<a href="https://avaz.ba/tag/5016/ivana-maric"></a><a href="https://avaz.ba/tag/5016/ivana-maric">Snimak izlaganja Ivane Marić</a><a href="https://avaz.ba/tag/2550/bosnjaci">u kojem za Bošnjake govori da su to ime „izmislili 1993.“ u javnosti je izazvao buru negodovanja.</a> No, osim opravdanog ukazivanja na neukost i uvredljivost njenih riječi, mogli su se čuti i komentari da je razlog zašto je tek 1993. vraćeno ime Bošnjak to što je, navodno, kroz 20. stoljeće muslimanima bilo zabranjeno da se tako nazivaju. Naziv Bošnjak svakako ima historiju staru nekoliko stotina godina i označavao je prvenstveno čovjeka koji dolazi iz Bosne, <a href="https://avaz.ba/tag/3210/muslimani">no nategnuto je tvrditi da je to bilo nacionalno osjećanje većine muslimana.</a> U tekstu u ''Pravdi'' iz 1919., zvaničnom glasilu Jugoslovenske muslimanske organizacije, koja u Kraljevini SHS uživa plebiscitarnu podršku bosanskih muslimana, ovako se tumači nacionalno pitanje: 
- Ako Muslimani uvide da za njih postoji ista mogućnost ekonomskog razvitka, da mogu uživati istu materijalnu kulturu kao i Srbi, to će njih ta okolnost bezuslovno i sigurno opredijeliti za srpsku narodnost. A ako oni budu i dalje opažali, kao što je to danas bilo, da je potpuno nejednaka mogućnost ekonomskog razvitka, i da se po toj nejednakosti izjednačuju s Hrvatima, to će njih ta okolnost i dalje opredjeljivati za hrvatsku narodnost.
Drugim riječima, bosanski muslimani će, u zavisnosti od okolnosti, izabrati jesu li Srbi ili Hrvati! Prvi pokušaj kreiranja „bošnjačke nacije“ postojao je pod austrougarskim upravnikom u BiH Benjaminom Kalajem krajem 19. i početkom 20. stoljeća. No, taj je projekt propao prije svega zato što je tadašnja muslimanska begovska elita pokazivala nezainteresiran stav prema nacionalnoj odrednici. Bh. muslimani su se prvenstveno poistovjećivali s vjerskim identitetom. Zato se prva stranka u BiH iz 1906. zvala Muslimanska (a ne bošnjačka) narodna organizacija, zato je u Kraljevini SHS vodeća muslimanska stranka „Jugoslovenska muslimanska organizacija“. Muslimane u zasebnu naciju pod „velikim M“ afirmiraju muslimanski komunisti. Bošnjaštvo kao nacionalnu odrednicu intenzivnije je počeo zagovarati Adil Zulfikarpašić od šezdesetih godina prošlog stoljeća, da bi 1993. nacionalno pitanje bh. muslimana bilo riješeno vraćanjem bošnjačkog imena. 
Tvrdnje da su bh. muslimani oduvijek htjeli biti Bošnjaci, ali su im to zabranjivali, moderni je nacionalni mit koji kod Bošnjaka treba potcrtati svijest o sebi kao vječitoj žrtvi.

Tvrdnje da su bh. muslimani oduvijek htjeli biti Bošnjaci, ali su im to zabranjivali, moderni je nacionalni mit

Naziv Bošnjak svakako ima historiju staru nekoliko stotina godina

Muslimani ili Bošnjaci

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=dODIK&amp;">Milorad Dodik</a> jučer je za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske još jednom zaprijetio otcjepljenjem. Štaviše, Dodik veli da će predložiti akt o nezavisnosti, „pa makar mu to bio i posljednji čin“. Ima Dodik taj običaj. 
Izađe za govornicu pa zaprijeti otcjepljenjem Republike Srpske. I tako posljednjih 15 godina.
Do sada je to služilo kao krajnje efektno sredstvo za dizanje tenzija, loženje Srba i provociranje Bošnjaka, prepucavanje s bošnjačkim predstavnicima koji na njegove prijetnje, kao, otcjepljenjem odgovaraju da, kao, ne daju, a sve u konačnici vodilo je i dobivanju izbora.
No, šta ako je, u ovom konkretnom slučaju, Dodik zaista iskren kada kaže da je spreman to učiniti, „pa makar mu bilo posljednje“?
I šta ako ova poruka ovaj put nije bila primarno upućena ni Bošnjacima, ni Srbima, ni OHR-u, ni bošnjačkim političarima, nego, mnogo direktnije - Aleksandru Vučiću?
Pogledajmo neke indicije. U javnosti se već duže vremena špekulira o sukobu Vučića i Dodika te navodnoj odlučnosti predsjednika Srbije da sruši lidera SNSD-a.Mirko Šarović, predsjednik SDS-a, gostujući u “Centralnom dnevniku” Senada Hadžifejzovića prije nekoliko sedmica, samouvjereno je najavio pad SNSD-a i mnogo prije izbora. Rajko Vasić, bivši portparol i ideolog SNSD-a, prije nekoliko dana na svom blogu otvoreno je govorio o planu i namjeri Vučića da skine Dodika s vlasti. I za kraj, posebno je zanimljivo da je Dodik novu prijetnju otcjepljenjem izrekao nakon sastanka s Nebojšom Stefanovićem, ministrom odbrane Srbije, koji je, blago rečeno, dospio u nemilost predsjednika Srbije. Uzimajući sve u obzir, ne treba isključiti mogućnost da je Dodikova poruka da će ići u referendum krik očajnika koji predosjeća rušenje vlastite strukture moći i poručuje svom suparniku i njegovim saveznicima da je spreman, ako ga ne ostavi na miru, u nedostatku drugog izbora, krenuti na sve ili ništa, „pa makar mu bilo i posljednje“, jer posljednje bi mu upravo i moglo biti. Da li je ovaj scenarij samo pretjerano nagađanje ili lavina koja uskoro kreće, mogli bismo saznati vrlo brzo. Brže nego što mislimo.

Ne treba isključiti mogućnost da je Dodikova poruka da će ići u referendum krik očajnika

Pad crnog Dodika

U razgovoru za "Dnevni avaz" saborski zasutpnik MOST-a, <a href="https://avaz.ba/tag/74875/nino-raspudic">Nino Raspudić</a>, govori o svojoj incijativi da se Željko Komšić proglasi "personom non grata" u Hrvatskoj, aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, položaju Hrvata u našoj zemlji, odnosima Bošnjaka i Hrvata te lokalnim izborima u Mostaru.

Kao saborski zastupnik ustrajavate na zahtjevu da Hrvatska Željka Komšića proglasi personom non grata te blokira evropski put BiH, sve dok se ne promijeni Izborni zakon.&nbsp;Na osnovu čega mislite da će takva politika ucjena polučiti rezultat i natjerati probosanske stranke da popuste pred zahtjevima HDZ-a BiH i, dodatno, ne brine li Vas da s takvom retorikom samo dodatno pogoršavate odnose između Bošnjaka i Hrvata?- U pitanju su implicirane tri teze koje ne stoje. Krenut ću od posljednje - odnose Bošnjaka i Hrvata ne pogoršava moj zahtjev, već ih pogoršava politika preglasavanja Hrvata, točnije nametanja političkih predstavnika malobrojnijem narodu. Čemu to vodi? Jesu li tri prevare sa Željkom Komšićem ojačale BiH, produbile kod Hrvata privrženost njoj? Donijeli išta dobro Bošnjacima? Drugo, ne znam zašto se u priču sa mnom uvlače „zahtjevi HDZ-a BiH“. Njihova sestrinska stranka je najveći politički protivnik opcije koju zastupam. Ili mislite da je, naprimjer, i Zoran Milanović ili bilo tko drugi tko govori o dejtonskim načelima i poštivanju jednakopravnosti naroda u BiH eksponent HDZ-a? Treće, ne radi se o „ucjeni“, jer je ucjena koristiti poziciju moći da bi ste ostvarili neki dobitak na račun nečijeg tuđeg gubitka. Promjena Izbornog zakona, koja bi osigurala da brojniji narod neće određivati „predstavnike“ malobrojnijem, ne bi bila gubitak za BiH, već dobitak, učinila bi je pravednijom, stabilnijom i jačom. Unitaristi i njihova maskota Željko Komšić, jednako kao i separatisti, njihovo naličje, uništavači su BiH, a ja joj želim stabilnost na temeljenu na ustavnim osnovama kao preduvjet za napredak.
 Kako tumačite činjenicu da Komšić danas neke od najžešćih kritika za svoj rad dobiva upravo od lijevo-građanske javnosti u Sarajevu? Zamjeraju mu se, između ostalog, poltronstvo prema SDA, nerad u Predsjedništvu, demagogija, dok mu, s druge strane, svesrdnu podršku pružaju upravo strukture bliske SDA.
- Ta, kako joj tepate, „lijevo-građanska javnost“ je ili umno potkapacitirana ako nije razumjela da je „građanska“ priča, preko leđa Hrvata kroz projekt „Komšić“, dio strategije nacionalizma brojnijeg naroda ili je iznimno licemjerna ako se danas snebiva pod čijim je skutom isti taj Komšić danas završio.
 Više puta ste izjavljivali da mislite da je treći entitet dobro rješenje za BiH. Možete li reći zašto, a potom i mislite li da bi se takvo preuređenje BiH moglo realizirati?
- Teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom, koja ne mora imati ovlasti entiteta, već može nastati i preustrojem Federacije u dva, teritorijalno diskontinuirana kantona, riješila bi nacionalna trvenja, silno pojednostavila i pojeftinila administraciju, riješila problem „Sejdić-Finci“, jer bi se iz tih jedinica birao po jedan član Predsjedništva bez obzira na nacionalnu pripadnost, dakle, jedan bi sigurno imao legitimitet predstavljati Hrvate, omogućilo konačno pravi politički pluralizam među Hrvatima, jer se ovako, iz straha od preglesavanja, homogeniziraju oko najjače opcije i, na koncu, mnogi i „stisnutog nosa“ glasaju za famozni HDZ BiH. No, to se ne može realizirati u stanju gdje je i reguliranje Izbornog zakona, koje bi onemogućilo preglasavanje malobrojnijeg naroda, u bošnjačkoj javnosti doživljava kao „fašizam“.

Zašto mislite da bi probosanske opcije trebale pristati na tu dodatnu političku etno-teritorijalizaciju?
- Je li vam bolje ovako – glođimo se usitno dok, promjenom globalnih okolnosti, ne dođe do raspada.
 Opet zvučite kao da govorite jezikom ucjene - ili po mom ili raspad. Jasno je da su ti koncepti u sukobu i Vi imate puno pravo zagovarati etničku konsocijaciju u BiH, ali imaju i drugi pravo boriti se za građansku Bosnu i Hercegovinu, gdje etnička pripadnost neće biti temelj političkog predstavljanja. 
- Netočna teza o sukobu građanskog i nacionalnog. Na sceni imamo sukob tri nacionalna koncepta, od kojih jedan, bošnjački, koristi „građansku“ priču kao krinku. 
 Dobro, je li, prema Vašem mišljenju, onda uopće moguće zagovarati građansku BiH, bez da to bude „bošnjački nacionalni koncept“?
- Ali to jeste prvenstveno bošnjački nacionalni koncept predominantno zagovaran od Bošnjaka. Koliko to Srba i Hrvata želi građansku BiH? Tragedija naše generacije je što je na koncu hladnog rata, u situaciji propasti komunizma i raspada Jugoslavije, taj politički konflikt prerastao u ratni. Krhki kompromis je postignut u Dejtonu, pod vanjskim pritiskom. Umjesto da se na tom kakvom-takvom temelju nastavila graditi država i razvijati društvo, krenulo se drugim putem – intervencijom međunarodne zajednice u Izborni zakon nakon 2000. koja se poklapala s iluzornom strategijom bošnjačkog nacionalizma u građanskoj oblandi. Time su se samo ojačale centrifugalne sile, Hrvati su se sve više gurali protiv BiH, a Srbi su se učvrstili u uvjerenju da je pravedna zajednička država nemoguća. I danas smo tu gdje jesmo.

Kao rođeni Mostarac, kako gledate na posljednje izbore u Mostaru, izbor Marija Kordića za gradonačelnika i bjesomučne napade na vijećnice NS-a, s optužbama da su, navodno, izdale Mostar time što nisu podržale kandidata SDA?
- Dobro je da su izbori održani i da je Mostar nakon toliko godina dobio legitimnu vlast. Mostar nije nikakav „grad slučaj“, nego pozitivan fenomen. 
 Na osnovu čega to tvrdite?
- Pa, uz sve što su preturili preko glave, tolikih ratnih trauma, činjenice da su najveći taoci ukupnog neriješenog stanja u BiH, da više od desetljeća nisu imali izbora, ljudi u Mostaru se sve vrijeme začuđujuće normalno ponašaju. Zamislite da je jedan Pariz ili Njujork deset dana bez prave vlasti, a ne toliko godina, izbio bi rat svih protiv svih. Mostar ima golemi potencijal, nadam se da će se svi izabrani politički akteri u gradu sada konačno fokusirati na komunalne probleme, očistiti, srediti grad, raditi na njegovom razvoju, početi rješavati konkretne probleme građana, a međunacionalno „nosanje“ ostaviti višim razinama vlasti.

Mislite li da će izbor Džoa Bajdena (Joe Biden) za predsjednika SAD nešto promijeniti u odnosima prema BiH? Mnogi vjeruju da se od nove administracije može očekivati mnogo veći angažman u BiH, pa i podsticanje reformi u pravcu jačanja državnog nivoa, kakve su bile na sceni do 2006. godine?

- Neće se promijeniti ništa. No, ako netko ima iluzija da će mu Bajden ili bilo tko izvana riješiti problem u državi ili ostvariti nacionalne ili ideološke fantazije, tko sam ja da mu razbijam snove....
 Kako komentirate politiku hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prema BiH, posebno u kontekstu njegovih mnogih neprimjerenih izjava prema našoj zemlji, zbog kojih već stižu i prijedlozi da se proglasi personom non grata u Bosni i Hercegovini, jednako kao što Vi tražite za Komšića u Hrvatskoj?
- Politika predsjednika Milanovića prema BiH je dobronamjerna i prijateljska. Neki očito brkaju bošnjačku unitarističku politiku, kojoj se Milanović suprotstavlja, s BiH kao takvom. Milanovića su za predsjednika RH većinski izabrali Hrvati, Komšića su za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali Bošnjaci. Izvjesna razlika postoji.

Vrlo ste kritični prema načinu na koji se premijer Hrvatske bori protiv pandemije. Zbog čega?

- Otpočetka je upravljanje korona krizom vođeno netransparentno i neodgovorno. Umjesto da se postupa po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, iz nekog razloga se postupalo prema Zakonu o sustavu civilne zaštite, pa umjesto struke, upravlja pendrek, tj. umjesto ministra zdravstva, Stožer kojem je ministar unutarnjih poslova na čelu. Za razliku od svih europskih zemalja u kojima je parlament izvještavao u prosjeku jednom mjesečno, mi smo prvo izvješće o radu Stožera dobili nakon deset mjeseci. Nabava opreme za borbu protiv COVID-19, odlukom Vlade iz ožujka prošle godine, ide mimo Zakona o javnoj nabavi. Nemamo jasne parametre na temelju kojih se donose mjere, ista pravila ne vrijede za sve. Stožer se koristi u političke i izborne svrhe, javnost se svakodnevno bombardira, često i kontradiktornim informacijama. Na koncu, kao i cijela EU, doživjeli smo debakl s nabavom cjepiva. Ako sve ovo nisu dovoljni razlozi za kritiku Vladinog upravljanja pandemijom, onda priznajem da sam cjepidlaka.

Unitaristi i njihova maskota Željko Komšić, jedanko kao i separatisti, njihovo naličje, su uništavači BiH.  Na sceni imamo sukob tri nacionalna koncepta

Raspudić: Potrebna je promjena izbornog zakona

Raspudić: Je li prevara s Komšićem ojačala BiH?

<a href="https://avaz.ba/tag/111386/franc-faner">Franc Faner (Franz Pfanner)</a>, rođen 1825. godine, bio je austrijski trapistički opat i osnivač samostana „Mariannhill“ u Južnoj Africi i opatije Marija Zvijezda u Banjoj Luci.

Faner je pohađao srednju školu u Feldkirhu i humanističke studije u Inzbruku. Kasnije je studirao filozofiju u Padovi (1845.), a teologiju u Briksenuenu (1846.).

Godine 1859. imenovan je kapelanom austrijske vojske u italijanskoj kampanji protiv Napoleona III, ali rat je bio gotov prije nego što je uspio preuzeti imenovanje. Nakon što je nekoliko godina služio kao ispovjednik sestara milosrdnica u Zagrebu te upravljao službom u zatvoru u Lepoglavi, otišao je u Rim 1862. godine, gdje je prvi put stupio u kontakt s trapistima. Očekujući dopuštenje svog biskupa da se pridruži ovom redu, otišao je na hodočašće u Palestinu 1863. U Rim se vratio 1866. godine, kada je reorganizirao poznati samostan u Tre Fontaneu. Godine 1867. postavio je novi samostan trapista u Austriji (Dunavska monarhija).
Onda mu je na pamet pala ideja o organiziranju samostana u Osmanskom Carstvu. Usprkos ozbiljnim poteškoćama, tu na kraju i uspijeva, pa je tako 1869. otvorio samostan Marija Zvijezda u Bosni, u blizini Banje Luke, koji je 1879. godine podignut na status opatije i u narednim godinama bit će direktno vezan za privredni preporod ovog grada.
U proljeće 1870. godine Faner i trapisti počinju graditi novi samostan. Zbog velikih problema s osmanskim vlastima (uz brojne druge, problemi s osmanskim vlastima bili su njegov trajni usud), Franc iste godine putuje tajno, preobučen u turskog bega, u Carigrad, gdje dobiva dozvolu da može sazidati "kuću sa 60 soba".
Te godine sagrađena je i zgrada za privredu u kojoj su bile ambulanta, soba za goste, mala žitnica i štala za dva konja i šest krava.
Godine 1871. Faner održao je sa svojom braćom, radnicima i katoličkim susjedima Tijelovsku procesiju, možda prvu u Bosni nakon 400 godina. Iste godine nabavio je prvo crkveno zvono. Pošto su zvona bila zabranjena u Osmanskom Carstvu, prokrijumčario ga je u bačvi jeftinog vina.

Faner je, zajedno sa svojom braćom, bio neumorni graditelj. U Banjoj Luci izgradili su pravi poljoprivredno-zanatski i industrijski kombinat. U njemu su bili ciglana (1869.), kovačnica s radionicom za plugove (1869.), silos (1870.), kamenolom (1870.), mlin (1872.), sirara (1882.), pilana (1872. - 1873.), sušionica šljiva (1872.), pivara (1873.), sušionica voća (1876.), fabrika cigle i crijepa (1877.), klaonica (1877.), mlin za mljevenje kostiju i fabrika tutkala (1877.), voćni i šumski rasadnik (1878.), fabrika sukna s predionicom i tkaonicom (1878.), štamparija s kartonažom i knjigovežnicom (1879.), bačvarsko-stolarska i kolarska radionica (1879.). Godine 1877. počeli su s izgradnjom bolnice, a prvi bolesnici primljeni su 2. februara 1879.
Dječije sirotište otvoreno je 1. marta 1878. Smještena su prvo četvorica dječaka, a već nakon mjesec bilo ih je 20. Izgradili su 1879. godine i porodične kuće za svoje radnike. Prve su bile pokrivene crijepom. Bile su to, također, prve kuće u BiH koje su poslodavci izgradili za svoje radnike. Te godine sagrađen je i radnički azil. Izgrađena je i štala za 50 krava.

Faner je svojevremeno napravio i zanimljivu zabilješku, opisujući probleme s alkoholizmom, s kojim se nose građani Bosne i Hercegovine. U pismu u kojem opisuje svoja iskustva s konzumiranjem alkohola u Bosni, Faner je, između ostalog, napisao: - Kad sam u proljeće 1869. stigao u ovaj kraj, zamijetih nešto što nigdje i nikada vidio nisam. Ovdje, naime, svi piju, što je zapravo najblaži izraz za uživanje u rakiji, što se ogleda u cjelodnevnom napajanju tim vražijim eliksirom. Piju Turci, piju kmetovi, piju i katolici i pravoslavni podjednako revnosno, a vidjeh i svećenike (od sve tri vjere - neka im Bog oprosti) kako im nije mrsko to smeće. Svima su od rakije lica zemljane boje, oči se jedva naziru kroz nabubrele kapke i gotovo da ne možeš sresti čovjeka koji ide pravo, a da ne tetura. Turci (begovi) još i nekako (oni i ne hodaju, nego jašu na konjima), ali nadničari mogu raditi najviše sat-dva, a onda se svale u jarak (ako ga kopaju). Ili, nakon sudaranja sa stablima koja su kanili posjeći, naprosto zamru od rakije.
-

Osnovao samostan Marija Zvijezda.  U gradu na Vrbasu izgradio pravi poljoprivredno-zanatski i industrijski kombinat

Franc Faner: Trapista koji je preporodio Banju Luku

Hrvatska je komšija s kojim Bosna i Hercegovina u ovom trenutku vjerovatno ima najgore odnose. Situaciji zasigurno ne pomažu učestale nedržavničke i neodmjerene izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, kao ni indolentan odnos probosanske politike prema zapadnim susjedima. Nezadovoljstvo zbog loših odnosa između BiH i Hrvatske u intervjuu za “Avaz“ izrazio je i bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović. Da stvar bude gora, odnosi između dvije države nekoć su bili veoma dobri, da bi se strmoglavili u nekoliko godina. 
Postoje dva ključna razloga za to. Prvi je međunarodni kontekst, kada se žestok intervencionizam zapadnih država u BiH poklapao s vladavinom progresivnog političara u Hrvatskoj poput Stipe Mesića, Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koji su davali značajan doprinos izgradnji BiH i njenom euroatlantskom putu. 
Ipak, posljednjih godina politička klima u susjednoj Hrvatskoj prilično je skrenula udesno te se u tom kontekstu i odnos prema BiH počeo značajno mijenjati. Taj je odnos blisko uvjetovan i drugim razlogom pogoršanja odnosa, a on se, prije svega, ogleda u „otvaranju hrvatskog pitanja u BiH“.

<a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva u tri navrata, uz formiranje i Vlade FBiH bez dva HDZ-a 2010., doveo je do insistiranja hrvatskih predstavnika u BiH na novom izbornom zakonu, prema kojem bi hrvatske predstavnike birali isključivo Hrvati.</a> Ove zahtjeve direktno su podržali lideri u Hrvatskoj, bez veće ideološke razlike, čime su došli u sukob s probosanskim političkim predstavnicima.
Imajući to na umu, odnosi između BiH i Hrvatske teško da se mogu poboljšati bez poboljšanja odnosa između dominantne bošnjačke i hrvatske politike i rješavanja njihovog međusobnog spora u samoj BiH.
Zagovaranje građanske BiH sasvim je legitiman i napredan koncept, no teško da su mu doprinijeli izbori Komšića, iako su opravdavani upravo tom filozofijom. Naprotiv, produbili su tenzije između Bošnjaka i Hrvata, ojačali zahtjeve za konsocijalnim rješenjima i BiH su doveli u sukob s njenim susjedom. Iz svega korist ne izvlači niko.

Zagovaranje građanske BiH je sasvim legitiman i napredan koncept, no teško da su mu doprinijeli izbori Komšića

Hrvat Komšić

Nakon što je film<a href="https://avaz.ba/tag/108539/dara-iz-jasenovca">„Dara iz Jasenovca“</a>&nbsp;srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića potopljen američkim filmskim kritikama u „Varietyju“ i Los „Angeles Timesu“, u susjednoj Srbiji su, i prije nego što je uopće iko i pogledao film, započele histerija i kampanja o, navodno, namjernom sabotiranju filma kako ne bi ušao u utrku za Oskar, jer istina o genocidu u Drugom svjetskom rat, tobože, kvari narativ o Srbima kao „bad guysima“ iz posljednjeg rata na prostorima bivše Jugoslavije. 

Možda je zato i odlučeno da se film emitira istovremeno na RTS-u i RTRS-u te tako što širem auditoriju poruči da je tu, ipak, prije svega riječ o srpskom nacionalnom projektu, čiji su motivi iznad onih profitnih i koji će regionu otvoriti oči o istini u Jasenovcu.

No, kada pogledate „Daru iz Jasenovca“, shvatit ćete da je američka kritika potpuno utemeljena. „Dara“ je, naprosto, loš film. I to loš, vjerovatno, upravo u onom temeljnom smislu - pričanju priče. Karakterizacija likova kriminalno je loša. Likovima se ne posvećuje dovoljno pažnje, pa oni ostaju izrazito plošni. U logoru su neke ustaše koji su Hrvati i mnoštvo zatvorenika koji su Srbi, rjeđe Jevreji. Ustaše su koljači koji masovno ubijaju iz sadističkog zadovoljstva, zatvorenici su redom priprosti seljaci koji bespomoćno čekaju svoju sudbinu. Ustaše međusobno gotovo ne komuniciraju, samo naređuju i kolju, zatvorenici vode površne i uvijek iste razgovore o vlastitim sudbinama, iz kojih o njima ne saznajemo gotovo ništa. Ni o tome zašto ustaše ubijaju i zašto su ovi drugi dovedeni u logor da budu ubijeni, ne saznajemo ništa. Koji su motivi, želje, traume, koji strahovi vode i žrtve i dželate - opet ništa.
Ne pomaže ni činjenica što su za likove ustaša uzeti stvarni monstrumi i koljači iz Drugog svjetskog rata. Tek nam komandant logora Luburić (kojeg glumi Marko Janketić), kroz razgovor s njemačkim oficirom, nemušto otkriva da moraju istrijebiti Srbe „zato što su Srbi“.
Upravo ovaj nedostatak karakterizacije likova čini da eksplicitni i surovi prikazi ustaških zločina na kraju ne postižu svoj efekt - ne izazivaju emociju, jer film u nama ne budi nikakva (sa)osjećanja prema likovima. Rezultat je to lošeg i površnog scenarija, loše režije i prilično loše glume. Na kraju sve to izgleda kao jedan performans krvoprolića koji je svrha samom sebi (a čak su i scene klanja prilično loše prikazane).

Drugi ključni problem je što ovaj film nema jasan zaplet, nema vrhunac, priču. Počinje tako što Daru gledamo kako vozom stiže u Jasenovac, da bismo narednih dva sata njenim očima gledali kako ustaše likvidiraju zatvorenike, ubijaju joj majku i starijeg brata, dok ona sebe i drugog, bolesnog mlađeg brata očajnički nastoji spasiti od sudbine koja im je namijenjena, sve dok se na kraju filma, opet bez ikakvog objašnjenja kako, zašto i zbog čega, ne pojavi Dijana Budisavljević i izvuče ih logora. Tada se film i završava. I to je otprilike sve što vidimo u dva sata, bez neke poente, pouke i bilo čega što će vam pomoći da nakon svega steknete, i za milimetar, dublju spoznaju o prirodi zločinačkog ustaškog režima i žrtvama Srba, ali i Jevreja i Roma (koji se u filmu samo ovlaš spominju) pod njim.

<h2> Srbljanović govori o mogućem plagijatu</h2>

<a href="https://avaz.ba/globus/region/633443/srbijanska-historicarka-dara-iz-jasenovca-je-banalan-falsifikat-historije">Proslavljena srbijanska dramaturginja Biljana Srbljanović otkrila je da je scenarij filma „Dara iz Jasenovca“, vrlo izvjesno, plagijat jednog drugog scenarija o istoj temi koji su, još 1986. godine, radili književnik Arsen Diklić i reditelj Lordan Zafranović.</a> - U njemu je glavna junakinja djevojčica Rada, koja ima dvojicu braće... Dara iz "Dare iz Jasenovca" isto ima dvojicu braće. Scenarij Rade počinje zbjegom žena i djece iz kozarskog kraja, gdje ih ustaše presreću i sprovode na Željezničku stanicu, razdvajaju i guraju u teretne vagone za transport u logor Jasenovac, a da žrtve i ne znaju gdje idu. Isto tako počinje i Dara - navela je, između ostalog, Srbljanović, opisujući još niz gotovo identičnih scena iz oba filma.

<h2>Šta kažu Pavlić, Polimac i Stojanović</h2>

Kritika u regiji uglavnom je krajnje negativno ocijenila film „Dara iz Jasenovca“. Zrinka Pavlić na Tportalu napisala je da je „Dara iz Jasenovca“ izuzetno plošan, jednodimenzionalan film čije namjere, povrh svega, nisu sasvim čiste“. Nenad Polimac u „Jutarnjem“ je napisao da se „ne može priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima, trebaju tu gradacija, razigrana fabula, kakvu je Antonijević imao u "Spasitelju", dok je ugledna srbijanska historičarka Dubravka Stojanović za film rekla da je „banalan i predoslovan film“.
- Osim jedne žene i male grupe Roma, film ne prikazuje da su, osim Srba, u Jasenovcu masovno ubijani Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je ne samo ružna i falsifikat historije nego je i opasna igra s historijom - kazala je Dubravka Stojanović.

Antonijević je najveću srpsku golgotu u prošlom stoljeću uspio svesti na dva sata loše priče, bez jasne poruke

Luburić okružen srpskom djecom, koju namjerava odgojiti kao Hrvate

„Dara iz Jasenovca“: Dva sata sadizma bez emocije i poente

<a href="https://avaz.ba/tag/67379/bisera-turkovic">Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković</a> ne prestaje javnost častiti besmislenim i diplomatski skandaloznim izjavama, kojima demonstrira širok dijapazon neznanja i vrijeđanja zdravog razuma.
Biserin posljednji biser vezan je za negodovanje zbog posjete Aleksandra Vučića Bosni i Hercegovini i donacije <a href="https://avaz.ba/tag/98279/astrazeneca">10.000 doza vakcine „AstraZenece“</a> FBiH, kada je tvrdila da ove vakcine nisu odobrene za zemlje EU te da su namijenjene siromašnim zemljama.

- Tražila sam da se <a href="https://avaz.ba/tag/5982/vakcine">vakcina</a> ne koristi dok se ne dobije saglasnost Agencije za lijekove u BiH, jer ova vakcina nema saglasnost u EU niti SAD - izjavila je Turković. Ona je dalje istakla kako se radi o vakcini koja se proizvodi u Indiji, a prema licenci „AstraZenece“.
- Radi se o vrlo dostupnoj vakcini, koja se, uglavnom, koristi u siromašnim državama, kao što je Dominikanska Republika i slično. Dakle, vrlo jeftina i vrlo dostupna i nema dozvolu za korištenje u EU. Zato je moj uvjet bio da se ona provjeri u Agenciji - rekla je Turković.
Osnovni problem kod ovakvih tvrdnji Turković je što one nisu tačne. Kada je riječ o indijskoj vakcini „Covishiel“, radi se o istoj adenovirusnoj vakcini kompanije „AstraZeneca / Oxford“, ali koju proizvodi Institut za serume u Indiji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je sredinom februara odobrila još dvije varijante vakcine „AstraZenece“ za hitnu upotrebu. Jedna inačica proizvodi se u kompaniji „AstraZeneca - SKBio“ u Republici Koreji, a druga pri Institutu za serume u Indiji.

Obje vakcine uvrštene su na listu za hitnu upotrebu, nakon što je WHO procijenila sigurnost, kvalitet i podatke o efikasnosti. Suštinski, radi se o medicinskim proizvodima koji imaju iste specifikacije, sastav i način proizvodnje kao vakcina proizvođača „AstraZeneca“ proizvedena u Evropi.

Ovu informaciju za „Avaz“ potvrdio je i pomoćnik direktora za kontrolu lijekova u Agenciji za lijekove BiH Alija Uzunović, koji je kazao da je riječ o istoj vakcini s „Oxforda“.
- Proizvodi ih jedna kompanija, samo je brendiranje proizvoda drugačije. Ali to se radi i s drugim proizvodima u svijetu. Informacije koje imate vi, imamo i mi, ne postoji razlika između te dvije vakcine, što je potvrdio i Mirza Palo iz Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u BiH. Inače, od WHO-a dobili smo te informacije - naglasio je Uzunović.
Zbog svoje neutemeljene izjave, Turković riskira da, u konačnici, nanese materijalnu i diplomatsku štetu Bosni i Hercegovini.
Naime, Almir Badnjević, direktor „Verlaba“, otkrio je kako je iz menadžmenta „AstraZenece“ dobio informaciju da ova kompanija razmišlja o tužbi protiv naše države zbog neutemeljenih izjava i vrijeđanja njihove vakcine, što je, ističe, bila velika uvreda za njih.
U trenutku kada je Turković ovo izjavila, EU je razmatrala da odobri ove vakcine.
Podsjetimo, posljednja „izvala“ Turković dolazi kao samo još jedna u nizu kojima ministrica sablažnjava javnost i demonstrira raskošno neznanje i nedostatak osnovnog osjećanja za stanje u kojem se nalazi većina građana BiH.

Tako je nedavno, odgovarajući na pitanje zašto BiH nema vakcine, Turković dala skandaloznu izjavu, rekavši da “poslije priče o respiratorima, niko ne bi imao hrabrosti da uđe u proces privatne nabavke vakcina”. Negdje uporedo s tim, u trenucima kad građani umiru od koronavirusa, zdravstveni sistem je u haosu, a hiljade malih biznisa stavljaju ključ u bravu, Turković se žalila na svoj vozni park u Ministarstvu i tražila da joj se kupi džip. Turković je, podsjetimo, svog sina uhljebila u Ambasadu BiH u Kataru, a na pitanje novinara je li joj neugodno što je zaposlila svog sina, odgovorila je:
- Šta treba sad, da naša djeca ne smiju raditi u državnim agencijama.
Turković je javnosti, također, dala do znanja da je njen sin Alija “moja beba”, iako beba ima 40 godina. Na pitanje o nizu kuća i nekretnina koje posjeduje širom svijeta, od Zagreba do Australije, Turković je odgovorila:
- To su male, male, „tiny“ kućice.

Treba li, također, podsjećati i na čuveni gaf, kada je Turković najavila ceremoniju preuzimanja respiratora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kao donacije za BiH, a za koje se na kraju ispostavilo da su samo bili u tranzitu i namijenjeni Crnoj Gori. Naravno, ovo je samo dio bezbrojnih nebuloznih, bezobraznih i apsurdnih izjava koje Turković daje pri gotovo svakom svom javnom istupu, jer bi za sve njih bila potrebna neka podeblja knjiga, a ne jedan novinarski tekst.

Zbog njenih posljednjih izjava, u kompaniji „AstraZeneca“ razmišljaju da tuže BiH

Turković: Iz dana  u dan izaziva  skandale

Bisera Turković - ministrica za skandale

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/634897/skandalozno-draza-mihailovic-dobiva-spomenik-u-bijeljini">Grad Bijeljina dobit će spomen-bistu Dragoljubu Draži Mihailoviću, vođi četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, odlučili su u srijedu, 3. marta, većinom glasova odbornici Gradske skupštine.</a>

Ovo je samo jedan u nizu spomenika osuđenom ratnom zločincu koji krase ulice i trgove širom manjeg bh. entiteta, ali i Distrikta Brčko. Tako se, između ostalih, spomenik Mihailoviću nalazi na pravoslavnom groblju u Brčkom, u Bijeljini već postoji spomen-česma, tu je i spomen-kompleks u Urduljama kod Višegrada, kao i spomen-ploča na planini Ozren. U 2019. spomenik Draži Mihailoviću podignut je u Ravnogorskom parku u Bileći. Također, veliki broj ulica u gradovima u Republici Srpskoj nazvan je po Mihailoviću, a jedna od njih nalazi se i u Istočnom Sarajevu.
O ovom pitanju između pozicije i opozicije u RS i nema bitne razlike. Vodeća stranka u RS SNSD i javno je, kao svoj službeni, izrazila stav da je Draža Mihailović za njih oslobodilac te su se protivili inicijativama u Parlamentarnoj skupštini BiH da se četničke organizacije uvrste u fašističke.
Jedna od perjanica PDP-a Jelena Trivić svojevremeno je sablažnjavala javnost izjavama da je Mihailović njen uzor, dok se njen stranački kolega Draško Stanivuković fotografirao sa zastavom Ravnogorskog četničkog pokreta. Također, SDS od prvog dana pomno njeguje kult Draže Mihailovića i njegovog pokreta.

Ono što je poseban paradoks je da su upravo bh. Srbi dali najveće snage partizanskom pokretu Josipa Broza Tita tokom Drugog svjetskog rata, posebno oni s područja Bosanske krajine, i da je njihova borba u Drugom svjetskom ratu, uključujući svakako i borbu protiv Četničkog pokreta Draže Mihailovića, bila možda i presudna za pobjedu Narodnooslobodilačkog pokreta. No, razlog za ovu “ideološku promjenu” možda će biti jasniji ako se uzmu u obzir vrijednosti za koje su se borili Titov i Dražin pokret - Titova pobjeda u Drugom svjetskom ratu značila je formiranje Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike unutar Jugoslavije.
Mihailović je, s druge strane, u okviru obnovljene Kraljevine Jugoslavije težio stvaranju kao sastavne jedinice ''velike Srbije'', u koju bi ušla i kompletna BiH. Ideja vodilja kojom je stvarana Republika Srpska bila je upravo negacija državnosti BiH i težnja za ujedinjenjem sa Srbijom. S te strane, ako se uzme u obzir kakve ideologije danas dominiraju u RS, jasno je zašto je Dražin koncept popularniji.

U Bosni i Hercegovini aktivno je 16 četničkih udruženja koja se u pravnom smislu vode kao nevladine organizacije. Svi oni svoj legalitet crpe iz rješenja sudova iz Republike Srpske, a kod kojih su uspjeli izvršiti registraciju. Iako većina stranaka iz FBiH traži zabranu ovih udruženja, političke snage u RS nemaju ništa protiv njihovog postojanja.

Dragoljub Draža Mihajlović osuđen je 1946. u Beogradu na smrt zbog saradnje s nacistima, ratnih zločina i pokušaja gušenja Narodnooslobodilačkog pokreta. U Srbiji je, nakon brojnih rasprava, sud u Beogradu 2015. godine rehabilitirao Dražu Mihailovića.

Bista Draži Mihailoviću u Bijeljini bit će tek jedna u nizu onih koje se nalaze širom manjeg bh. entiteta, ali i Distrikta Brčko.  Između pozicije i opozicije u RS o ovom pitanju nema bitne razlike

Gradove širom RS “krase” ulice i spomenici Draži Mihailoviću

Prošlo je više od mjesec kako je Njemačka i zvanično nominirala Kristijana Šmita (Christian Schmidt), iskusnog političara iz konzervativne CSU, za novog visokog predstavnika u BiH. No, pitanje čelnika OHR-a i dalje ostaje nejasno.
Ono što je barem izvjesno jeste da su tlapnje pojedinih marginalnih medija o navodno tajnom dogovoru između Njemačke i Rusije da preko novog visokog predstavnika istisnu utjecaj SAD u našoj zemlji bile neutemeljeno fantaziranje. Rusija je otvoreno dala do znanja da se protivi imenovanju Šmita i bilo kakvom daljnjem forsiranju OHR-a, tražeći, umjesto toga, njegovo zatvaranje.
S druge strane, njemački FAZ objavio je analizu u kojoj, pozivajući se na izvore, tvrdi da za imenovanje Šmita ne postoji ni podrška Bajdenove (Biden) dministracije i da se suštinski radi o ishitrenom potezu Berlina. Ovo je u skladu s ranijom izjavom eksperta za Balkan Bode Vebera (Weber), koji je istakao da je njemačka inicijativa da nominira Šmita prvobitno bila planirana kao preventivna mjera za slučaj da Tramp (Trump) pobijedi na izborima te da je to iritiralo Bajdena.Šta ovo sve u konačnici znači za BiH? Izvjesno je da su ključni igrači u cijeloj priči SAD i u balkanske prilike dobro upućeni Bajden. Imenovanje novog visokog predstavnika provodi se u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje Rusija ima pravo veta (kojim je čak otvoreno i zaprijetila) i jasno je da će za novog čovjeka trebati i amin Rusije. No, ono što Rusija ne može, i pored toga što je članica PIC-a, jeste da značajnije osujeti postojećeg visokog predstavnika u korištenju bonskih ovlasti. S te strane, umjesto ulaska u mukotrpnu proceduru i traženja konsenzusa za imenovanje novog visokog predstavnika, za Bajdenovu administraciju čini se mnogo pragmatičnijim osigurati zapadnu podršku za već sjedećeg Valentina Incka (Inzko) radi aktivnije uloge u BiH, uprkos Rusiji. S druge strane, potez Njemačke s kandidaturom Šmita vjerovatno je bilo bacanje karti, odnosno pokušaj korištenja historijskog trenutka Trampove indolentnosti prema Evropi za nametanje vlastite vodeće uloge u BiH. No, s pobjedom Bajdena postavka igrača na terenu se iz temelja promijenila.

Pobjedom Bajdena postavka igrača na  terenu se, evidentno, iz temelja promijenila

Pitanje čelnika OHR-a i dalje ostaje nejasno

I poslije Incka - Incko

Ministrica vanjskih poslova BiH <a href="https://avaz.ba/tag/67379/bisera-turkovic">Bisera Turković</a> ne prestaje da javnost časti besmislenim i skandaloznim izjavama kojima demonstrira širok dijapazon neznanja i vrijađanja zdravog razuma. Posljednji biser je negodovanje Turković zbog posjete Vučića Bosni i Hercegovini i donaciji FBiH od 10.000 vakcina AstraZenece, tvrdeći da ove vakcine nisu odobrene za zemlje EU i da su namijenjene siromašnim zemljama. 
- Tražila sam da se vakcina ne koristi dok ne dobije saglasnost naše Agencije za lijekove, jer ova vakcina nema saglasnost u EU niti SAD, izjavila je TurkovićOna je dalje istakla kako se radi o vakcini koja se proizvodi u Indiji, a po licenci AstraZenece.
-	Radi se vrlo dostupnoj vakcini koja se uglavnom koristi u siromašnim državama, kao što je Dominikanska Republika i slično. Dakle, vrlo jeftina i vrlo dostupna i nema dozvole za korištenje u EU. Zato je moj uvjet bio da se ona provjeri u našoj Agenciji, rekla je Turković.

Osnovni problem ovakvih tvrdnji Turković jednostavno je u tom što one nisu tačne. Kada je riječ o indijskoj vakcini Covishiel, radi se o istoj adenovirusnoj vakcini od AstraZeneca/Oksford, ali koju proizvodi indijski Institut za serume. Svjetska zdravstvena agencija je sredinom februara odobrila još dvije varijante AstraZeneca vakcine za hitnu upotrebu. Jedna inačica se proizvodi u AstraZeneca-SKBio u Republici Koreji, a druga pri Institutu za serume u Indiji. Obje vakcine su uvrštene na listu za hitnu upotrebu nakon što je WHO procijenila njihovu sigurnost, kvalitet i podatke o efikasnosti. Suštinski, radi se o medicinskim proizvodima koji imaju iste specifikacije sastav i način proizvodnje kao vakcina proizvođača AstraZeneca proizvedena na evropskom kontinentu.

Ovu informaciju za „Avaz“ je potvrdio i pomoćnik direktora za kontrolu lijekova u Agenciji za lijekove BiH Alija Uzunović, koji je potvrdio da je riječ o istoj vakcini s Okforda.
-&nbsp; Proizvodi ih jedna kompanija, samo brendiranje proizvoda je drugačije. Ali to se radi i s drugim proizvodima u svijetu. Informacije koje imate vi imamo i mi, ne postoji razlika između te dvije vakcine, što je potvrdio i Mirza Palo iz kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u BiH. Inače od WHO-a smo dobili te informacije – naglasio je Uzunović.

Podsjetimo, posljednja izvala Turković dolazi kao samo još jedna u nizu kojima ministrica sablažnjava javnost i demonstrira raskošno neznanje i nedostatak osnovnog osjećanja za stanje u kojem se nalazi većina građana BiH.Tako je nedavno, odgovarajući na pitanje zašto BiH nema vakcinu, Turković dala skandaloznu izjavu rekavši da "poslije priče o respiratorima bilo ko ne bi imao hrabosti da uđe u proces privatne nabavke vakcina". Negdje uporedo s tim, u&nbsp;&nbsp;trenucima kad građani umiru od koronavirusa, zdravstveni sistem je u haosu, a hiljade malih biznisa stavlja ključ u bravu, Turković se žalila na svoj vozni park u ministarstvu i tražila da joj se kupi džip. Turković je, podsjetimo, svog sina uhljebila u Ambasadu BiH u Kataru, a na pitanje novinara je li joj neugodno što ona zapošljava vlastitog sina odgovorila je: 
-	Šta treba sad da naša djeca ne smiju raditi u državnim agencijama?
<a href="https://twitter.com/DaniHadzovic/status/1366751300608815111">Treba li, također, podsjećati i na čuveni gaf, kada je Turković najavila ceremoniju preuzimanja respiratora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kao donacije za BiH, a za koje se na kraju ispostavilo da su samo bili u tranzitu i namijenjeni Crnoj Gori?</a>Naravno, ovo je samo dio bezbrojnih nebuloznih, bezobraznih i apsurdnih izjava koje Turković daje pri gotovo svakom svom javnom istupu, jer bi za njih sve bila potrebna neka podeblja knjiga, a ne jedan novinarski tekst.&nbsp;

Osnovni problem tvrdnji Turković vezano za vakcine je što one naprosto nisu tačne

Biserini biseri: Ministrica Turković opet nas je počastila skandaloznim neznanjem

Proslavili smo još jedan Dan nezavisnosti. Ogroman je simbolički, historijski značaj Prvog marta. Ovaj dan omogućio je da nakon više od 500 godina Bosna povrati svoju nezavisnost. U posljednjem stadiju raspada Jugoslavije pred našu zemlju stavljene su dvije opcije - krenuti putem Slovenije i Hrvatske i proglasiti nezavisnost ili ostati u sastavu neke nove, krnje Jugoslavije. Većina građana BiH na referendumu se jasno odlučila za prvu opciju, no ona je istovremeno značila i početak agresije i politike genocida od onih snaga koje su haos raspada Jugoslavije nastojale iskoristiti za stvaranje „Velike Srbije“, ako građani BiH nisu htjeli milom, onda silom. Četiri godine krvavog rata, indolentnost međunarodne zajednice i argument snage oružja na kraju su doveli do nepravednog mira i nakaradno sklepane države BiH. 
 No, i ono što agresor nije uspio uništiti u ratu, i na teritorijama gdje su preživjeli duh i ideja države BiH, uspjela je oskrnaviti i obesmisliti domaća ekipa. Nove elite koje su preuzele uzde vlasti stvorile su nepravedno društvo malog kruga stranačkih elita, koje su zarobile institucije, preuzele kontrolu nad resursima, bogatstvo i prilike ostavile ograničenim za svoj uski krug, a korupciju, nepotizam, zapuštenost i vladavinu najgorih učinili odlikama društva. Takva država, u konačnici, je na začelju Evrope po standardu življenja, a pri samom vrhu po korupciji. Iz takve države stanovništvo masovno hrli u potrazi za boljim životom, u takvoj državi najviše što uspijeva su uhljebi i u takvoj državi sve je više ubijena nada u bolje sutra, ono što smo i u najtežim danima imali u izobilju. Kada je početkom devedesetih Hrvatska krenula u projekt nezavisnosti, tadašnji vođa hrvatskih liberala, veliki Vlado Gotovac dao je čuvenu izjavu: „DA Hrvatskoj, ali ne bilo kakvoj.“ Tu krilaticu mogli bismo parafrazirati na današnju BiH: „DA Bosni, ali ne ovakvoj.“ Oni što su prvog marta 1992. glasali za suverenu i nezavisnu BiH teško bi mogli vjerovati da će ona nakon 30 godina biti ovakva država, no to ne znači da trebamo izgubiti nadu da ona može postati drugačija i bolja.

Oni što su prvog marta 1992. glasali za suverenu i nezavisnu BiH teško bi mogli vjerovati da će ona nakon 30 godina biti ovakva država

Proslavili smo još jedan Dan nezavisnosti

Nezavisna i izdana

Bosna i Hercegovina, uz Albaniju i Kosovo, jedina je država u Evropi koja nikada nije usvojila zakon o restituciji, čime bi omogućila vraćanje otetog vlasništva. Zbog toga stotine ljudi koji potražuju svoju imovinu vode sudske procese protiv naše države, praćeni pritiscima EU. Tako je Evropski parlament u svojoj rezoluciji iz 2018. uvjetovao BiH da pokrene postupak restitucije, dok se, prema odluci Evropskog suda u Strazburu, svim oštećenim u FBiH mora isplatiti 1.000 eura po kvadratu nekretnine koju je bivša ili sadašnja država nacionalizirala. 
Privatno vlasništvo, kako je znano, u Evropskoj uniji i civiliziranim društvima je svetinja.
Kako je onda moguće da više od 30 godina nakon pada Berlinskog zida i demokratskih promjena u BiH u našoj zemlji, i pored silne antikomunističke retorike, nikada nije ispravljena ona bazična komunistička nepravda na kojoj se utemeljio taj sistem?Odgovor leži u činjenici da BiH istinsku tranziciju iz socijalizma u modernu tržišnu demokratiju zapravo nikada nije ni prošla. Nesumnjivo, nacionalnim strankama jesu se gadili mnogi manifesti komunističke ideologije poput ateizacije i “bratstva i jedinstva”. No, sam komunistički model vladanja ne da im nije gadljiv, nego su sve učinili da ga u što većoj mjeri očuvaju. Razlog je krajnje prizeman - komunisti su uspostavili sistem u kojem partija preko države kontrolira sve pore društva - od ekonomije do kulture, a nacionalisti su iznad svega htjeli moć i kontrolu. Tako je u državnom vlasništvu zadržan što je moguće veći broj firmi, ono što se privatiziralo dijelilo se stranački uvezanim ratnim profiterima i tajkunima, uhljebljivanjem na budžet stvarala se stranačka mašinerija, a na vlasništvu koje su komunisti oteli nove vladajuće strukture i s njima uvezani elementi nastavili su parazitirati kao da je njihovo. No, kao što se ispostavilo da je socijalizam ekonomski epohalan promašaj, tako i BiH s održavanjem najgorih karakteristika tog sistema nastavlja tavoriti na evropskom dnu. “Ko na tuđem haku gradi svoju nafaku, kad-tad dođe na sadaku."

Gadili su im se komunisti, ali ne i komunistički način vladanja

Evropski parlament u svojoj rezoluciji iz 2018. uvjetovao BiH da pokrene postupak restitucije

Nacionalni komunizam

Čak 82 posto mladih želi napustiti Bosnu i Hercegovinu, pokazalo je istraživanje koje je provela agencija „Prism, Research &amp; Consulting“. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=BOTOVI&amp;">Naravno, i bez ovih statističkih podataka</a> znamo da mladost ove države, svih nacija, spolova i zanimanja, godinama nogama i rukama grabi svaku priliku da napusti BiH i svoju sreću pronađe u nekoj razvijenoj, uređenijoj i nadasve pravednijoj državi.
„Ja, i?“, rekao bi, vjerovatno, na ovo predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Jer ko im je kriv što se „nisu snašli“, kako bi, opet, rekao lider SDA, ko im je kriv što nisu na vakat postali stranački aktivisti, botovi ili što nisu familijarno uvezani s nekim iz političke vrhuške.
U tom slučaju možda bi bili postavljeni za savjetnika u neki od bezbrojnih kabineta ili bi mogli, recimo, osnovati svoju PR agenciju s jednim zaposlenim od koje bi, i pored 0 referenci i rezultata, državne firme redom krenule naručivati usluge vrijedne stotine hiljada KM ili bi možda pet kandidata odustalo od ulaska u skupštinu, kako bi se za njih, mlade i perspektivne, oslobodila stolica.

No, mladi ljudi koji su ogorčeni, vjerujući kako u BiH nemaju nikakvu nadu, budućnost i perspektivu, promašili su bit ove države. Naime, nacionalne klike koje su je skrojile (a nije im ni u suparnicima s ljevice bilo mane kad bi došli na vlast) državu nikad nisu ni posmatrali kao nešto što bi trebalo biti na usluzi svima.

Ne, u njihovoj nefeudalnoj vizuri, od prvog dana, država je veliki resurs u kojem su pare, pozicije i najveće firme rezervirane za vlastitu porodično-partijsku oligarhiju. Mazohisti koji žele da ovdje osnivaju firme i rade služe da finansiraju tu mašineriju.
Ako im se ne sviđa, mogu ići. Tako im treba kad sve to godinama šutke podnose, trpe i na kraju odustaju. Naravno, starenje stanovništva i smanjenje onih koji finansiraju tu mašineriju vremenom će učiniti svoje, no lijepo je dok traje i oni koji od nje žive neće žaliti tuđe uništene živote da što duže potraje.

Mladi ljudi koji su ogorčeni, vjerujući kako u BiH nemaju nikakvu nadu, budućnost i perspektivu, promašili su bit ove države

Država za "njiha"

Bosna i Hercegovina je već duže vrijeme pred velikim političko-tehnološkim izazovom, a u vezi s uvođenjem brze 5G internet-mreže. Ovo je pitanje koje se mora tretirati ne samo s ekonomskog nego i sa sigurnosno-političkog aspekta, a mnogo je razloga za to.

Vašington već duže vrijeme upozorava, posebno evropske države, uključujući i BiH, da pri uvođenju nove 5G mreže „dobavljači ne smiju biti objekt kontrole stranih vlada bez nezavisnog sudskog nadzora“, što direktno isključuje kineske kompanije koje se odavno nameću na tržištu. Podsjetimo, u vrijeme dok je bio ministar sigurnosti, Fahrudin Radončić je, po pitanju uvođenja 5G mreže, razgovarao sa svim relevantnim domaćim i međunarodnim subjektima u BiH. Radončić je isticao da <a href="https://avaz.ba/tag/4499/huawei">„Huawei“</a>&nbsp;ne može biti privilegiran u BiH niti može dobiti posao jer kineski sistem ne može raspolagati podacima svih naših građana, a stvar dodatno dobiva na težini kada se uzme u obzir da se u Kini dešava genocid nad muslimanskom populacijom.
- Iako BiH zaostaje u tehnološkom razvoju, ovdje se radi o historijskom izboru. Hoćemo li našu budućnost, u smislu sigurnosti, prepustiti velikim kompanijama iz država koje imaju visoke demokratske standarde, kao što je to u pitanju vlada SAD, ili ćemo to prepustiti Kini i nekim drugim državama gdje vladaju autokratski sistemi - rekao je Radončić.

I državni parlamentarac iz Socijaldemokratske partije (SDP) Saša Magazinović pitao je Ministarstvo saobraćaja i komunikacija Bosne i Hercegovine kakav je njihov stav po pitanju da nabavku opreme za uvođenje 5G mreže u našu zemlju vrše države koje su pod direktnom kontrolom drugih država, indirektno se referirajući na Kinu. Magazinović je tada tvrdio da su se telekomunikacijske kompanije u Federaciji Bosne i Hercegovine već odlučile za kinesku opremu.&nbsp;

Podsjetimo, upravo zbog lobiranja protiv korištenja „Huaweijeve“ tehnologije, američki državni sekretar Majk Pompeo (Mike) prošle godine je bio u posjeti Hrvatskoj i Sloveniji, gdje je potpisao zajedničku deklaraciju o 5G tehnologiji sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Anžeom Logarom. Tokom 2019. godine evropske zemlje, uključujući Poljsku, Estoniju i Češku Republiku, potpisale su sporazume sa SAD obavezujući se da 5G neće uvoditi kineske firme. Slovenija se tako priključila zemljama u takozvanoj 5G čistoj mreži kako bi koristila samo pouzdane dobavljače za osiguravanje ključnih telekomunikacija, “cloud” skladišta podataka i mobilnih aplikacija. SAD smatraju da kineska “infiltracija u visokotehnološku mrežu” u regionu predstavlja opasan rizik.
Uzimajući u obzir američke stavove, ali u mnogo većoj mjeri prakse i sistem koji vlada u samoj Kini, otvara se pitanje zbog čega je priča o „Huaweiju“, kao potencijalnom partneru za uvođenje 5G mreže u našu zemlju, uopće više i aktuelna.

Kina je autokratska država pod vladavinom jedne, Komunističke partije, u kojoj se ljudska prava krše masovno i svakodnevno, a vrhovni zakon je samovolja vladajuće strukture. A upravo je tehnologija, uz svesrdnu asistenciju kineskih tehnoloških giganata poput „Huaweija“, jedno od glavnih sredstava preko kojih Kina vrši kontrolu nad svojim stanovništvom. Mehanizmi nadzora u Kini do te mjere su usavršeni da se nadzor danas vrši pomoću korištenja CCTV kamera i drugih uređaja koji imaju mogućnost prikupljati podatke o građanima kroz skeniranje očnih zjenica ili prepoznavanje lica i glasa, bez da su pojedinci uopće svjesni da ih neko nadgleda. Ovo su posebno teško na svojoj koži osjetili Ujguri, pripadnici muslimanske manjine u regiji Ksinjiang, nad kojima se provode stravični zločini i koji se masovno premještaju u koncentracione logore. Upravo je tehnologija glavno sredstvo putem kojeg kineske vlasti detektiraju pripadnike ujgurske populacije i njihovo „sumnjivo ponašanje“.
Prema navodima vlade Sjedinjenih Američkih Država iz 2018., postoji mogućnost da „Huawei“ ugrađuje u svoju mrežnu opremu tzv. stražnja vrata (eng. backdoor), koja kineska vlada može koristiti za neautoriziran nadzor, zbog čega su američkim građanima savjetovali da ne koriste njihove proizvode.
Ipak, sve ovo kao da nije bilo doprlo do pojedinih vlastodržaca u BiH i rukovodstva telekomunikacijskih kompanija, prije svih Sedina Kahrimana, generalnog direktora „BH Telecoma“, koji je čovjek od izuzetnog povjerenja predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Kahriman je nedavno imenovan i za povjerenika SDA u Kantonalnom odboru stranke u Sarajevu.

Bh. državne telekomunikacijske kompanije već su ušle u veliki posao s kineskom kompanijom ”Huawei”, i to prilikom uvođenja 4G mreže. 
Nakon što je sklopljen ugovor „BH Telecoma“ s Kinezima, američka diplomatska predstavništva, prema nezvaničnim informacijama, konstantno traže striktno poštivanje najviših zaštitnih standarda i kada je riječ o njihovim komunikacijama.
Situacija je sada i ozbiljnija jer se još od sredine 2019. najavljuje uvođenje 5G mreže, a kineska kompanija ”Huawei” se, uz grupaciju „Ericsson Nikola Tesla“, već pojavljivala na prezentacijama s „BH Telecomom“.
Osim činjenice da se BiH ovim potezima direktno konfrontira s interesima SAD, koje su nesumnjivo najznačajniji saveznik naše zemlje, ona direktno dovodi u opasnost i same građane naše zemlje – dopuštanjem da potencijalnu kontrolu nad njihovim podacima ima kompanija jedne autokratske države koja tehnologiju koristi direktno u svrhu nadzora vlastitih građana i masovnog kršenja ljudskih prava.

<h2>Na šta je upozorio novinar BBC-ja</h2>

Robin Barnvel (Barnwell), višestruko nagrađivani BBC-jev novinar i reditelj, 2019. godine snimio je dokumentarni film „Unutar kineskog digitalnog gulaga“, u kojem istražuje zločine nad Ujgurima. U intervjuu za britanske medije Barnvel je upozorio da kineske vlasti sa svojim ambicijama kontrole žele otići daleko izvan granica Kine. - Kineske firme sudjeluju u agresivnom izvoznom programu širom svijeta, nastojeći dominirati industrijom umjetne inteligencije - upozorava Barnvel.
&nbsp;

Nakon što je, po pitanju uvođenja 4G mreže, „BH Telecom“ već ušao u saradnju s kineskim kompanijama, tadašnji v. d. direktora „BH Telecoma“ Sedin Kahriman za „Avaz“ je kazao kako će ova firma pratiti stav Vlade FBiH, koju vodi SDA-ov premijer Fadil Novalić. - Buduće rješenje u vezi s 5G mrežom treba zadovoljavati sve tehnološke, regulatorne i sigurnosne zahtjeve. Lično smatram da, s obzirom na put i opredjeljenje BiH ka euroatlantskim integracijama, i „BH Telecom“ treba slijediti put i prakse većine operatera u ovom dijelu svijeta - naglasio je Kahriman.
Međutim, do promjene politike „BH Telecoma“ nije došlo, jer su kontakti njegovih prvih ljudi s „Huaweijem“ nastavljeni.

<h2>Hadžović obećao podnijeti ostavku, ali nije</h2>

Izvršni direktor za razvoj poslovanja „BH Telecoma“ Muamer Hadžović, nakon što je opstruirao plaćanje naknade domaćim TV stanicama koje svoj program ustupaju platformi „Moja TV“ „BH Telecoma“, prošle sedmice je obećao podnijeti ostavku. Međutim, iako smo ga pokušali kontaktirati, Hadžović nije odgovorio na naš upit je li to i uradio.
Budući da obnaša funkciju izvršnog direktora za razvoj poslovanja „BH Telecoma“, logično je da i uvođenje 5G tehnologije spada u opis Hadžovićevih dužnosti.
Podsjećamo, Hadžović je na poziciju u „BH Telecomu“ imenovan na prijedlog Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH. Kako saznajemo, SBB će nakon svega zatražiti da podnese ostavku na funkciju izvršnog direktora za razvoj poslovanja „BH Telecoma“.

Radončić upozoravao da se budućnost BiH ne smije prepuštati firmama iz autokratskih sistema

Ujgur hoda ispred platna s likom kineskog predsjednika Si Đipinga

Hoće li Komunistička partija Kine špijunirati naše građane: Ko gura BiH u ralje "Huaweija"?

Književnik Svetislav Basara dobitnik je Ninove nagrade za roman godine. "Kontraendorfin" je, prema ocjeni žirija, roman ironije i groteske, kojim se čitalac izvodi iz zone komfora. U intervju za „Dnevni avaz“ s <a href="https://avaz.ba/tag/66247/svetislav-basara">Basarom</a>&nbsp;smo razgovarali o balkanskim mitovima, Ivi Andriću koji je i jedan od likova u njegovom djelu, napadima Emira Kusturice na njega te političkoj situaciji u Srbiji i regionu danas.Dobitnik ste ovogodišnje NIN-ove nagrade za roman "Kontraendorfin" koji, i poput vaših prethodnih djela, bavi demontiranjem nekih od srpskih mitova. Naravno, u svakom društvu postoje mitovi, no zašto na Balkanu svjedočimo svojevrsnoj permanentnoj politizaciji mitova, do te mjere da oni postaju i svojevrsna temeljna platforma za naše državne i nacionalne politike?
Kontraendorfin se bavi posljedicama djelovanja nekolikih lažnih mitova, a ako nešto i "demontira" - mada je "razotkriva" tačnija riječ - to je onda duplicitet, licemerje i pompezna grotesknost mitomana i tehnologije politizacije već otrcanih mitologema. Izgleda da sam dobro uradio posao jer je nastala velika pometnja u redovima najnovije generacije mitomana iz karijerizma i koristoljublja.

Jedan od tih mitomana o kojima govorite je očigledno i Emir Kusturica, „veliki branilac“ Kosovskog mita, koji je nakon što ste dobili nagradu, u prilično konfuznoj reakciji izrazio negativan stav o Vama spominjući Vaše lice kao osnovni lajtmotiv teksta. <a href="https://avaz.ba/globus/region/628226/basara-odgovorio-reditelju-ja-sam-za-kusturicu-apolon">Vi ste mu s druge strane odgovorili simboličkom opaskom da kada pogledate njegovo lice, „vidim Doli Bel i "Oca na službenom putu".</a> Šta je uzrok ovog sukoba, tj. koji problem Kusturica ima s Vašim, a možda i svojim licem? Ja nisam ni u kakvom sukobu sa (su)građaninom Emirom/Nemanjom Kusturicom, a sumnjam da je i on u ozbiljnom sukobu sa mnom. Čovjek je u prvim redovima borbe protiv globalizacije i kapitalističkog poretka, ko sam ja da bi se sukobljavao sa mnom. Inače da, kad god pogledam Kusturicinu sliku, što nije tako često, sjetim se sjajnih filmova "Sješaš li se Doli Bel i "Oca na službenom putu", pa se zapitam zašto nije napravio još nekoliko takvih, a negativnosti Kusturicinog stava prema meni što se tiče, smatram da je to isključivo njegov problem. Kakve pak probleme Kusturica ima s mojim i svojim licem, to ne znam. A nisam ni zainetersovan da saznam.

Jedne ste prilike kazali kako su pisci poput Andrića i blagoslov i prokletstvo. Upravo je Andrić jedna od likova i u Vašem posljednjem romanu. Posljednjih godina od nacionalne ili nacionalističke bošnjačke javnosti o Andriću se sve agresivnije govori kao o islamofobnom piscu koji je svojim djelima kreirao društveni narativ za provođenje i opravdavanje genocida. S druge strane, određeni srpski nacionalni krugovi, poput pomenutog Kusturice ili njegovog političkog pokrovitelja Milorada Dodika, Andrića proglašavaju najznačajnijom ličnošću rođenom na ovom tlu i koriste ga kao pokriće za svoju ideologiju. Koje je stvarno naslijeđe Andrićevog djela? &nbsp;Reći ono što sam već destinama puta rekao - Kao pisac, Andrić je mnogo većeg formata i od Srba, Hrvata, Bošnjaka i od njhovih državica uzetih zajedno. Zapravo se tek u poređenju sa njegovim djelom može sagledati malenkost i beznačajnost južnoslovenskih naroda. Apsurdno je reći da je Andrić bio - islamofob, bošnjakomrzac, hrvatski izdajnik ili neki naričiti ljubitelj Srba, mada je činjenica da nije imao dobro mišljenje o balkanskim verzijama islama, pravoslavlja i katolicizma, koje uostalom ni ja nemam.&nbsp;On je u svojim djelima - čak ne bez blagnaklonosti i izvjesnog razumijevanja - realno (tačnije realistički) opisao stanje duha u Bosnu XVII, XVIII i XIX vijeka, koje se nije bitno promijenilo ni u XXI stoleću i koje je za rezultat imalo da se - nakon krvavog raspada Jugoslavije - čitav južnoslovenski prostor pretvori u Bosnu iz epohe raspada Otomanske imperije.&nbsp;Problem je u tome što ovdašnji narodi i narodnosti mrze realnu sliku o sebi, koja se eksteriorizuje kao mržnja prema drugom, ko god on bio. Inače se od Andrića ne može napraviti nikakav lažni mit, pogotovo to ne mogu učiniti Dodik i Kusturica. Kusturica, doduše, može u Andrićevom odsutsvu eklektičnu pustolinu sagrađenu na višegadskoj Jaliji nazvati Amdrićgrad, što je izraz istog duha koji je Sankt Petebsrburg nazvao Lenjingrad, Volgograd Staljingrad, a Podgoricu Titograd. Andrić se i poslije smrti izvlači iz tog zamešateljstva, kao što se izvlačio i za života .

Postoji li danas liberalno-demokratska nada za Srbiju ili još bolje, kako je i zašto je ta nada toliko splasnula nakon one sjajne pobjede 2000. godine i pojave Zorana Đinđića? Ta nada je u ovom trenutku slabašna, što ne znači da ne postoji. Prije nego što liberalno demokratske snage ojačaju, a ima ih još uvijek, neophodno je da dvadesetogodišnja inercija razori samu sebe, da se iscrpi u entropiji, koja, naravno, nije nikakva garancija da se ne njenim ruševinama može napraviti novi kvalitet. Ali mogućnost postoji.

Pojedini bivši Đinđićevi saradnici regionalnu javnost danas „zabavljuju“ u tabloidnim emisijama Milomira Marića, gdje se sukobljavaju s ideološkom opozicijom u vidu Vojislava Šešelja, dok su na političkoj sceni i jedni i drugi debelo ispod cenzusa, a Srbijom suvereno upravlja Vučič. Kako Vi vidite stanje u Srbiji danas? Neki kažu da Marićeva emisija i rijaliti programi "nisu Srbija", da su oni nekakvo strano tijelo koje se uvuklo u zdravi nacionalni organizam. Ja, međutim, tvrdim da su upravo Marić i rijaliti programi pravo lice Srbije, bar one većinske i da su to stvari (sve vidljivije) manifestacije jedne prastare društvene patologije.

Nisam zainteresovan da saznam kakve Emir Kuturica ima probleme sa mnom

Basara: Andrić je veći od Srba, Hrvata i Bošnjaka zajedno

Svetislav Basara za "Avaz": Kusturica nije moj problem

<a href="https://avaz.ba/tag/109744/jelena-milic">Jelena Milić</a>, direktorica Centra za evroatlantske studije (CEAS) iz Beograda, jedna je od rijetkih osoba koje su u Srbiji godinama zagovarale ulazak u NATO. 

Pažnju javnosti nedavno je privukla optužbom na račun Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka da, dok formalno nastupaju iz progresivne proevropske pozicije, suštinski provode javnu rehabilitaciju Vojislava Šešelja samom činjenicom da pristaju učestvovati u televizijskim duelima s njim i tako mu davati kredibilitet.

Milić je u razgovoru za “Avaz” pojasnila ovaj svoj stav, ali i govorila o trenutnoj situaciji u regionu, odnosu Vučića s Dodikom, članstvu BiH i Srbije u NATO-u… - Građani Srbije su na nedavnim parlamentarnim izborima, i to sa smanjenim cenzusom od tri posto, iz parlamenta izbacili Srpsku radikalnu stranku i Šešelja kao narodnog poslanika. To je najbolji rezultat tih izbora na koji se nije obratila adekvatna pažnja - navodi Milić.
Ipak, ističe da, s druge strane, upravo Jovanović i Čanak poklanjanjem medijskog prostora Šešelju njegovu stranku vraćaju „iz mrtvih“.
- SRS još postoji i kao stranka, za Čankovu ne znam, nešto vjerovatno drže po Vojvodini, ali LDP ne postoji. Šešelj igra na svom terenu svoju igru i sam tvrdi da dobiva i da mu rejting raste. Ono što on sada radi jeste ono što je uvijek radio, s istom podrškom, dakle, samo može da mu koristi. Ne razumijem zašto na to Čanak i Jovanović pristaju - govori Milić.
&nbsp;

Milić ističe da, iako je to prošlo nezapaženo, sporazum iz avgusta 2019. kojim se nastavlja NATO put naše zemlje Dodik ne bi prihvatio bez podrške Srbije. - Da nije Vučića, ni sporazuma o nastavku reformi s NATO-om ne bi bilo. On je Dodiku dao zeleno svjetlo. Malo ko to hoće da prepozna - tvrdi Milić.

<h2> Srbija naprednija u odnosu na RS</h2>

Na pitanje kako komentira sve snažnije špekulacije da su Vučić i Dodik u veoma lošim odnosima i da je predsjednik Srbije spreman podržati opoziciju u RS, naša sagovornica ističe da su ti odnosi višeslojni i da se tu još ne može ništa sa sigurnošću reći. - Mene boli što se ne vidi koliko je Srbija naprednija u mnogo čemu od RS. Pogledajte šta je Dan državnosti u Srbiji, koji datum, šta simboliše, a šta u RS. Sretenjski ustav je bio jedan od najprogresivnijih, na osnovama Francuske revolucije, i srušili su ga, ko? Rusi, Austrougari i Turci! Vučić je “srpski svijet”, kako ga pogrdno nazivaju, izvukao iz kandži Sergeja Železnjaka i Moskve i stavio je Beograd u centar, što je jedan od najboljih i najlogičnijih rezultata njegovog djelovanja u posljednjih nekoliko godina. Šteta što se pitanjem položaja Srba u regionu i dijasporom bave ekstremno desni, koji i ne znaju dobro kako Zapad funkcioniše - ističe Milić.

Čanak i Jovanović poklanjanjem medijskog prostora Šešelju njegovu stranku vraćaju „iz mrtvih“ <195> Malo ko prepoznaje pozitivnu ulogu Vučića

Milić: Vučić je vratio Beograd u centar

Muslimani ili Bošnjaci

Pad crnog Dodika

Raspudić: Je li prevara s Komšićem ojačala BiH?

Franc Faner: Trapista koji je preporodio Banju Luku

Hrvat Komšić

„Dara iz Jasenovca“: Dva sata sadizma bez emocije i poente

Bisera Turković - ministrica za skandale

Gradove širom RS “krase” ulice i spomenici Draži Mihailoviću

I poslije Incka - Incko

Biserini biseri: Ministrica Turković opet nas je počastila skandaloznim neznanjem

Nezavisna i izdana

Nacionalni komunizam

Država za "njiha"

Hoće li Komunistička partija Kine špijunirati naše građane: Ko gura BiH u ralje "Huaweija"?

Svetislav Basara za "Avaz": Kusturica nije moj problem

Jelena Milić za "Avaz": Vučić je podržao NATO put BiH

Muslimani ili Bošnjaci

Pad crnog Dodika

Raspudić: Je li prevara s Komšićem ojačala BiH?

Franc Faner: Trapista koji je preporodio Banju Luku

Hrvat Komšić

„Dara iz Jasenovca“: Dva sata sadizma bez emocije i poente

Bisera Turković - ministrica za skandale

Gradove širom RS “krase” ulice i spomenici Draži Mihailoviću

I poslije Incka - Incko

Biserini biseri: Ministrica Turković opet nas je počastila skandaloznim neznanjem

Nezavisna i izdana

Nacionalni komunizam

Država za "njiha"

Hoće li Komunistička partija Kine špijunirati naše građane: Ko gura BiH u ralje "Huaweija"?

Svetislav Basara za "Avaz": Kusturica nije moj problem

Jelena Milić za "Avaz": Vučić je podržao NATO put BiH