Nora Šahinpašić, voditeljica vremenske prognoze na OBN televiziji, kćerka je poznatih TV lica Mime i Dajane Šahinpašić, a njihovim stopama krenula je prije više od godinu.&nbsp;

Osim toga, Nora studira međunarodno pravo i uspješno žonglira svim obavezama. Stekla je veliku popularnost, a brojni gledaoci prozvali su je bosanskom Adrijanom Lima (Adriana), jednom od najljepših žena na svijetu.<h2>Prezadovoljna sam</h2>Lijepa Nora je za „Avaz“ pričala o ljubavi prema kamerama, komentarima gledalaca i planovima za budućnost.Već duže od godinu ste voditeljica vremenske prognoze. Imate li tremu kad se pojavite pred kamerama ili je to Vama prirodno s obzirom na to da su Vam i roditelji prisutni u medijima?- Zaista tremu nemam iz razloga što sam na televiziji bila već dok sam bila mami u stomaku. To je krenulo od malih nogu, zapravo se osjećam prirodno pred kamerom i kad god sam tužna ili ljuta, samo želim da sam pred kamerom, to mi je nekako najljepše mjesto i najmirnija sam u tom trenutku.Jesu li Vam roditelji dali neke savjete kada ste se počeli baviti ovim poslom?

- Rekli su mi da budem onakva kakva jesam, radim ono što osjećam da je najbolje i da je izgovaranje riječi i rečenica jedna od bitnijih stvari, tako da sam najviše radila na tome, ostalo je došlo, takoreći, prirodno. To je i dalje nešto što vježbam i nadam se da ću doći na nivo na kojem su moji roditelji.Vidite li se možda u nekom drugom segmentu novinarstva kao voditeljica?- Da, svakako. Trenutno zbog fakulteta, iako želim, nisam u mogućnosti raditi nešto zahtjevnije, jer je teško sve uskladiti. U ovom momentu sam prezadovoljna i vjerujem da će s vremenom to biti nešto drugo, ako se ne fokusiram potpuno na pravo.Kako usklađujete svoje obaveze na fakultetu i poslu?- Na poslu se osjećam prirodno, tako da mi je to možda i najljepši dio dana. Jedino je zaista teško kad su ispiti, izazovno je, ali ja volim izazove, tako da mi je i to super.

Zašto ste izabrali studij prava, šta je prevagnulo?- Iskreno, od malih nogu sam voljela debate i to je bilo baš izraženo u osnovnoj i srednjoj školi. S vremenom sam počela istraživati o pravu, jer, kada su ljudi vidjeli kako radim debate, pitali su me da li sam razmišljala da studiram pravo i onda sam ja počela malo više čitati o tome. Zaista mi je bilo zanimljivo i evo treća sam godina, prezadovoljna sam i ne bih nikad izabrala neku drugu oblast. S brojevima nisam baš najbolja, tako da je i to bio jedan od faktora definitvno.Gdje se vidite u narednih nekoliko godina?- Trenutno nemam neku viziju iz razloga što uživam i u jednom i u drugom, tako da sam se prepustila vremenu i onom što donese. Šta bude najispravnije za mene, to ću i uraditi.<h2>Bitan faktor</h2>Mnogo gledalaca komentira Vaš atraktivni izgled i porede Vas i s poznatom manekenkom Adrianom Lima. Kako se osjećate kada čujete te komentare?- Imponuje mi zaista, to je vjetar u leđa. Svoj izgled bih pripisala mami i zahvalila joj, zaista je lijepo čuti te komentare i uživam u njima.Dobijate li ružne komentare i kako oni utječu na Vas?- Iskreno, očekivala sam ih više, jer znamo kakvi su ljudi, često se drugima traže mane. Međutim, mnogo je više pozitivnih komentara koji jako lijepo utječu na mene. Naravno, ima i negativnih, ali me nikada nisu doticali i nikada me neće doticati, tako da ih preskočim ili me nasmiju ako ih pročitam. Svima stvarno želim poručiti da je to nebitno i nema potrebe da se iko na to obazire.Smatrate li da je za voditeljski posao jedan od bitnih faktora atraktivan izgled?- Bitan jeste, ali najbitniji nije. Mnogo ljudi to miješa, ali ipak je ovo posao za koji je potrebno znanje, glas, pravilan izgovor, a možete biti najljepši, ali pred kamerama da to izgleda drugačije, tako da je važna i opuštenost. Izgled dobro dođe, ali ipak ne bi rekla da je jedan od najbitnijih faktora.Šta biste poručili mladima koji bi krenuli stopama novinara, voditelja?- Bitno je vjerovati u sebe, biti opušten, ne treba ništa forsirati. Radite ono što se u tom trenutku čini najispravnijim. Sve treba da ide prirodnim tokom i ne treba se osvrtati na ružne komentare.<h2>Montiram emisije</h2>&nbsp;Kako izgleda jedan Vaš dan na poslu?- Kada dođem na posao, našminkam se sa svojim Sanjinom Egonom, nakon toga izaberem šta ću obući, ako već nisam odabrala ranije. Odem u svoju kancelariju, napišem prognozu, nakon toga izađem pred kamere, uživam u snimanju i na koncu ide montiranje. Mnogo ljudi to ne zna, misle da samo stanem pred kamere i pričam, ali ne. Sve radimo mi, osim snimanja, i drago mi je zbog toga jer sam, zahvaljući tome, naučila svašta da radim.

Najljepše mi je pred kamerom, svoj izgled bih pripisala mami i zahvalila joj

Nora Šahinpašić, voditeljica vremenske prognoze na OBN TV-u, otvoreno za "Avaz": Na poslu se osjećam prirodno

Redakciji "Avaza" javila se Tuzlanka koja se požalila kako grijanje u ovom gradu ne radi već treći dan.Na ovim minusima građani se smrzavaju, a pritom redovno plaćaju račune.- Građani Tuzle već treći dan nemaju napajanje centralnim grijanjem. Vlasti i odgovorni prijavljuju portalima navodno popravljanje kvara, ali radijatori su ledeni.&nbsp;Svake godine kvaliteta grijanja je sve gora, a kvarovi sve češći. Pritom, računi su regularno naplaćeni te da je došlo i do poskupljenja istog. Mi smo se porodično svi razboljeli, jer nema grijanja kod kuće - nema grijanja na poslu, a vani je temperatura i do -8.&nbsp;Primorani smo tražiti alternativne opcije kao što su grijalice i klime koje ne mogu da zagriju prostore te će na sve ovo doći i veći računi struje. Niko ništa godinama ne radi na popravljanju realnog problema - požalila se očajna Tuzlanka.

Nema grijanja kod kuće - nema grijanja na poslu, a vani je temperatura i do -8, požalila se naša čitateljica

Tuzlaci se smrzavaju, već treći dan nemaju grijanje: "Mi smo se porodično svi razboljeli"

Dana 15.2.2025., u Sarajevu je održan cjelodnevni Internacionalni simpozijum koji je organizovalo Udruženje plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga u BiH (UPREHBiH). Tema je bila značajna za cijeli region i šire-izazovni i rijetki slučajevi, inovacije i komplikacije u plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji.Učešće su uzeli ljekari iz BiH, regiona i 3 kontinenta. Iz Bosne i Hercegovine je prezentirano 14 radova od strane 11 predavača-plastičnih i rekonstruktivnih hirurga (prof. dr. Reuf Karabeg, predsjednik Udruženja, prof.dr. Davorin Kozomara, prof. dr. Darko Jović, prim. dr. sci. Azra Pašić, prim. dr. Amela Karabeg, Danijela Crnogorac, dr. sci. Mufid Burgić, prim. dr. Anis Alagić, dr. Amir Haračić, dr. Marko Kljakić i dr.&nbsp; Aida Sivić). Profesor Karabeg od januara 2025., u dvogodišnjem mandatu, član ExCo (izvršnog komiteta) najvećeg Udruženja plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga Evrope (ESPRAS), a bio je i predsjednik Komiteta za profesionalne standarde najvećeg svjetskog udruženja ICOPLAST. Trenutno je i predsjednik Udruženja UPREHBIH i Organizacionog odbora ovog skupa.- U septembru 2024. smo održali, kako drugi iz oblasti plastične hirurgije Balkana kažu, najveći ikad Kongres održan na Balkanu iz naše oblasti (www.sarajevo2024.com).Ovaj simpozijum je nastavak razmjene iskustava, nadogradnja stečenog sa istog kongresa. Često kažem, ne treba samo očekivati i živjeti sa saznanjem da će nam neko dati znanje. Trebamo se truditi da dijelimo naše iskustvo i širimo znanje drugima što je razmjena iskustva u pravom smislu riječi - koja doprinosi unapređenju i razvoju plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije u BiH, regionu i svijetu. Drago mi je vidjeti veliko prisustvo mlađih kolega na specijalizaciji, prvenstveno iz plastične hirurgije,&nbsp; ali i opšte i maksilofacijalne hirurgije, anestezije. Dobrobit pacijenta je na prvom mjestu.Trebamo se, kao Udruženje, boriti za poštovanje struke i nauke BiH, jer imamo izvanredne i stručne kolege,da se naš glas čuje dalje od regiona. Na ovaj način se nadograđuju stručna iskustva, otvaraju ideje za dalja istraživanja koja se trebaju realizirati i prikazati na najvećim svjetskim skupovima. Naš rad je prepoznat u Evropi i svijetu - kazao je dr. Karabeg.

Prof .dr Darko Jović iz Banjaluke istaknuo je da je simpozijum organiziran na evropskom nivou, što je, navodi, postalo uobičajeno u organizaciji prof. dr. Reufa Karabega.- Navikao nas je na besprekorno dobru organizaciju čija je osnovna odlika efikasnost i veliki profesionalizam. Predavanja su omogućila korisnu razmenu iskustava, podstakle zanimljive diskusije i stvorile prijatnu atmosferu među učesnicima Simpozijuma. Ovaj događaj nije samo doprinio stručnom razvoju, već je i pružio priliku za izuzetno korisna i inspirativna druženja - kaže dr. Jović.

Prof. dr. Davorin Kozomara iz Mostara naveo je da su mu posebno interesantne bile teme iz oblasti inovacija u struci, ali i oblasti medicinskih vještačenja.- Simpozijum je okupio široko društvo iz BiH i okolnih zemalja. Prezentirani su i najčešći slučajevi iz oblasti komplikacija, ali i načina njihovog rješavanja. Poseban interes za dostignuća struke se ogleda u pozamašnom broju različitih specijalista koji su nazočili skupu, a osobito mladih specijalizanata. UPREHBiH se još jednom potvrdio kao Društvo koje predstavlja široki krug medicinske plastično-rekonstruktivne oblasti i struke u BiH - dodao je dr. Kozomara.&nbsp;

Značajan doprinos simpozijumu su dali i ljekari iz regiona, određeni putem zoom komunikacije, iz Slovenije (Ljubljana), Hrvatske (Zagreb i Dubrovnik), Srbije (Beograd), Sjeverne Makedonije (Skoplje), Katara (Doha)….Predavanja su održali prof.dr. Rado Žic, prof. dr. Zlatko Vlajčić, prof.dr. Marko Margaritoni, prof. dr. Katarina Anđelkov, dr. sci. Olivera Kosovac, mrs. sci. dr. Zoran Žikić, dr. Aleksandar Lazarov, dr. sci. Mufid Burgić sa koautorom dr. sci. Al Hammdany, ali i Aleksander Nik Toš u ime prof. dr. Uroša Ahčana. Prim. dr. Jadran Bandić iz Beograda opisao je svoje utiske sa simpozijuma u Sarajevu.- Tri su utiska koja nosim iz Sarajeva. Prvo, na jednom mestu okupili su se izvanredni predavači iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Srbije i naravno Bosne i Hercegovine te kolege iz Dohe.Drugo, kvalitet prezentovanih radova bio je izvanredan. Ali, ne samo to. Imali smo priliku da se zbilja diskutuje o izazovima i problemima koji opterećuju našu struku. Poseban kvalitet dale su i 3 inovacije (op.a. prof. dr. Uroš Ahčan, prof. dr. Reuf Karabeg sa timom i dr. Lazarov) koje su dale posebnu čar ovom Internacionalnom simpozijumu.Treće je pozitivna atmosfera koja se u jednom trenutku mogla&nbsp; okarakterizirati kao familijarni odnos - oduševljeno je podijelio dr. Bandić.

Edukacija je od vitalnog značaja u svim oblastima u društvu. O tome je pričao i prim. dr. Nedžad Dizdarević iz Zenice.- Kontinuirana medicinska edukacija je obaveza svih zdravstvenih radnika. U teškim financijskim vremenima UPREH u BIH na čelu sa prof. dr. Reuf Karabegom je uspio organizovati i okupiti značajna imena iz oblasti plastično-rekonstruktivne hirurgije u regiji dva puta u 6 mjeseci. Simpozij održan jučer u Sarajevu je bio odlična prilika za razmjenu iskustava i druženje koje svakako doprinosi uspostavljanju saradnje među plastičnorekonstruktivnim hirurzima - objasnila je.

Prof.dr. Katarina Anđelkov iz Beograda učestvovala je online na međunarodnom simpozijumu.- Međunarodni simpozij, organiziran u Sarajevu od strane Udruženja plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga Bosne i Hercegovine, na čelu sa prof. dr. Reufom Karabegom, okupio je istaknute stručnjake iz regiona kako bi razmenili iskustva u rešavanju komplikacija u estetskoj hirurgiji. Imala sam čast da učestvujem online i predstavim naše iskustvo u tretmanu komplikacija nastalih usled injektovanja permanentnih filera.Moje predavanje bilo je fokusirano na primenu različitih oblika masnog tkiva, odnosno na tehnike korišćenja različito pripremljenih graftova masnog tkiva za rešavanje ovih izazova. Ova metoda se u našoj praksi pokazala kao bezbedna i efikasna u obnovi tkiva i vraćanju prirodnog volumena licu.Još jednom je dr. Karabeg uspešno okupio vodeće hirurge iz regiona koji su podelili svoje uvide i iskustva u rešavanju komplikacija u svojim oblastima. Tema simpozijuma bila je izuzetno aktuelna, a predavači su pružili dragocena znanja i perspektive. Sarajevo je još jednom pokazalo da hirurzi BiH udruženja prate savremene trendove i aktivno rade na unapređenju struke.Nadam se da ćemo se uskoro ponovo sastati, i to uživo, na sličnim skupovima koji doprinose razvoju plastične hirurgije i, što je najvažnije, unapređenju sigurnosti i kvaliteta tretmana za naše pacijente - poručila je.

Učešće su uzeli ljekari iz BiH, regiona i 3 kontinenta

Internacionalni simpozijum: Izazovni i rijetki slučajevi, inovacije i komplikacije u plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji

Ove srijede, 19. februara, prema vjerovanju naroda, udara prvo džemre koje označava zagrijavanje i buđenje prirode. Ovaj pojam potječe iz turskog jezika i označava zračnu struju koja donosi toplinu, polako otklanja studen i budi prirodu iz zimskog sna. Prema starim vjerovanjima, s prvim džemretom pojavljuju se prvi pupoljci, a javljaju se i visibabe i ljubičice.<h2>Niske temperature</h2>Meteorolog Bakir Krajinović za "Avaz“ je najavio šta nas očekuje u narednom periodu, ali i objasnio ima li "džemre“ uporište u nauci.- Narednih nekoliko dana na naše vrijeme djeluje prostrana anticiklona koja se smjestila na većim dijelovima Evrope s centrom na krajnjem sjeveroistoku. U tim okolnostima nad BiH dolazi jako hladan zrak koji je siromašan vlagom, stoga padavina neće biti do 25. februara, ali će vrijednosti temperatura biti niske – kazao je Krajinović.Istaknuo je da svi trebaju biti spremni na minuse, posebno u jutarnjim satima, kada će iznositi između -10 i -6 stepeni, a maksimalne neće prelaziti nula stepeni.- Bit će jako hladno, ali više sunca se očekuje od srijede, mada će vjetar sa sjevera dodatno pogoršavati taj osjećaj pa će biti hladnije nego što mjerimo na našim meteorološkim stanicama – naveo je Krajinović.Dobre vijesti su da se od vikenda očekuje blagi porast vrijednosti temperatura zraka, vjetar lagano skreće na jugo te se uz obilje sunca očekuju maksimalne dnevne temperature do 10 Celzijusovih stepeni uz obilje sunca.- U smislu temperaturnog režima, narednih dana promjena će biti drastična. Posljednje sedmice u februaru promjena će se ogledati u pojačanom vjetru južnog pravca i ta zračna masa s Mediterana donosi obilje vlage pa se očekuju nove padavine u vidu kiše, jer će i temperature zraka biti pozitivne – objasnio je Krajinović.<h2>Narodne predaje</h2>No, vratimo se na džemre. Ono udara tri puta, prvo u zrak, drugo u vodu i treće u zemlju. Nakon džemreta slijede babine huke, kada se smjenjuju sunce, kiša, snijeg i jak vjetar. Prema narodnim predajama, to je vrijeme borbe zime i proljeća, kada priroda pokazuje svu svoju nepredvidivost.- Ono što je u narodu ustaljeno kao vjerovanje kada je riječ o vremenskim prilikama, odnosno klimatološkim uslovima, svakako da ima uporište u nauci. Sve ono što je narod upamtio kroz duži niz godina može se dokazati kroz podatke prikupljene na našim stanicama u 135 godina meteorološke tradicije u našoj zemlji – zaključio je Krajinović. <h2>Manje padavina</h2>Idući mjesec, ipak se možemo pripremiti za toplije dane.- U martu se očekuju više vrijednosti temperatura zraka širom zemlje. Također, očekuje se manje padavina u većem dijelu zemlju, ali posebno u centralnom dijelu – prognozira Krajinović.

Nad BiH dolazi jako hladan zrak koji je siromašan vlagom, stoga padavina neće biti do 25. februara, ali će vrijednosti temperatura biti niske

Meteorolog Bakir Krajinović za "Avaz": Džemre ima uporište u nauci, moguće ga je dokazati mjerenjima

Novo ubistvo potreslo je cijelu Bosnu i Hercegovinu i svi se kolektivno pitaju – dokle više? Inelu Selimović i njenog sina zadavio je Emir Selimović koji je trebao biti njihov zaštitnik i sigurna luka, a umjesto toga, postao je njihov dželat. Psihologinja Dajana Rikanović za „Avaz“ je pričala na koji način ovakve tragedije utječu na žene koje se suočavaju s nasiljem, ali i na ostale građane.<h2>Emotivne reakcije</h2>Konstantno suočavanje s vijestima o nasilju i smrti može izazvati snažne emotivne reakcije. - Kod žena koje već doživljavaju nasilje, ovakve vijesti često izazivaju osjećaj straha, bespomoćnosti i fatalizma: "Ako je ona zatražila pomoć i ipak stradala, šta onda čeka mene?" – ovo je misao koja se može pojaviti kod žena koje razmišljaju o prijavi nasilja – objasnila je Rikanović.Dodala je da postoji i drugačija reakcija, a to je ona koja potakne žene da progovore i zatraže pomoć- Kada shvate da se društvo mobilizira, da se o nasilju otvoreno govori i da institucije reagiraju, mogu osjetiti da nisu same i da postoji nada za izlazak iz nasilnog odnosa. Najvažnije pitanje nije samo zašto se ovakvi zločini dešavaju, već šta činimo da ih spriječimo. Ubistva žena nisu privatna tragedija – to su društveni problemi koji zahtijevaju sistemske promjene – kazala je Rikanović. Institucije moraju efikasnije reagirati na prijave nasilja, navodi, a zakonski okvir mora osigurati da nasilnici budu strogo kažnjeni. - Nerijetko se žrtve dodatno stigmatiziraju čak i nakon smrti. Primjerice, nevjerna je bila, provokativno se oblačila, nije poštovala svog nasilnog partnera, s njim je samo zbog novca, loša je majka, razaračica porodice (ako je pokušala da ga ostavi). Kao psiholog, postavljam pitanje: šta nam ovo govori o ljudima koji ovako komentiraju – dodala je Rikanović.Prema njenim riječima, važno je razumjeti da osuda žrtve često dolazi iz straha i potrebe da se zadrži iluzija kontrole. Ako mogu vjerovati da se to dogodilo jer je ona "nešto uradila pogrešno", onda sebi govorim da se meni to ne može desiti. Ova vrsta racionalizacije daje prividan osjećaj sigurnosti, ali je duboko pogrešna i štetna.- Ovo ponašanje, također, može biti proizvod društvenih normi koje opravdavaju ili banaliziraju nasilje. Kultura patrijarhata i ideja da je žena odgovorna za održavanje porodice po svaku cijenu stvaraju teren na kojem se ovakve osude lako javljaju. Dalje, komentatori koji osuđuju često percipiraju vlastite nesigurnosti ili neriješene konflikte. Ljudi koji u svojim životima možda svjedoče nasilju, ali nemaju hrabrosti ili podrške da mu se suprotstave, često usmjeravaju frustraciju na žrtve umjesto na nasilnike – objasnila je Rikanović.<h2>Normaliziranje nasilja</h2>Svaki komentar koji umanjuje krivicu nasilnika i prebacuje odgovornost na žrtvu dodatno normalizira nasilje i stvara atmosferu u kojoj se žene plaše da potraže pomoć.- Mediji imaju ogromnu moć u oblikovanju javnog mnijenja i trebali bi isticati primjere uspješno riješenih slučajeva borbe protiv nasilja, čime bi pružili nadu žrtvama i poslali poruku da pravda i promjena jesu mogući – zaključila je Rikanović.<h2>Pomoć je dostupna</h2>- Ako vi ili neko koga poznajete prolazi kroz nasilje, znajte da niste sami. Podrška postoji, a prvi korak je traženje pomoći. Zajedno možemo stvoriti društvo u kojem nasilju nema mjesta – istaknula je Rikanović.

Kod žena koje već doživljavaju nasilje, ovakve vijesti često izazivaju osjećaj straha, bespomoćnosti i fatalizma, kazala je

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Međunarodni dan djece oboljele od raka obilježava se danas, 15. februara, a cilj je podizanje svijesti o problemima s kojima se suočavaju djeca i adolescenti oboljeli od raka. Povodom toga, za "Avaz“ je govorio direktor Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“ Fikret Kubat. Ovo humano udruženje već 20 godina aktivno učestvuje u pružanju podrške porodicama koje je zadesilo ovo teško stanje.<h2>Iskoristiti mogućnosti</h2>Prilikom naših ranijih razgovora, Kubat je izjavio da je "rak bolest cijele porodice“, a Udruženje se bori na sve moguće načine da podrži oboljele, ali i njihovu djecu.- U BiH godišnje otprilike oboli stotinu djece od raznih vrsta maligniteta. Najčešća oboljenja su leukemije, solidni tumori i sarkomi. Djeca se trenutno liječe u četiri klinička centra, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru. Kada se u našoj državi iscrpe sve mogućnosti, onda djeca mogu biti izmještena na liječenje u inostranstvo, i to putem Fonda solidarnosti – kazao je Kubat.Istaknuo je da naši centri koriste terapije i protokole kakve koristi i EU, što je ohrabrujuće.- Mi ne zaostajemo u tom smislu, protokoli su isti. Procent izlječenja je trenutno 80 posto u razvijenim zemljama, dok je u nerazvijenim približno 30 posto. Oboljeli se na liječenje u inostranstvo upućuje po preporuci ljekara, kao, naprimjer, kada je potrebna transplatacija stranog donora, a Fond to finansira. Međutim, postoje situacije kada roditelji moraju preuzeti finansiranje, što se najčešće dešava ako je u pitanju palijativna njega ili neko specifično oboljenje – objasnio je Kubat.Napomenuo je da je jako važno da se iskoriste sve mogućnosti u našoj zemlji za liječenje, jer odlazak u inostranstvo nije jednostavan ni za djecu ni za roditelje.- Psihološki je lakše boriti se ovdje, jer su u drugoj zemlji ogromni troškovi i sve je drugačije. Svi moramo više učiniti, i država i svi da se fokusiramo na liječenje djece u našim centrima kada je to moguće. U Evropi se jako puno radi na inovativnim terapijama koje su još u fazi istraživanja i ja vjerujem da će u narednom periodu sigurno doći u BiH našim pacijentima - naveo je Kubat.<h2>Kasne posljedice</h2>Ove godine, kaže, fokus je na praćenju kasnih posljedica kod mladih i djece nakon ozdravljenja.- Djeca kad završe bolničko liječenje trebaju da se prate cijeli život, jer postoje dokazi i istraživanja da više od 90 posto djece koja su imala neki malignitet imaju kasne posljedice. To je trenutno najaktuelnija tema u Evropi o kojoj se mnogo istražuje. Mi smo ovaj 15. februar fokusirani upravo na projekt praćenja koji smo pokrenuli s Kliničkim centrom i Ministarstvom zdravlja KS, Zavodom zdravstvenog osiguranja KS – objasnio je Kubat.Izrazio je posebno zadovoljstvo što je taj projekt uvršten u Budžet i da je napravljen korak naprijed.- Mi kao Udruženje i nevladina organizacija se zalažemo za saradnju s vladinim sektorom, kako bismo svi zajedno vratili povjerenje u naš zdravstveni sistem i moramo učiniti sve što je u našoj moći da imamo bolji sistem. Želimo da djeci pružimo aktivnu, trajnu, cjelovitu podršku tokom liječenja i nakon liječenja. Zajedno ćemo se boriti, borba je teška, ali nije nemoguće pobijediti – zaključio je Fikret Kubat.<h2>Poruka roditeljima</h2>- Želim poručiti svim roditeljima koji se suočavaju s oboljenjem svog djeteta da postoji Udruženje kojem se mogu obratiti. Mi smo tu za njih i naša misija su oni, na nas se mogu osloniti, s nama mogu podijeliti sve svoje probleme i zabrinutost. Trebamo svi biti jedni uz druge da pokažemo humanost, empatiju i da se osvrnemo oko sebe i pomognemo drugim ljudima, ne samo novcem, nego na brojne druge načine – poručio je Kubat.

U BiH godišnje otprilike oboli stotinu djece od raznih vrsta maligniteta, kazao je

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Ime i prezime: Lana Lekić.Datum i mjesto rođenja: 19. juli 1979., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Detoks i vježbe istezanja.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Dizajnom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Podučavanje djece.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ljubav.Najdraža pjesma: „Otkad tebe volim“, Bajaga.Šta gledate na televiziji: Emisije o zdravlju.Šta Vas nervira: Ljudska glupost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Svakodnevni zagrljaji najmilijih.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: Sama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Crvena.Ko Vam je uzor: Roditelji.Najdraži pisac: Antoine de Saint Exupery.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavila ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Bajaga.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Djeca su zakon“, Delphine de Vigan.Tim za koji navijate: BH reprezentacija.Omiljena narodna izreka: Ko radi, ne boji se gladi.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Mali princ.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Irsku.

Roditelji su mi uzor

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Ime i prezime: Denial Ahmetović.Datum i mjesto rođenja: 26. februar 1995., Zenica.Šta prvo uradite kad se probudite: Uzmem telefon.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Fudbaler.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Frizer.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Lopta.Najdraža pjesma: "Dodirni me“, Galija.Šta gledate na televiziji: Fudbal.Šta Vas nervira: Licemjerje.Najdraži grad: Istanbul.Najbolji poklon koji ste dobili: Sin.Čega se plašite: Boga.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Muzički uzor Dino Merlin.Najdraži pisac: Dan Brown.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Širio ljubav.Omiljeni muzičar ili bend: "Dubioza kolektiv“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Anđeli i demoni“.Tim za koji navijate: Barselona.Omiljena narodna izreka: Ako neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Kevin Hart.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Saudijsku Arabiju.

Sin je moj najljepši poklon

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Ime i prezime: Elvis Komar.Datum i mjesto rođenja: 06. juli 1978., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Glumom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Muzika.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Cigarete.Najdraža pjesma: Ima ih mnogo.Šta gledate na televiziji: Filmove.Šta Vas nervira: Bahatost i laž.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Mobitel.Čega se plašite: Zmije i rata.S kim najradije pijete kafu: S najmilijima.Omiljena društvena mreža: Facebook.Najdraža boja: Crna.Ko Vam je uzor: Nemam ga.Najdraži pisac: Harold Robins (Robbins).Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Svima povećao prihode.Omiljeni muzičar ili bend: Nemam.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Nisi sam“.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ne znam.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Žika Pavlović.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Egipat.

Mrzim pitanje "Šta ima?"

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar ima 28 godina i zaljubljenik je u pčelarstvo. Međutim, on je odlučio da pomjeri granice pčelarstva na našim prostorima te se počeo baviti vještačkom oplodnjom matica, i to, prema dostupnim informacijama, prvi na našem području.<h2>Fokus na trutu</h2>Šumar je za „Avaz“ ispričao kako se rodila ta ljubav i kako je uopće došao na ideju da se bavi ovim inovativnim pristupom i tehnikom.- Moji djed i otac su mi prenijeli ljubav prema pčelarstvu. Nisam se htio baviti nekim poslom gdje ima puno ljudi, pa sam se odlučio za ovakvu karijeru. Odlučio sam da budem pravi pčelar, a ne klasični „medar“, kako se mi međusobno nazivamo, pa sam počeo proizvoditi i matičnu mliječ, propolis, pergu i naravno pčelinji otrov – započinje priču Šumar.Svoje košnice je smjestio u podnožju Romanije, selo Podmjedenik, na nekih 1.000 metara nadmorske visine, a sve što proizvodi je izuzetne kvalitete.- Moj diplomski rad je bio o temi vađenja pčelinjeg otrova, a zajedno s mentoricom Lejlom Bidor, koju moram spomenuti jer mi je mnogo pomogla, zaključio sam da bi bilo jako zanimljivo uraditi magistarski o temi vještačke oplodnje matica. Ranije sam čitao članak o tome, Rusi su to prvi radili, ali nismo nalazili informaciju da se iko bavi nečim sličnim u BiH – objasnio je Šumar.Na edukaciju je morao da se zaputi u Češku, a na koncu je odlučio da oplodnju radi na pčeli karniki s ciljem da je očuva kao čistokrvnu vrstu.- Vještačka oplodnja matica se fokusira na trutu, jer sav genetski materijal koji matica prenosi na potomstvo potječe baš od truta. Zbog toga je potrebno obezbijediti jako kvalitetne trutove i sav fokus je na njima, moraju biti čistokrvni. Za jednu oplodnju matice potrebno je sakupiti čak desetak trutova i onda izvući sjemeni materijal te zatim oploditi maticu – opisao je Šumar.<h2>Proizvodi tonu meda</h2>Trenutno u pčelinjaku Šumar ima od 80 do 100 društava, ali nije siguran koliko će ih prezimiti. Prosječna prozvodnja u pčelinjaku, koji je stacionarni, jeste između 600 i 1.000 kilograma godišnje. Kako ističe, ima godina kada je proizvodnja jako slaba pa ide i u minus, jer se pčele samo hrane, a sve zavisi od vremena.Svima koji razmišljaju o bavljenju nekim poljoprivrednim poslom, poslao je poruku.- Preporučio bi svoj omladini da se makne iz zgrada, jer selo sada ima jako dobru budućnost. Znamo svi da sa sela potječe jedina kvalitetna hrana, koja je i najbolji lijek. Ne napuštajte našu državu, mi smo jako bogati i u Bosni i Hercegovini imamo sve što je potrebno za nas – zaključio je Šumar.<h2>Značaj postupka</h2>Šumar je objasnio šta, zapravo, vještačka oplodnja matice znači za pčelarstvo.- To doprinosi samom radu pčelarstva, očuvanjem čistokrvne vrste, što odmah povlači kvalitetnije i mirnije pčelarenje, kao i bolje prinose za buduće generacije. Potrebno je vremena da bi se to postiglo, jer u pčelarstvu ništa ne može da se desi preko noći – objasnio je Šumar.

Potrebno je obezbijediti jako kvalitetne trutove i sav fokus je na njima, moraju biti čistokrvni, objasnio je

Šumar: Ljubav su mi prenijeli djed i otac

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Ime i prezime: Armin Mulović.Datum i mjesto rođenja: 11. avgust 1984., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pomislim na „Porsche“.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Konsultant.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Razvijanje klima-sistema na objektima u izgradnji.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Porodica.Najdraža pjesma: „Sredinom“, Dino Merlin.Šta gledate na televiziji: Sport.Šta Vas nervira: Neodgovornost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Djeca.Čega se plašite: Odraza negativnog društva.S kim najradije pijete kafu: Sa suprugom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Tamnoplava.Ko Vam je uzor: Moj otac.Najdraži pisac: Robin Šarma (Sharma).Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Pojačao srednji stalež.Omiljeni muzičar ili bend: Armin Van Buuren.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Monk koji je prodao svoj Ferrari“.Tim za koji navijate: Željezničar i Milano.Omiljena narodna izreka: Sit gladnom ne vjeruje.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ako ne ostvariš?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Tom Kruz u „Nemogućoj misiji“.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Australiju.

Nervira me neodgovornost

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Poremećaji u prehrani predstavljaju jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji naročito pogađaju adolescentice. Poremećaji uzimanja hrane poput anoreksije i bulimije pogađaju gotovo tri posto adolescentske populacije, dok se držanje dijete i opsesije u vezi s hranom javljaju u svim dobnim skupinama.<h2>Rana prevencija</h2>Općenito govoreći, poremećaje hranjenja karakterizira pretjerana zabrinutost i usmjerenost pojedinca na kontrolu oblika i težine tijela, a popraćena je neprimjerenim, neredovnim ili haotičnim unosom hrane. Uz gojaznost, anoreksija i bulimija predstavljaju najpoznatije poremećaje hranjenja današnjice.- Nezdrave životne navike, restriktivne dijete i prejedanje predstavljaju veliki problem današnje ženske adolescentne populacije. Anoreksija i bulimija javljaju se u dobi između 12 i 25 godina. Anoreksija je nešto učestalija u ranijoj dobi (od 14. do 17. godine), dok se bulimija u prosjeku javlja oko 18. godine života. Danas poremećaji hranjenja pogađaju djevojke u sve ranijoj dobi (na početku puberteta), te je stoga izuzetno važno s prevencijom početi što ranije, naprimjer, u okviru efikasnih interventnih programa namijenjenih primjeni u školi, i slično – kazala je Bulić.Djevojke su vrlo svjesne svog tijela i tjelesne težine. Iz tih razloga, namjerno ulažu velike napore kako bi oblikovale svoje tijelo, često kroz vrlo rigorozne restriktivne dijete. - Ovakvi stavovi i ponašanja su vrlo rašireni i obično se nazivaju “kultom mršavosti”. Na Zapadu postoji jasna povezanost između kulta mršavog tijela i raširenosti poremećaja u hranjenju. Mediji, reklamirajući mršavo žensko tijelo kao jedino lijepo i prihvatljivo, ne olakšavaju situaciju. Pohvalno je što su posljednjih godina kampanje vezane za popularizaciju ljepote „punijeg“ ženskog tijela – objasnila je Bulić.<h2>Neupadljiv izgled</h2>Adolescentice nerijetko svoju vrijednost baziraju na svom fizičkom izgledu, dodaje, i smatraju da vrijede onoliko koliko su privlačne, odnosno mršave i lijepe. - Nisko samopoštovanje je, između ostalog, rizični faktor za nastanak poremećaja u hranjenju. Kod oboljelih od anoreksije opsjednutost strahom od debljanja je toliko jaka, da se osoba boji hrane ili jela. Kod bulimije, oboljela osoba „proždire“ ogromne količine hrane koju potom izbacuje iz organizma povraćanjem ili drugim metodama – navela je Bulić.Kod bulimične osobe komplikacije zbog poremećaja često ostanu neotkrivene, jer oboljeli zbog nelagode nikome ne otkriva svoje probleme hranjenja, dok vanjski izgled, za razliku od anoreksije, ostaje i dalje neupadljiv.<h2>Posljedice oboljenja</h2>- Kod anoreksije se dešava izostanak mjesečnice, suha koža sklona pucanju, žućkasti ton kože, lomljivi nokti, opstipacija i slabost. Za razliku od anoreksije, osoba s bulimijom nije uvijek abnormalno mršava. Dolazi i do fizioloških posljedica, zbog povraćanja, kao što su upale grla i ždrijela, otečene žlijezde, razaranje zubi kiselim sadržajem, oštećenje crijevne stijenke, nutritivni deficiti i dehidracija - nabrojala je Bulić.

Adolescentice svoju vrijednost baziraju na fizičkom izgledu, objasnila je

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Elizabet Majnmen (Elizabeth Mineman) i Senahida Šarića sudbina je spojila na neočekivan način. Dok su putujući Evropom tražili avanture, oni su našli – ljubav. Ona je Amerikanka, on Bosanac, a svoj život odlučili su započeti upravo u našoj državi. Na društvenoj mreži Instagram pokrenuli su zajednički profil, Eli and Senči, gdje s pratiocima dijele svakodnevicu, izazove i anegdote koje sada proživljavaju.<h2>Zajednički san</h2>Elizabet je za „Avaz“ kazala da su šanse da se sretnu bile vrlo male, ali da joj je priča o njihovom upoznavanju jako draga i voli da je prepričava.- Odlučila sam putovati Evropom prije nego što sam započela studiranje prava i nekako se poklopilo da mi je putovanje otkazano te sam se našla u Splitu bez ikakvih planova. Ukrcala sam se na prvi trajekt i završila u Supetru, na otoku Braču. Sjedila sam u restoranu gdje je Senči radio i odmah smo kliknuli. Znala sam da je to ljubav kad sam napustila Brač. Iako sam širom svijeta doživjela nevjerovatne avanture, nisam mogla prestati razmišljati o njemu – započela je priču Elizabet. Kada je sezona u Hrvatskoj završila, dodala je, ponovo su se sreli da ostvare zajednički san i putuju zajedno, što je ujedno bila i jedna od prvih stvari koja ih je zbližila. Zaručili su se u septembru 2024., ali je bilo potrebno mnogo promišljanja o tome gdje će živjeti. - Razmišljali smo o preseljenju u SAD, ali bi naša putovanja bila mnogo ograničenija zbog zelene karte. Još smo mladi i nismo spremni da se naš životni stil sasvim smiri. Bosna je izgledala kao najbolja opcija kako bi bili u blizini moje porodice i prijatelja i imali blisku zajednicu, istražili obližnje destinacije, uštedjeli novac i zajedno mogli graditi svoj posao i život iz snova – kazao je Senahid. Elizabet je, s druge strane, oduvijek privlačila selidba u inozemstvo, jer gaji posebnu ljubav prema drugim kulturama i učenju novih jezika.- Kada sam prvi put posjetila Senčijevu domovinu, zaista sam se zaljubila u nevjerovatnu prirodu, živu kulturu, mirniji tempo života, svježu hranu i gostoljubive ljude, pa sam znala da želim živjeti ovdje – navela je Elizabet.Dodala je kako je doživjela mnogo kulturoloških šokova, ali najsimpatičnije su joj sve potencijalne opasnosti koje vrebaju naše građane, uključujući promahu, sjedenje na hladnom betonu i slično, zatim veliki broj kafa koje dnevno pijemo kao i brojne druge stvari.- Prirodni pejzaž Bosne me zaista oduševljava. Ja sam iz Čikaga, u Ilinoisu, koji je poznat po neboderima i poljima kukuruza. Tako da se nikada neću naviknuti da gledam kroz prozor i vidim planine. Zatim, hrana je ovdje tako svježa i domaća i zato je sve ukusnije. Što se tiče Bosanaca, moram reći da se zbog njih osjećam baš dobrodošlo, posebno od Senčijeve porodice i naše zajednice na Instagramu – istaknula je Elizabet.<h2>Dozvola za boravak</h2>Dok Elizabet uz osmijeh uči od Senahida da pravi pite i druge bosanske specijalitete, vrijedno rade na tome osiguraju boravak novoj bosanskoj snahi, kako bi mogli uživati u danima koji im slijede.- Podnijeli smo zahtjev za privremenu boravišnu dozvolu da Eli ostane u Bosni, pa ako to prođe uspješno, onda ćemo provesti narednih nekoliko godina ovdje i nastaviti da pokazujemo svoje iskustvo na društvenim mrežama. Nadamo se da ćemo uskoro kupiti automobil i istražiti BiH i cijeli Balkan kroz „roadtripove“, te predstaviti ljepotu ove regije svijetu. Nakon toga, ko zna kuda će nas život odvesti, morat ćete nas nastaviti pratiti – poručio je Senahid.<h2>Posjeta SAD</h2>- Nikada nisam posjetio SAD. Nekoliko puta sam podnio zahtjev za turističku vizu, ali mi je svaki put odbijena. Zbog toga nisam mogao da upoznam Eline roditelje ili porodicu. Nadamo se da ćemo uspjeti ove godine, kako bih ih upoznao prije našeg vjenčanja – kazao je Senahid.

Zbližio nas je zajednički san da putujemo svijetom. 

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Ime i prezime: Amela Karabeg.Datum i mjesto rođenja: 30. juni 1972., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Operem zube i popijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Arhitekta.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Doktor.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Karmin.Najdraža pjesma: Neka od Nine Badrić.Šta gledate na televiziji: Ne gledam televiziju.Šta Vas nervira: Višak kilograma.Najdraži grad: Dubai.Najbolji poklon koji ste dobili: Neobičan, dizajnirani buket cvijeća.Čega se plašite: Samoće.S kim najradije pijete kafu: Sa sobom.Omiljena društvena mreža: Nijedna.Najdraža boja: Roza.Ko Vam je uzor: Moji roditelji.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Pronašla mogućnost da svako radi prema svojim sposobnostima i da je samoodrživ, te da može priuštiti lijep život sebi i ljudima oko sebe.Omiljeni muzičar ili bend: Severina.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Bogati otac, siromašni otac“.Tim za koji navijate: FK Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Tajna uspjeha u životu nije da čovjek radi što voli, nego da voli što radi.Koje pitanje najviše mrzite: Kako si i šta ima novo kod tebe?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ibsenova Nora.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Floridu (Majami).

Plašim se samoće

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Udruženje građana "BH Solidarnost" podnijelo je inicijativu prema Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnom ministarstvu zdravstva da se Ehlers-Danlosov sindrom (EDS) uvrsti na listu bolesti u Federaciji BiH s ciljem ostvarivanja prava na liječenje i ocjenu invalidnosti oboljelih. Iza te inicijative nalazi se Elvedin Ibrić iz Tuzle, koji je i sam oboljeli, te sa svojih 27 godina više nije u mogućnosti da radi.<h2>Promjenjivo stanje</h2>Mnogima je ovaj sindrom i način na koji utječe na život oboljelog nepoznat, a Ibrić je za „Avaz“ ispričao da je obišao sigurno stotinu specijalista u BiH i nijedan mu nije uspostavio dijagnozu.- Bio sam inicijator ove inicijative, kako bismo mogli ostvariti neka prava, dobiti adekvatno liječenje, podršku i pomoć. Nažalost, ljekari u BiH tu bolest ne prepoznaju. Vjerovatno ima još oboljelih, ali nisu dijagnosticirani. U svim susjednim zemljama ima oboljelih, sasvim sigurno je da ja nisam jedini u Bosni i Hercegovini – započinje svoju priču Ibrić.Prvi put je posumnjao na ovu dijagnozu u martu 2024., a zvaničnu potvrdu je dobio u oktobru iste godine. - Prvi simptomi su se javili kad sam imao šest godina, imao sam užasne migrene i bolove u zglobovima. Nekad bih bio onesposobljen, nekad bih bio dobro, stalno se mijenjalo. Redovno sam išao na kontrole, obilazio sve, ali nikad nisu znali šta je uzrok. Dobijao sam dijagnoze reume, artritisa i druge. Međutim, moje stanje se pogoršalo prošle godine. Bio sam zaposlen, sve je funkcioniralo i onda su počele da mi trnu ruke, da ih ne osjećam, ispadale su mi stvari, umor je bio neizdrživ, promjene u srčanom ritmu, imao sam osipe na koži – naveo je Ibrić.

Dakle, Ibriću je bilo potrebno 20 godina da dođe do konačne dijagnoze, a, iako nema lijeka, barem sad zna s čim se bori i liječi je simptomatski, dok fizikalnim tretmanima ublažava probleme s mišićima.- EDS je sistemska bolest vezivnog tkiva i utječe na sve organe. Postoji 13 oblika te bolesti, od kojih je jedan jako ozbiljan i težak, a to je vaskularni i oboljeli od te vrste u prosjeku imaju životni vijek 40 godina. Oni imaju jako puno problema sa srcem, venama, krvnim sudovima, pucanjem vena, krvarenjima i, nažalost, na koncu zbog toga izgube život – objasnio je Ibrić.<h2>Nema prava</h2>Ostali oblici su drugačiji i potvrđuju se genetskim testiranjem, a Ibriću je dijagnosticiran hipermobilni oblik sindroma.- Doktorica na Klinici „Rebro“ u Zagrebu uspostavila je dijagnozu. Hipermobilni oblik se dijagnosticira kliničkim nalazom. Oboljeli od ove vrste imaju nedostatak D vitamina koji se ne može nadomjestiti bez obzira na suplementaciju, prolaps srčanog mitralnog zaliska, skoliozu, rastezljivost kože, probleme sa zglobovima, hronični umor, bolove, poteškoće s koncentracijom. Ta bolest ima mnogo popratnih stanja koja su isto rijetka i teško prepoznatljiva – kazao je Ibrić.Trenutno se liječi u Zagrebu i čekaju ga pretrage koje se ne mogu obaviti u BiH.- Sistem u našoj državi ne prepoznaje ovu bolest, ne mogu me uputiti, ne mogu mi refundirati troškove, nemam apsolutno nikakva prava – zaključio je Ibrić.<h2>Veliki troškovi</h2>U posljednjoj godini potrošio je gotovo 6.000 maraka samo na pretrage, a očekuju ga još tri koje mora obaviti izvan zemlje od kojih svaka košta približno hiljadu maraka. U tu cifru nije uračunao lijekove, preparate i pomoćna sredstva zbog kojih na kraju cifra bude mnogo viša.

Prvi simptomi su se javili kad sam imao šest godina, imao sam užasne migrene i bolove u zglobovima, ispričao je Ibrić

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu 

Herojski čin medicinskog tehničara Vernesa Šere iz Zenice odjeknuo je Bosnom i Hercegovinom kada je u toku saobraćajne nesreće djevojčici spasio život tako što ju je zaštitio svojim tijelom. Šero za „Avaz“ skromno kaže da je njegov poziv spašavanje života, ali njegovi instinkti prevazilaze taj poziv.<h2>Ostao bez daha</h2>Hitna pomoć pozvana je u vrtić jer je petogodišnja djevojčica izgubila svijest pa su se Šero i njegove kolege uputili prema njima.- Preuzeli smo pacijenticu i krenuli do bolnice. Upalili smo rotacije, svjetlosno zvučnu signalizaciju, s obzirom na to da je kriza svijesti po urgentnim situacijama broj 1, kod svakog pacijenta, ne samo kod djece. Na lokalitetu Babine rijeke, gdje svakodnevno prolazimo, postoji jedan dio brze ceste koji nam omogućava brži prolaz do bolnice. Sjedio sam iza kreveta prateći pacijenticu i u jednom momentu podigao glavu da vidim dokle smo stigli – počinje svoju priču Šero.Tada je ugledao automobil koji je naglo izletio u njihovu traku. Kako kaže, njegov kolega je pokušao da izbjegne udar, međutim, to nije bilo moguće.- Kao da mi je neko rekao da se okrenem i vidim šta se dešava kako bih pomogao djevojčici. Sjećam se da sam uspio da skočim i uzeo je na sebe, više povukao za rame, jer mi je u glavi bilo samo da nju zaštitim. Prošlo mi je kroz glavu kasnije, možda sam trebao da se nekako preko nje oslonim, ali ovo je bila moja instinktivna reakcija. Osjetio sam udar i bacilo nas je preko zadnjeg boka Hitne – prisjeća se Šero.Dodao je da se ne sjeća u potpunosti događaja, ali zna da je u sljedećem trenutku dijete bilo na njemu, a on nije mogao disati. Od udara je ostao bez daha.- Samo sam htio da neko otvori vrata. Kasnije su mi ispričali da je u tom trenutku doktorica s vozačem izašla da provjere vozača koji nam je oduzeo prvenstvo. Doktor je zatim otvorio vrata i skinuo dijete s mene, pitao me jesam li dobro, ali ja znam da sam samo pitao za djevojčicu i da li je dobro. Čuo sam sirene kolega koji su došli da nas preuzmu i ja sam im izuzetno zahvalan, jer su se stvorili tu u roku od par minuta – kazao je Šero.<h2>Isto bi uradio</h2>Istaknuo je da trenutno nema informacije o stanju pacijentice, ali prema posljednjim koje je imao, bila je stabilno.- Mi smo prošli s lakšim tjelesnim povredama, mada, vrat me i dalje boli, spavanja nema već četvrti dan, jer se tijelo hladi. Nisam uopšte imao predstavu o sebi nakon udara, samo sam razmišljao o njoj, nisam znao ni krvarim li ni jesam li šta slomio. Svakodnevno radimo pod šokom i adrenalinom, ali kad se desi nama lično, to je dodatni nivo šoka – objasnio je Šero.Sad kad su se stvari slegle, kaže, ne preispituje više svoju odluku kako bi postupio da se opet desi, jer misli da bi isto uradio. Njemu je samo bilo bitno da djevojčica bude dobro, ne mareći za rizik u kojem se sam našao.- Moglo je biti mnogo gore, da se sanitet prevrne, da je vozač povrijeđen, ali hvala Bogu sve je prošlo kako treba. U vozilu je bila i njena 14-godišnja sestra koja je, srećom, prošla bez povreda – zaključio je Šero.<h2>Svaka sekunda bitna</h2>- Prolazilo mi je kroz glavu da li sam je trebao ostaviti na krevetu, da li bi bila sigurnija, ali ja sam samo želio da je spasim, jer sam znao da iz tog njenog stanja može proizaći samo gore. Pričao sam i s kolegama iz Hitne koji se slažu da bi imala teže tjelesne povrede da nisam tako reagirao, jer smo vozili brzinom 80-90 kilometara na sat. Ko radi u zdravstvu, zna da je svaka sekunda bitna – kazao je Šero.

Nora Šahinpašić, voditeljica vremenske prognoze na OBN TV-u, otvoreno za "Avaz": Na poslu se osjećam prirodno

Tuzlaci se smrzavaju, već treći dan nemaju grijanje: "Mi smo se porodično svi razboljeli"

Internacionalni simpozijum: Izazovni i rijetki slučajevi, inovacije i komplikacije u plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji

Meteorolog Bakir Krajinović za "Avaz": Džemre ima uporište u nauci, moguće ga je dokazati mjerenjima

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu

Vernes Šero koji je tijelom zaštitio pacijenticu u saobraćajnoj nesreći: Samo mi je bilo važno da djevojčica bude dobro

Nora Šahinpašić, voditeljica vremenske prognoze na OBN TV-u, otvoreno za "Avaz": Na poslu se osjećam prirodno

Tuzlaci se smrzavaju, već treći dan nemaju grijanje: "Mi smo se porodično svi razboljeli"

Internacionalni simpozijum: Izazovni i rijetki slučajevi, inovacije i komplikacije u plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji

Meteorolog Bakir Krajinović za "Avaz": Džemre ima uporište u nauci, moguće ga je dokazati mjerenjima

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu

Vernes Šero koji je tijelom zaštitio pacijenticu u saobraćajnoj nesreći: Samo mi je bilo važno da djevojčica bude dobro