovu stranku koji dovodi do njenog dodatnog osipanja i gubitka jedine sarajevske gradske općine u kojoj ima vlast, najveću korist iz svega bi mogla izvući upravo SDA koja, u jeku bezbrojnih skandala, afera i optužnica, doživljava svojevrsni politički potop. Naime, s Efendićem na čelu, Stranka za BiH postaje još jedna desna stranka koja dobija šansu da se preporodi i osigura glasove konzervativnijeg glasačkog tijela nezadovoljnog sa SDA, te tako spriječi da ti glasovi odu nekoj od stranaka koje, za razliku od SBiH, zauzimaju beskompromisno suprotstavljenu poziciju prema SDA.
Uzimajući u obzir Efendićeve ideološke poglede, njegovu dosadašnju političku historiju i klan kojem pripada, teško je očekivati da on bude politički faktor koji će zajedno s građanskim snagama i strankama raditi na rušenju SDA, još manje da to potraje. Upravo suprotno, Efendić na čelu jedne stranke s kojom je moguće koalirati može biti upravo slamka spasa koju SDA u ovom trenutku treba.

Uzimajući u obzir Efendićeve ideološke poglede, njegovu dosadašnju političku historiju i klan kojem pripada, teško je očekivati da on bude politički faktor koji će zajedno s građanskim snagama i strankama dugoročno raditi na rušenju SDA

Radikalni Efendić ulaskom u SBiH spašava i SDA

U olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu prije dva dana započela je masovna <a href="https://avaz.ba/tag/95585/vakcinacija">vakcinacija</a> građana Sarajeva protiv COVID-19. Riječ je o “raspodjeli” doza koje je naša zemlja do sada dobila kroz nekoliko donacija, s obzirom na to da naše vlasti još nisu uspjele kupiti vakcine.

Jedna od donacija stigla je iz Srbije, koja je u evropskom vrhu po broju vakcinisanih. U Srbiji je već potpuno vakcinisano (primilo je obje doze) 1,24 miliona stanovnika (26,76 posto), a broj ukupno datih doza je 3,07 miliona.Kada je riječ o zemljama bivše Jugoslavije, visoko stoji i Slovenija koja je vakcinisala 18,29 posto stanovništva, a susjedna Hrvatska stigla je već do 14,09 posto.
Albanija je, zaključno s 20. aprilom, vakcinisala 350 hiljada građana, što iznosi oko 8,1 posto u odnosu na ukupan broj stanovništva. U Crnoj Gori vakcinisano je 6,2, u Sjevernoj Makedoniji 2,07, a na Kosovu 0,83 posto stanovništva.
Kao što se iz brojki može zaključiti, Bosna i Hercegovina je po broju vakcinisanih najgora u regionu, i na samom je začelju Evrope. U BiH je do sada stiglo oko 142.000 doza vakcina protiv koronavirusa različitih proizvođača, a dok druge zemlje objavljuju podatke na dnevnom nivou o broju vakcinisanih, u našoj zemlji to je još uvijek nepoznanica.
U Institutu za javno zdravstvo RS kažu da je do 20. aprila u zdravstvene ustanove u tom bh. entitetu isporučeno više od 31.000 prve i oko 10.000 druge doze vakcina. Prema njihovim podacima, u potpunosti je vakcinisano oko 10.000 osoba.

S druge strane, u FBiH stiglo je oko 60.290 vakcina, a dodatno za Kanton Sarajevo još 10.000 doza “AstraZenece” koje je donirala Srbija. Jasno je da ove brojke čine tek nekoliko promila u odnosu na ukupan broj stanovnika u BiH te da se, s te strane, u našoj zemlji ne može govoriti o iole značajnijoj imunizaciji, što potvrđuje i činjenica da nas nema u svjetskim statistikama.

Izraelci više ne moraju nositi zaštitne maske na otvorenom, a nakon intenzivne kampanje vakcinisanja vrhunac epidemije u ovoj zemlji je prošao. Oko 5,3 miliona stanovnika, od ukupno devet miliona, primilo je najmanje jednu dozu “Pfizera”. Gotovo pet miliona ljudi primilo je već dvije doze. Na drugom mjestu je Velika Britanija s oko 49 posto vakcinisanih, na trećem Čile s 40,9 posto, a na četvrtom SAD sa 39,85 posto vakcinisanih.

Broj vakcinisanih građana u BiH toliko je skroman da u svjetske statistike još i ne ulazimo. U našu zemlju do sada stiglo oko 142.000 doza

Crna rupa Evrope: U regionu masovna, u BiH sadaka vakcinacija

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, nakon sastanka na Mrakovici prije dva dana, potvrdio je da se <a href="https://avaz.ba/tag/506/republika-srpska">Republika Srpska</a> zadužila za novih 300 miliona eura putem prodaje obveznica na Londonskoj berzi.

Iz opozicije su uslijedile žestoke reakcije. Nakon sastanka četiri opoziciona lidera u RS Mirka Šarovića, Branislava Borenovića, Nenada Nešića i Nebojše Vukanovića, predsjednik PDP-a je izjavio da su razgovarali i o zaduživanju, što je, kako kaže, najveća izdaja RS po kamatnim stopama višim nego u Africi. - Federacija je izašla s obveznicama sa šest puta nižim kamatnim stopama nego što su to uradili ovi banditi. Očigledno se tu radi o kriminalu i sigurno se radi o novcu otuđenom od građana. Neko želi na narodu i građanima zaraditi i na kamatama - izjavio je Borenović.
Zanimljivo je da zaduživanje na Londonskoj berzi dolazi u jeku Dodikovih poziva na otcjepljenje. No, postavlja se pitanje koliko je RS zapravo uopće finansijska stabilna i ekonomski samoodrživa. Ekonomista Admir Čavalić za „Avaz“ kaže da RS ne bi dugo opstala.
- RS nije finansijski samoodrživa. Godišnje se oko 150 do 200 miliona KM prelijeva iz FBiH u RS samo po osnovu preraspodjele koja se odnosi na indirektne poreze. RS nema fiskalni kapacitet, može to biti i posljedica činjenice da mi nemamo aktivnu monetarnu politiku, zato je Dodik glavni lobista i zagovarač da se unište samostalnost i valutni odbor Centralne banke.
Ekonomski gledano, ono što je bitno navesti, hipotetički, kada bi se RS i otcijepila, bez podrške nekih drugih država, ne bi ekonomski preživjela ni godinu, imala bi bankrot, neispunjenje obaveza. Naravno, to ne znači gašenje entiteta, ali znači krah i vrlo izvjesne socijalne nemire - objasnio je Čavalić.

Ipak, postavlja se pitanje zašto se RS tako naglo zadužila na ovaj način, i to baš na Londonskoj berzi. Ekonomista Zoran Pavlović u razgovoru za „Avaz“ kaže da su troškovi zaduživanja nevjerovatno visoki. - Koji su motivi da se ide na berzu u Londonu, umjesto onu u Beču, gdje je napravljen dogovor, nije mi jasno. Troškovi koji prate ovo izdavanje obveznica su relativno visoki, a na kraju zbog ocjene boniteta cijena je došla na 4,75 godišnje na pet godina, što je nevjerovatno visoka cijena za „državne obveznice“, one su uvijek stabilne i niskih kamata - kazao je Pavlović.

<h2>Jedini način da održe trenutni nivo potrošnje</h2>

Čavalić ističe da se RS nalazi u ozbiljnim fiskalnim problemima te da glavni uzrok ovakvom paničnom zaduživanju treba tražiti u činjenici da su ovom entitetu zaduživanja jedini način da održi trenutni nivo potrošnje. - Vi, ako posmatrate ukupan dug BiH, on iznosi oko 35 posto BDP-a, ali na RS od toga otpada 50 posto. Budžet RS je precijenjen. Značajan dio sredstava iz budžeta RS ide na servisiranje zdravstvenog sistema, boračkih naknada i funkcioniranje invalidsko-penzionog sistema. To je najveći dio budžeta. Osim toga, bitna stavka je servisiranje ranijih dugova - istakao je Čavalić.

Opozicija u RS oštro osudila posljednje zaduživanje Vlade i pozvala na odgovornost

Šta je pozadina zaduženja u iznosu od 300 miliona eura: Republika Srpska nije finansijski samoodrživa

Dvanaest velikih klubova senzacionalno je objavilo da osnivaju <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Superligu&amp;">Superligu</a>: elitno takmičenje rezervirano za najbolje. Samouvjereno i odvažno su poručili UEFA-i, FIFA-i i velikoj većini ljubitelja fudbala da im ne trebaju. Ne trebaju im pravila, ne treba im milost navijača, oni su najveći, najjači, najviše zarađuju i u cilju još zarade sad će potpuno da se otcijepe od ostatka svijeta i formiraju zatvoreno društvo za probrane.&nbsp; Uzalud je UEFA prijetila da će ih poizbacivati iz svih njenih takmičenja, oduzeti im sve dosadašnje titule i čak njihovim igračima zabraniti da nastupaju na svjetskim i evropskim prvenstvima. Vlasnici i direktori klubova slavodobitno su se smješkali. A onda je uslijedilo bolno otrežnjenje – hiljade fanova dotičnih klubova izašlo je na ulice da protestvuju protiv odluka svojih rukovodstava, potpomognuti podrškom stotina miliona ljubitelja fudbala širom svijeta. Epilog - klubovi su panično počeli istupati iz Superlige, a čitav projekt raspao se u manje od 48 sati. Fudbal možda i nije najvažnija stvar na svijetu, ali je očigledno ogromnom broju ljudi dovoljno važna da pod svakom zaustave ono što smatraju epohalnom nepravdom za ovaj sport. Razboritim Evropljanima fudbal je očito važniji nego što je prosječnom građaninu BiH vlastiti život. Jer u isto vrijeme (kao u ostalom i zadnjih 30 godina) u BiH broj smrtnih slučajeva od koronavirusa prestiže ratne statistika, vakcina i dalje nema, ljekari alarmiraju javnost da su kineski „malina“ respiratori na kojima su pokradene pare pogibeljni za pacijente, stotine građana tvrde da su im najmiliji ubijeni u bolnici, vlast zadužuje građane po astronomskim kamatnim stopama. A, pored svega toga, uz pljačku i fizičku smrt, iste vlasti ih ponovo psihički ubijaju pričama o ratovima i otcjepljenjima ne bi li se skrenula pažnja s vlastitih zločina. I sve to prolazi bez ozbiljnijeg bunta i naplate računa, uz maksimalno koju stotinu demonstranata. U nekoj zrelijoj evropskoj demokratiji, ljudi odgovorni za bilo koju od ovih strahota, teško da bi se ijedan dan uspjeli održati na slobodi, kamoli na vlasti.Ali, Evropljani fudbal očito ozbiljnije shvataju nego Bosanci vlastiti život.

Evropljani fudbal očito ozbiljnije shvataju nego Bosanci vlastiti život

Fudbal možda i nije najvažnija stvar na svijetu

Fudbal živi, Bosanci umiru

<a href="https://avaz.ba/globus/svijet/645933/rusija-poslala-vise-od-100-000-vojnika-na-ukrajinsku-granicu">Tokom posljednje dvije sedmice Rusija je krenula masovno raspoređivati svoje trupe duž ukrajinske granice. Prošle sedmice, glavno težište ruske vojske pomaklo se prema okupiranom poluotoku Krim i Krasnodarskoj regiji koja se graniči s Donbasom.</a>
Prema informacijama šefa evropske diplomatije Džozepa Borelja (Josep Borell), na granici s Ukrajinom, <a href="https://avaz.ba/tag/284/vladimir-putin">Rusija</a> je rasporedila više od stotinu hiljada vojnika. Pored toga, zabilježeno je povećanje ruskih zračnih aktivnosti u baltičkoj regiji, a rusko Ministarstvo obrane izjavilo je da će sve zrakoplovne i pomorske zrakoplovne jedinice Južnog vojnog okruga izvršavati zajedničke operativne zadatke. Nema sumnje da Rusija okuplja jurišne snage sposobne za invaziju na Ukrajinu. Ali dokle će na kraju biti spremna ići?

Nakon što je tokom prošle sedmice ponovo došlo do sukoba između Ukrajinske vojske i proruskih pobunjenika, za očekivati je da je Rusija spremna na ograničenu intervenciju kako bi promijenila tok rata u Ukrajini. Nekoliko je razloga za to. Prvo, eskalacija bi Moskvi mogla pružiti izgovor za formalno raspoređivanje 'mirovnjaka' ili nadogradnju diplomatskih veza sa separatističkim republikama koje je stvorila na istoku Ukrajine, mijenjajući time uvjete pravnog spora oko rata u Donbasu. Čak i u slučaju ograničene ruske provokacije u Donbasu, masovno raspoređivanje ruskih trupa na bokove srušilo bi ukrajinske rezerve koje su čuvale zaleđe, sprječavajući Kijev da reagira snažno. Kao drugo, ograničena eskalacija oko Krima radi zauzimanja malog mostobrana na ukrajinskom kopnu - operacija koja je formalno opravdana nedostatkom opskrbe vodom na poluotoku, ali u praksi namijenjena povećanju vojne ranjivosti Kijeva - u granicama je mogućnosti. Nedavno raspoređivanje desantnih brodova od Kaspijskog do Crnog mora stvara daljnju sumnju na toj fronti. Nedavni porast razuzdane ruske propagande protiv Ukrajine mogao bi biti okupljajući poziv za takvu operaciju.
U svakom slučaju, prijetnje Moskve kako bi prikazala ukrajinsku vojnu ranjivost prije svega su pokušaj pritiska na Kijev da popusti. Kremlj zahtijeva da Kijev ispuni Sporazum iz Minska pod njegovim uvjetima - integriranjem satelitskih republika u Ukrajinu s širokom autonomijom, pružajući tako Rusiji trajni veto na unutrašnju politiku Kijeva. Od početka rata Moskva nije bila voljna prihvatiti bilo kakav kompromis osim toga. Ali ni Ukrajina ni Zapad nikada nisu nagovijestili da će pristati na uvjete Moskve. Suprotno tome, američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) iskoristio je prvi poziv s ruskim kolegom Vladimirom Putinom da jasno izjavi da se suverenitet Ukrajine ne prodaje. Čini se da Putin ispituje hoće li Bajden i dalje ostati pri tom stavu nakon što mu povisi cijenu.

Međutim, posebno je zabrinjavajuća sama motivacija za trenutne ruske vojne poteze. Optužbe Kremlja da Kijev traži vojno rješenje sukoba u Donbasu i da NATO i Sjedinjene Države zavjeruju s Ukrajinom za ponovno zauzimanje Krima, nisu samo alati propagande. Veliki dijelovi moskovskog političkog establišmenta - posebno obavještajne službe - iskreno vjeruju u ove optužbe. Stoga koriste vojsku kako bi spriječili eskalaciju koju u stvarnosti niko u Kijevu ne planira. Volodimir Zelenski, koji je za predsjednika Ukrajine izabran 2019. godine, ulagao je velike napore da s Moskvom pokuša doći do mirnog rješenja, direktno sprečavajući ukrajinsku vojsku da vrši ozbiljnije operacije prema teritorijama ruskih pobunjenika, pa čak i birajući proruske političare da vode pregovore s Rusijom. No, od Moskve nakon svega nije dobio nikakav ustupak.
Na kraju je, kao odgovor na nedavne vojne prijetnje iz Moskve, Zelenski pojačao napore na zalaganju za članstvo u NATO-u i odbacio svaki povratak na pregovore u Minsku, jer Bjelorusija više nije neutralna u sukobu. (Ovo je postalo posebno jasno u augustu prošle godine, kada je Moskva počela pojačavati podršku svom režimu u Minsku nakon protesta protiv lažiranih bjeloruskih predsjedničkih izbora.) Zelenski je bio najumjereniji političar kojem se Moskva mogla realno nadati da će položiti pravo na ukrajinsko predsjedništvo. No Moskva je i Zelenskog natjerala da zauzme sličan stav kao Porošenko prije njega.

Evropska unija konačno treba naučiti lekcije iz ovog sukoba. Ona prva i najosnovnija je da je vanjska politika Rusije politika nasilja i ucjene. Popuštanja evropskih lidera (da ne spominjemo bivšeg američkog predsjednika Trampa) prema Rusiji nisu dovela ni do čega osim do još agresivnijeg ponašanja i iskorištavanja situacije za dodatno širenje utjecaja. Nije bilo nikakvih ukrajinskih vojnih napora koji bi mogli opravdati operacije u kojima je Rusija sada angažirana na ukrajinskim granicama, ali akcije se pravdaju lažima i iluzijama o navodnim skrivenim planovima NATO-a da preko Ukrajine ponovo zauzme Krim i proruske teritorije u Ukrajini.&nbsp;S izuzetkom SAD na čelu s Bajdenom i Ujedinjenog Kraljevstva, zapadne su zemlje nevjerojatno sporo i oprezno kritizirale posljednje rusko ponašanje. Radi vlastite sigurnosti, Evropa mora Moskvi jasno dati do znanja da neće prihvatiti ruske laži o namjerama drugih država kao opravdanje za rat te pružiti beskompromisnu podršku Ukrajini. Diplomatski birokratizam, ravnodušnost i ekvidistancija samo će dodatno ohrabriti Kremlj da svoj utjecaj pomakne do novih granica i da djeluje u skladu s tim.Što su ruski susjedi ranjiviji, to rusko vojno natezanje mišića postaje učinkovitije. No jačanje vlastite sposobnosti da se brani i ujedinjeno suprotstavi ruskom vojnom avanturizmu dugoročni je napor koji Evropljani ne mogu postići u kratkom roku – u ovakvim krizama postaje bjelodano da je Evropa morala djelovati mnogo ranije, mnogo uvjerljivije i mnogo odlučnije. A s tim u vezi postaje sve očitije da će Evropskoj uniji, da bi uistinu mogla postati globalni igrač, biti potrebna i daleko veća politička i institucionalna centralizacija.

Evropska unija konačno treba naučiti lekcije iz ovog sukoba. Ona prva i najosnovnija je da je vanjska politika Rusije politika nasilja i ucjene

Putin testira Bajdena: Da li će Rusija izvršiti invaziju na Ukrajinu?

Zamislite da živite u BiH i imate mjesečna primanja između pet i sedam hiljada maraka. Zamislite da sve što trebate raditi za tu plaću jeste da se jednom u nekoliko sedmica pojavite na sjednici, progovorite koju, dižete ruku i to je, manje-više, to. Eventualno ćete imati neki angažman u nekoj komisiji, ali i to će vam biti debelo nadoknađeno.Zamislite da, uz malu pomoć svojih kolega, sami sebi određujete visinu plaće. Zamislite i da se zovete Halid. Prezivate se, recimo, Genjac. I zamislite da vas građani na izborima uporno ne biraju za funkciju za koju se kandidirate, ali i pored toga se stranka brine za vas, pa redovno, punih 25 godina, putem kompenzacijskih lista ulazite u Parlament BiH, a ako ni to ne prođe, tu je uvijek jednako unosna stolica u Domu naroda u koji će vas delegirati stranka.Ako vam ovo sve zvuči previše bajkovito, ta bajka je upravo ono u čemu bh. političke elite i naročito pojedini političari žive posljednjih 25 godina. U jednoj od najsiromašnijih država Evrope, s najvećom nezaposlenošću, u kojoj su najveći izvozni proizvod mladi ljudi, koji u potrazi za boljim životom u masama odlaze na Zapad, vladajuća politička oligarhija stvorila je paralelni svijet u kojem živi poput francuskih velmoža, a koji im osiguravaju upravo ti siromašni radnici putem nesnosno visokih harača, za koje zauzvrat ne dobivaju gotovo ništa - to sasvim sigurno nisu kvalitetno, školstvo, zdravstvo ili vakcine koje život znače. Da ne spominjemo da su političke oligarhije suvereno prisvojile resurse ovog društva, da su svojom nesposobnošću i uhljebima uništile desetine firmi u ovom društvu, dok, putem javnih nabavki i budžetskih preraspodjela, nastavljaju suvereno krasti. Bh. oligarhije učinit će sve što je u njihovoj moći da, ne birajući žrtve, što je moguće duže održe ovakav sistem u životu. No privilegije šačice za direktnu posljedicu imaju bijedu i beznađe za ogromnu većinu. Koliko nam još bijede mogu posijati, prije nego što im mase konačno požanju gnjev?

Koliko nam još bijede mogu posijati, prije nego što im mase konačno požanju gnjev

Država za Genjca

U prva dva izdanja feljtona govorili smo o formiranju prve dvije stranke u historiji BiH: Muslimanske narodne organizacije 1906. te Srpske narodne organizacije 1907. godine, kao i političkim, prosvjetnim i kulturnim aktivnostima koje su vodile do nastanka prvih stranaka. Nakon što su bh. muslimani i Srbi organizirali svoje političke organizacije, došao je red i na Hrvate.

Ipak, Hrvati u BiH dosta su kasnili za Bošnjacima i Srbima u stranačkom organiziranju pa je tako prva hrvatska stranka u BiH, <a href="https://avaz.ba/tag/114329/hrvatska-narodna-zajednica">Hrvatska narodna zajednica (HNZ)</a>, osnovana 1910. godine. Stranku je osnovao dr. Ivo Pilar, nedugo pred prve izbore u BiH za Bosanski sabor. Pilar je bio hrvatski pravnik historičar, sociolog, publicista, filozofski pisac i pravaški političar, rođen u Zagrebu 1874., a u BiH je došao 1905., u Tuzlu, gdje je otvorio advokatsku kancelariju. Austrougarske državne vlasti nisu smatrale poželjnim organiziranje starčevićanske stranke pod pravaškim imenom, s obzirom na to da su pravaši bili izrazito nacionalistički orijentirani i često se direktno protivili austrougarskoj vladavini nad Hrvatima.
Stoga su izabrali naziv stranke koji neće isticati pravaštvo, ali je stranka imala cilj etablirati upravo pravašku ideologiju u Bosni i Hercegovini.

Pravaštvo je naziv za hrvatsku nacionalističku ideologiju, odnosno pojedince, stranke i pokrete koji se pozivaju na tradiciju Stranke prava iz 19. stoljeća, odnosno stavove njenog osnivača Ante Starčevića. Pravaštvo bi se, u najširem smislu, moglo označiti kao nastojanje da se stvori hrvatska država koja bi trebala biti samostalna i suverena, odnosno imati maksimalnu autonomiju u odnosu na neke šire entitete. U tom pogledu, HNZ je zagoravao pripajanje BiH Hrvatskoj koja bi postala nova jedinica u monarhiji, ravnopravna s Austrijom i Ugarskom, a, također, smatrali su da, zbog ostvarenja ovog cilja, i među bh. muslimanima treba probuditi hrvatsku nacionalnu svijest.
HNZ su podupirali franjevci, seljački stalež te nisko obrtništvo. Iako je stranku osnovao Pilar, predvodio ju je dr. Nikola Mandić, pravnik iz Travnika, a od ostalih članova ističu se dr. Ivo Pilar, književnik Hamid Ekrem Šahinović, Jozo Sunarić. Imali su i pomoć od zemaljskog poglavara BiH, baruna Stjepana Sarkotića te su općenito blisko sarađivali s austrougarskim vlastima u BiH.
&nbsp;

Ipak, za razliku od muslimana i Srba, među bh. Hrvatima u startu će doći do političkog raskola i formiranja još jedne nacionalne stranke. Naime, iako je u početku podržavao HNZ, sarajevski nadbiskup Josip Stadler ubrzo je došao u sukob s rukovodstvom stranke oko ključnih politika. Naime, HNZ se zalagao za blisku saradnju muslimana i katolika te je muslimane tretirao kao sastavni dio hrvatskog nacionalnog korpusa. Stadler je, pak, smatrao da je katoličanstvo neodvojiv dio hrvatskog nacionalnog identiteta te da bi trebalo raditi i na prevođenju muslimana na katoličanstvo, a ne samo buđenju hrvatske nacionalne svijesti među njima. Pilar je, s druge strane, Stadleru zamjerao pretjerani katolicizam i protivio se njegovoj ideji da se HNZ potčini Katoličkoj crkvi. Sve ovo vodit će do toga da Stadler formira novu političku stranku - Hrvatsku katoličku udrugu (HKU). Stranka je bila izrazito klerikalnog karaktera, oslonjena, prije svega, na Katoličku crkvu, ali ipak nije uspjela doprijeti do širih hrvatskih masa u BiH.
Tako je, sa strankama organiziranim prema etničko-vjerskom principu, BiH dočekivala prve izbore u svojoj historiji 1910. godine

Godine 1909. bit će osnovana i jedina nenacionalna stranka u BiH tokom Austro-Ugarske koja će ujedno biti i prva ljevičarska stranka u historiji naše zemlje - Socijaldemokratska stranka (SDS) BiH. Vođa SDS-a BiH bio je Sreten Jakšić. Nastala je od predstavnika sindikata i radničkih grupa, a većinu članstva na početku su činili strani radnici, dovedeni iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Zbog toga je, uglavnom, bila marginalizirana, a za službenu ideologiju uzela austromarksizam. Ideologija stranke temeljila se na socijaldemokratskim idejama prisutnim u Evropi u to vrijeme, u prvom redu u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a od južnoslavenskih zemalja u Srbiji. Glavni cilj stranke bilo je uvođenje socijalizma, koji bi se, prema njima, ostvario kroz ostvarenje političkih sloboda, ravnopravnosti naroda, ostvarenje ekonomskog blagostanja radnika, preuzimanje vlasti kroz parlamentarnu borbu i rješavanje agrarnog pitanja u potpunu korist seljaka. Također je zagovarala i veću autonomiju BiH.
(U sljedećem nastavku feljtona čitajte o prvim izborima u historiji BiH za Bosanski sabor 1910. godine)

Za razliku od Bošnjaka i Srba, Hrvati u BiH u Austro-Ugarskoj formirali su dvije nacionalne stranke: Hrvatsku nacionalnu zajednicu i Hrvatsku katoličku udrugu

Pilarov prijedlog trijalističkog preustroja Austro-Ugarske iz 1910.

Razvoj stranačkog života u BiH: Kako su se Hrvati podijelili na klerikalce i nacionaliste

Nakon što je Bakir Izetbegović uhvaćen u teškoj laži kada je, u maju 2020. godine rekao da Fadilovi respiratori ne ispunjavaju potrebe za koje su nabavljeni, a u subotu, 3. aprila 2021. izjavio da svi respiratori savršeno rade i da su trenutno funkciji, jučer se par sati poslije ulaska istražitelja Tužilaštava BiH i Kantona Sarajevo te SIPA-e, pojavio dokument u kojem stoji da su na KCUS-u još 1. aprila donijeli odluku da povuku "malina respiratore".&nbsp; -	To znam iz prve ruke - napomenuo je lider SDA, čija supruga, prof. dr. Sebija Izetbegović, se nalazi na čelu KCUS-a.
 Bakir Izetbegović je u intervjuu za FTV također istakao kako će svih 100 respiratora zbog kojih traje suđenje, "uskoro spašavati živote" i da će se ispostaviti da su plaćeni onoliko koliko su plaćeni u Srbiji, Mađarskoj...
 Za tvrdnje da respiratori ne rade kazao je da su - spin.
 Postavlja se pitanje, otkud sada odluka o povlačenju respiratora, kada, prema tvrdnjama Bakira Izetbegovića, iz prve ruke kako je kazao, spašavaju živote?

Da respiratori rade i da su upotrebljivi na KCUS-u, jučer je na press konferenciji tvrdila i direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović. Napomenula je i kako odbija da stavi respiratore van upotrebe. - Mi smo danas dobili pitanje od ministra Vranića zašto ne povučemo sve respiratore. To nije problem ako Vranić i premijer Forto potpišu da ih moramo povući, mi ćemo ih povući. Sve dok imamo certifikat od Verlaba mi ih ne smijemo povući, jer ne želimo odgovornost da snosimo i plaćamo Kini jer smo njihove respiratore proglasili nevažećim, uprkos svim certifikatima - kazala je Izetbegović.
 Ipak, Avaz je u posjedu dokumenta koji opet pokazuje da neko grubo laže i direktno ugrožava živote građana.

Ljekari na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu donijeli su još 1. aprila odluku da respiratori koje je nabavila "Srebrena malina" budu zamijenjeni,&nbsp; otkriva ovaj dokument.&nbsp; Odluka je navodno donesena na sastanku direktora Hirurške discipline prof. dr. Nermina Granova sa Kolegijem klinike za anesteziju i reanimaciju. Kako se vidi iz dokumenta, sastanak je održan 1. aprila 2021. sa početkom u 8 sati, u multimedijalnoj Sali za stastanke na Klinici za anesteziju i reanimaciju.
 Ono što najprije valja primijetiti da je pomalo čudno da na dokumentu koji se tiče sastanka održanog 1. aprila stoji pečat od 2. aprila tj. postavlja se pitanje zašto je neko čekao cijeli dan da udari pečat? No, to je još i najbenignija stvar u svemu.

Ako je još 1. aprila navodno donesena odluka da se respiratori izmjeste, postavlja se pitanje zašto su najprije Bakir 3. aprila, a kaže da sve zna iz prve ruke, a potom i Sebija Izetbegović 5. aprila govorili da su respiratori u funkciji i da ih neće sklanjati? Je li moguće da Sebija Izetbegović zaista nije znala da je na instituciji koju vodi za sporne “malina respiratore" još 1. aprila donesena odluka da se oni zamijene? Naravno, u ovo je teško povjerovati s obzirom na strahovladu i diktatorski manir kojim Izetbegović upravlja KCUS-om.
 Također se u tom slučaju i otvara pitanje zašto na jučerašnjoj press konferenciji Nermin Granov ili neko od ljekara Izetbegović nije skrenuo pažnju na to da je već donesena odluka o zamjeni ovih respiratora.
 S obzirom da je u mjesecu martu samo od posljedica covida umrlo 389 građana Sarajeva, postavlja se pitanje da ako je već utvrđeno da “malina respiratori" nisu upotrebljivi ili da nanose štetu, šta se čekalo do 1. aprila da respiratori budu maknuti?

Sljedeća je mogućnost, naime, da je Izetbegović savršeno znala sve vrijeme da s respiratorima nešto nije u redu i da je 1. aprila donesena odluka da se oni maknu, ali da je na konferenciji u cilju opravdavanja sebe odlučila brutalno lagati javnost, što je samo dva dana prije činio i njen suprug. Još jedna mogućnost je da ovaj dokument uopće nije donesen 1. aprila 2021. (u šta sumnju budi i pečat). Naime, jučer su na KCUS ušli SIPA, te istražitelji Tužilaštva BiH i Kantona Sarajevo. U tom smislu nije isključeno da su, u strahu od onoga što bi se mogli otkriti, na KCUS odlučili panično izmišljati dokaze ne bi li ublažili posljedice svog djelovanja.
 Iz svega je jasno da ovdje u svemu neko debelo laže i da postoji mnogo neodgovorenih pitanja koja će, nadamo se, u što skorijem vremenu rasvijetliti istražni organi.

Dokument koji otkriva brojne nelogičnosti

Sebija Izetebgović: Šta pokušava direktorica KCUS-a

Da li Sebija nije znala da je naređena zamjena “malina” respiratora ili neko debelo laže?

U beskrajnom haosu i buri bh. političkog beščašća i kontinuiranih skandala, pomalo smo i zaboravili na <a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Željka Komšića</a>. To vam je, ako se još neko sjeća, hrvatski član Predsjedništva. 
Ne primjećujemo ga često, jer, kao član Predsjedništva, uglavnom ništa ne radi. Nema diplomatskih susreta, nema inicijativa, nema nekih važnijih političkih, a kamoli državničkih aktivnosti, uostalom, kao što se ni u Državnom parlamentu, kao zastupnik, za četiri godine nikad nije javio za riječ. 
Tek se, s vremena na vrijeme, valjda kad poslije koje „ljute“ članovima kabineta nadođe inspiracija, oglasi ponekim dramatičnim pismom u kome, u pravilu, zabrinuto upozorava, opominje, prijeti.
U posljednjem „non-paperu“, koji je odlučio poslati Evropskoj uniji, Komšić se, jezikom koji više priliči spinerskim medijskim uratcima njegovih savjetnika nego ozbiljnom diplomatskom jeziku, žali na ruski utjecaj, miješanje Hrvatske i Srbije u unutrašnja pitanja BiH te spregu odnosa HDZ-a i SNSD-a, ali i kritizira ponašanje Evropske unije u našoj zemlji. 
Iz EU je stigao „hladan tuš“ u vidu kratkog i direktnog odgovora u kome Komšiću poručuju da se uzdrži od špekulacija i stvaranja bespotrebnih tenzija. Drugim riječima, Evropska unija je kulturno „otpilila“ Komšića, a nije da ga je i dosad shvatala pretjerano ozbiljno.
No, pismo svakako nije trebalo ni polučiti rezultat kod EU. Suočen s potpuno urušenom strankom i postepenim odlaskom u političku anonimnost, 
Komšić je još jednom pribjegao starom dobrom receptu verbalne paljbe, kojom još jednom Bosnu i Hercegovinu spašava od silnih aveti domaćih i stranih neprijatelja i na kraju „kajmači“ popularnost kod zavedenih građana. 
Na njegovu žalost, taktika kojom je tri puta ulazio u Predsjedništvo i dobivao unosan posao, na kojem ne radi ništa, očigledno više ne pali kod ljudi. Tako je, nakon šamara od EU, Komšićevo „spašavanje Bosne“ putem pisama i među samim građanima prošlo potpuno nezapaženo. 
Sijanje straha i dizanje tenzija očigledno više nisu dovoljan garant za SDA da će im hobotnicu moći i dalje osiguravati njihov drugi član Predsjedništva sa svojom raspadnutom strančicom.

Dobio "hladan tuš" i od EU i od bh. građana

Drugi Bakirov član Predsjedništva BiH Željko Komšić

Zaboravljeni Komšić

Krajem prošle godine nekolicina članova Sindikata<a href="https://avaz.ba/tag/2762/bh-telecom">„BH Telecoma“</a>, potpomognuta predsjednikom Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedinom Šatorovićem, protestirala je ispred zgrade Vlade FBiH zahtijevajući granski kolektivni ugovor.

No, grupa radnika „BH Telecoma“, kako su sebe predstavili, javila se „Avazu“, tvrdeći da za ove proteste nije postojala većinska volja Sindikata te da su oni bili rezultat samovolje predsjednika Sindikata Fikreta Alića. -Tokom štrajka, kod posljednjih pregovora, nije održan niti jedan sastanak pregovaračkog tima Sindikata „BH Telecoma“. Parafirao je Prijedlog granskog kolektivnog ugovora bez saglasnosti Centralnog odbora, a tek poslije je tražio saglasnost za njegovo potpisivanje - navode radnici.
Tvrde, također, da Alić godinama samovoljno postupa kao predsjednik Sindikata, da je tokom ovih godina počinio niz povreda Statuta i zakona te da netransparentno i nezakonito troši novac Sindikata, u čemu se ne konsultira s ostalim organima Sindikata, poput Centralnog odbora.
- Alić netransparentno troši finansijska sredstva i o tome nikog ne obavještava. Posljednji finansijski izvještaj podnio je 2019. za 2018. godinu. Samovoljno koristi biznis karticu, koja je vezana za glavni račun, iako ne bi trebala biti, i ne obavještava članove Centralnog odbora, iako je dužan. Kako izgleda njegovo trošenje novca, reći će vam podatak da je samo na advokatske usluge povećao troškove za nekoliko stotina hiljada KM i da je samo jedna advokatska kuća od Sindikata „BH Telecoma“ naplatila više od 100 hiljada maraka - navode radnici „BH Telecoma“.
Zbog svega su, kako ističu, pokrenuli i nekoliko sudskih procesa protiv Alića.
- Sindikalni odbor Generalne direkcije u decembru 2020. donio je odluku o podnošenju krivične prijave protiv Alića Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Alić je na ovo reagirao tako što je inicirao smjenu rukovodstva Sindikalnog odbora Generalne direkcije i njenih predstavnika u Centralnom odboru, a sve s ciljem kako bi iz rada, a u konačnici i članstva Sindikata, eliminirao one koji kritiziraju i ne podržavaju njegov način rada i trošenja sredstava Sindikata „BH Telecoma“ - navode članovi Sindikata.

Predsjednik Sindikata „BH Telecoma“ Fikret Alić za „Avaz“ ističe da ove optužbe dolaze od osoba koje su isključene iz Sindikata. Razlog njihovog isključenja je, kako kaže, neučestvovanje u organizaciji, pripremi i vođenju štrajka krajem prošle godine.
Alić tvrdi da nije upoznat s krivičnom prijavom koja je protiv njega podnesena, ali priznaje da je do sada protiv njega podnesen niz prijava.
-Otkad se bavim sindikalnim radom i otkad se borim protiv Vlade FBiH, dobivao sam razne krivične prijave, koje nikad nisu ugledale svjetlo dana, ali nemam problem s tim. Ako imaju išta protiv mene, neka izvole - kaže Alić.

Kako ističu radnici, ponovo su se obratili Sudu, koji je poništio Alićev pokušaj smjene rukovodstva, no tvrde da je on i dalje nastavio raditi po svom. -Nažalost, članovi Centralnog odbora i predsjednik Sindikata Fikret Alić su nakon donošenja ove odluke Općinskog suda u Sarajevu postupali suprotno te i dalje pravili štetu, zbog čega smo Kantonalnom tužilaštvu podnijeli još jednu prijavu. Imamo informacije da je i u ranijem periodu protiv predsjednika Alića podneseno više krivičnih prijava - navode članovi Sindikata.
Vlada&nbsp;FBiH pokušala je na čelo Sindikata instruirati svog čovjeka, nisu uspjeli i ovo je nastavak tih pritisaka, navodi Alić.

Grupa radnika optužuje predsjednika Alića za finansijske pronevjere, antistatutarno djelovanje i samovolju u radu,  Alić negira ove optužbe

Radnici optužuju Alića, on sve prebacuje na Vladu FBiH: Rat u Sindikatu "BH Telecoma"

Predsjednik Srbije <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandar Vučić</a> uručio je nedavno u Krnješevcima respiratore i drugu medicinsku opremu za Republiku Srpsku. Donaciju je preuzeo predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Prilikom predaje Vučić je otkrio i cijenu respiratora koje je Srbija nabavljala tokom prošle godine.

- Srbija je kupila mnogo respiratora, tačan broj je 2.200, i nabavljeni su u najtežim trenucima. Niko još u svijetu nije objavio cijenu. Danas možete da ih kupite jeftinije, cijena se tada kretala između 18 i 35 hiljada eura. Prosječno 25-27 hiljada eura - rekao je Vučić.
Svjedočenjem direktorice KCUS-a&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/445/sebija-izetbegovic">Sebije Izetbegović</a>&nbsp;u Sarajevu je nastavljeno suđenje u predmetu “Respiratori”, u kojem su za spornu nabavku 100 uređaja za 10,5 miliona KM optuženi premijer Federacije Fadil Novalić, suspendirani šef Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, ministrica finansija FBiH Jelka Milićević i vlasnik firme “Srebrena malina” Fikret Hodžić.
Sebija Izetbegović, za koju se već odavno špekulira da je bila glavni operativac iz pozadine cijele akcije, tokom svjedočenja uglavnom je negirala bilo kakvu povezanost s cijelim slučajem, odgovarajući na pitanja najčešće s „ne znam“ i „ne sjećam se“. Na suđenju je tužilac pokazao i Viber komunikaciju od 28. aprila koju je Edita Kalajdžić, sekretarka Vlade Federacije, poslala drugom svjedoku Hasanu Ganibegoviću: “Sebija zove, loši respiratori, užas. U ogromnom smo problemu ako je to tačno, a jeste garant.”

Jedan <a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Fadilov</a> respirator, za koji je Sebija Izetbegović, prema iskazu svjedoka, rekla da su užas, građane Federacije koštao je 105.000 KM, ili oko od 53.700 eura. Vučić je otkrio da je maksimalna cijena onog najkvalitetnijeg u tom trenutku bila 35 hiljada eura.

Novalićevi su plaćeni daleko više, a što se tiče njihovog kvaliteta, teško da mogu spadati u one vrhunske. U prvobitnim nalazima vještaka utvrđeno je da ne posjeduju ni minimum potrebnih bitnih karakteristika za adekvatan tretman pacijenata u jedinicama intenzivne terapije.
Dr. Almir Badnjević, direktor mjeriteljskog laboratorija “Verlab”, upozoravao je da u respiratorima postoji sistemska greška u softveru i da, kada se poveća koncentracija kisika na 100 posto, pri tom volumenu mogu puknuti pluća.

Iz beogradske kompanije “Profesional Medical”, koja je krajem prošle godine trebala instalirati ove uređaje na KCUS-u, navodili su da respiratori nemaju dobre protoke pri promjeni koncentracija kisika, što je potvrdio direktor te firme Jovan Roganović. Prije toga je otkrio nešto i o cijeni i vrsti te tvrdio da ih je on ranije prodavao u regiji po cijeni od 10 do 15 hiljada dolara.
U priči o respiratorima sve je sporno - od njihovog kvaliteta, preko namjene, do - u konačnici - cijene, koja je višestruko viša od onog najboljeg što se u tom trenutku nudilo na tržištu. Sada ostaje najveća nada da će Tužilaštvo BiH do kraja uspjeti razgoliti razmjere evidentne štete koja je pričinjena prema građanima FBiH.

<h2>Respiratori uključeni, ljudi umiru</h2>

Iako su skoro godinu dobivali negativne ocjene, u februaru ove godine verificirani su sporni respiratori i pušteni u rad, a samo na KCUS-u trenutno ih je 30 aktivirano. Istovremeno, broj dnevno umrlih od koronavirusa u martu u BiH kreće se u desetinama.

Kupili smo ih u najtežim trenucima, a cijene su se kretale između 18 i 35 hiljada eura, rekao Vučić.  Vlada FBiH za 100 kineskih prijenosnih respiratora dala 10,5 miliona KM

Novalić dočekao respiratore na Sarajevskom aerodromu

Fadil jedan respirator plaćao 53.700, a najskuplji bili 35.000 eura

Jan Patrik (Ian Patrick) bio je privatni sekretar bivšeg visokog predstavnika u BiH, pokojnog Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) i njegov bliski prijatelj. Nakon službovanja u BiH, Patrik je nastavio raditi kao savjetnik u britanskoj diplomatiji. U intervjuu za “Avaz” govori o Ešdaunovim rezultatima u našoj zemlji, razlozima pada interesa zapadnih zemalja za BiH, budućem visokom predstavniku i perspektivama naše zemlje.

Bili ste privatni sekretar visokog predstavnika za BiH, lorda Pedija Ešdauna. Šta smatrate najznačajnijim dostignućima u tom mandatu? - Pedi Ešdaun je vjerovao da je budućnost Bosne i Hercegovine jedinstvena država koja teži članstvu u Evropskoj uniji, oslobođena ograničenja na tom putu. Osim mjera poduzetih u njegovo vrijeme za objedinjavanje osnovnih državnih institucija i jačanje primata vladavine zakona i iskorjenjivanje korupcije, za mene je jedno od njegovih najznačajnijih dostignuća rad s majkama Srebrenice.
 &nbsp;Kako gledate na situaciju u BiH danas u odnosu na vrijeme kada je Ešdaun bio visoki predstavnik?
- Bojim se da je zamah iz tog perioda izgubljen. Ne samo unutar BiH već i međunarodne zajednice. Ekonomska situacija postala je zastrašujuća, a proces reformi je stagnirao.
 Čini se da je interes zapadnih zemalja za Bosnu, a s tim u vezi i intervencije visokih predstavnika, naglo opao od 2007., 2008. I od tog trenutka svjedočimo snažnom rastu srpskog nacionalizma i separatističkih tendencija Milorada Dodika, kao i porastu ruskog i turskog utjecaja. Zašto se to dogodilo?
- Prioriteti međunarodne zajednice su se promijenili. S Pedijem sam stigao u Sarajevo 2002. godine, prije intervencije u Iraku, a sukob u Afganistanu bio je u povojima. Ove dvije situacije i prijetnja od islamskog terorizma progutale su angažman zapadne sigurnosne politike više od desetljeća. Tada smo ušli u period opadanja američkog liderstva u svijetu. Ovo preusmjeravanje fokusa iskoristili su oni koji su uvijek mislili da mogu pričekati međunarodnu zajednicu i nastaviti sijati sjeme podjela.

Prema Vašem mišljenju, koji su ključni nedostaci u politici zapadnih zemalja i EU prema BiH i koje politike treba voditi. - Program reformi mora dolaziti iz BiH. Političari više ne mogu tražiti od međunarodne zajednice da donosi teške ili nepopularne odluke. Zapad i EU mogu podržati ovu agendu i pružiti pomoć, ali ove reforme moraju se voditi iznutra. Bosna ima mnogo prijatelja, ali toliko je pitanja koja dominiraju međunarodnom agendom, važno je da Bosna ostane na ovom dnevnom redu. Velika Britanija je dugogodišnji prijatelj Bosne i, kao i svi dobri prijatelji, pruža podršku prema potrebi.

Za sada je za novog visokog predstavnika u BiH najizgledniji kandidat njemački političar Kristijan Šmit (Christian Schmidt), a spominjalo se i ime Džozefa Ingrama (Joseph). Kakav je Vaš stav o njima? - Džoa Ingrama dobro poznajem iz vremena dok je vodio Svjetsku banku u BiH za vrijeme Ešdauna i on ima mnogo izvrsnih kvaliteta. Ne znam gospodina Šmita. Ali obojica dolaze iz jakih zemalja koje će pružiti snažnu podršku njihovim mandatima. Mislim da je najveći zadatak nastaviti bosansko putovanje, ali osigurati reformski proces, a odgovornost je na bosanskim vlastima i smanjiti oslanjanje na međunarodnu zajednicu.

Bivši privatni sekretar Pedija Ešdauna za "Avaz"

Patrik: Ekonomska situacija postala je zastrašujuća

Jan Patrik: Reforme moraju provesti domaći političari u BiH

Uz stalni rast broja zaraženih&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">koronavirusom</a> i ekonomskog pada, bh. građani sada se suočavaju s još jednom nedaćom - lančanim rastom cijena životnih namirnica. U martu se desilo već treće poskupljenje od početka godine. Dok&nbsp;potrošačka korpa raste iz mjeseca u mjesec i u FBiH dostiže iznos od 2.000 KM, dotle prosječna plaća nije ni 1.000 KM.

Potrošačka korpa u BiH u ovom trenutku je za 200 KM viša u odnosu na prošlu godinu. Tako sada litar ulja košta 2,60, a kilogram piletine 10 KM. Manje od pola kilograma zaleđenog povrća, poput graška ili mahune, platit ćete 2,40 KM, 500 grama tjestenine uglavnom košta iznad 2 KM, kilogram riže je od 4 do 5,50 KM… Skuplji su i alkoholna pića i duhan u prosjeku za 2,3 posto, namještaj, uređaji za kućanstvo i redovno održavanje kuće za 1,2, a prijevoz za 1,1 posto.
Ekonomista <a href="https://avaz.ba/tag/13934/faruk-hadzic">Faruk Hadžić</a> kaže da će trend rasta cijena biti nastavljen.
- To će, uz pad ekonomskih aktivnosti, utjecati vrlo negativno na krajnje potrošače. Ako potrošači imaju iste plaće, to će realno značiti smanjenje njihovog kućnog budžeta jer će morati izdvajati više za svakodnevne troškove - navodi Hadžić.
Edin Pašić, predsjednik Udruženja potrošača Kantona Sarajevo, objašnjava da je ono što sada imamo na sceni stagflacija.
- Imamo umanjenu ekonomsku aktivnost i rast cijena. To je vrlo tipično za ovakve situacije. Na naplatu nam je došao i nerad vlasti, prije svega na federalnom i državnom nivou, pod čijim ingerencijama su formiranje cijena i međunarodna razmjena - pojašnjava Pašić.

Za razliku od „lockdowna“ iz marta 2020., kada su vlasti u BiH ograničile maržu i cijenu osnovnih životnih namirnica, ovaj put nema nikakve reakcije. Pašić ističe da trgovce ne treba kriviti zbog rasta cijena. - Zbog manje ekonomske aktivnosti oni moraju nadoknaditi svoju zaradu. Međutim, treba štedjeti, za krizu se uvijek treba pripremati ranije. A kako smo je mi dočekali? Bez robnih rezervi, naftnih terminala koji bi mogli plasirati gorivo i ublažiti rast cijena, nemamo neophodne zakone i potrošači su prepušteni sami sebi - navodi Pašić.

Hadžić podsjeća da država nema mehanizam kojim može pomoći ublažavanje posljedica krize. - Postoji, naravno, sloboda tržišta, ali, ako to neko iskorištava da ima ekstraprofit, onda država treba intervenirati i inspekcije bi morale utvrditi je li u pitanju realno povećanje ili iskorištavanje situacije. S druge strane, država može smanjiti neke svoje namete, najbolji primjer za to je gorivo, gdje država na akcize uzima više od jedne KM po litru, ali ne čini ništa da smanji teret - navodi Hadžić.

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Radikalni Efendić ulaskom u SBiH spašava i SDA

Crna rupa Evrope: U regionu masovna, u BiH sadaka vakcinacija

Šta je pozadina zaduženja u iznosu od 300 miliona eura: Republika Srpska nije finansijski samoodrživa

Fudbal živi, Bosanci umiru

Putin testira Bajdena: Da li će Rusija izvršiti invaziju na Ukrajinu?

Država za Genjca

Razvoj stranačkog života u BiH: Kako su se Hrvati podijelili na klerikalce i nacionaliste

Da li Sebija nije znala da je naređena zamjena “malina” respiratora ili neko debelo laže?

Zaboravljeni Komšić

Radnici optužuju Alića, on sve prebacuje na Vladu FBiH: Rat u Sindikatu "BH Telecoma"

Fadil jedan respirator plaćao 53.700, a najskuplji bili 35.000 eura

Jan Patrik: Reforme moraju provesti domaći političari u BiH

Cijene divljaju: Potrošačka korpa 2.000 KM, prosječna plaća nije ni 1.000 KM

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Radikalni Efendić ulaskom u SBiH spašava i SDA

Crna rupa Evrope: U regionu masovna, u BiH sadaka vakcinacija

Šta je pozadina zaduženja u iznosu od 300 miliona eura: Republika Srpska nije finansijski samoodrživa

Fudbal živi, Bosanci umiru

Putin testira Bajdena: Da li će Rusija izvršiti invaziju na Ukrajinu?

Država za Genjca

Razvoj stranačkog života u BiH: Kako su se Hrvati podijelili na klerikalce i nacionaliste

Da li Sebija nije znala da je naređena zamjena “malina” respiratora ili neko debelo laže?

Zaboravljeni Komšić

Radnici optužuju Alića, on sve prebacuje na Vladu FBiH: Rat u Sindikatu "BH Telecoma"

Fadil jedan respirator plaćao 53.700, a najskuplji bili 35.000 eura

Jan Patrik: Reforme moraju provesti domaći političari u BiH

Cijene divljaju: Potrošačka korpa 2.000 KM, prosječna plaća nije ni 1.000 KM