Branko Đurić Đuro (57) sa svojom „Đurologijom“ obara sve moguće rekorde posjećenosti i skoro da nema predaha. Do sada je odigrao blizu 470 predstava, pred 300.000 ljudi.
VIDEOINTERVJU
Ukopam se kad me neko zovne Bane
15.2.2020
Branko Đurić Đuro (57) sa svojom „Đurologijom“ obara sve moguće rekorde posjećenosti i skoro da nema predaha. Do sada je odigrao blizu 470 predstava, pred 300.000 ljudi.
I da je igrao samo u „Top listi nadrealista“, vjerovatno bi i dan-danas uživao u popularnosti, ali Đuro je nakon kultne emisije napravio mnogo toga. Odigrao je sjajne role, režirao je, bio u ekipi koja je 2002. BiH donijela Oskara... Dosta toga napisano je i u njegovoj autobiografiji „Mojih pedeset“.
Mada se o jednoj od najvećih zvijezda na ovim prostorima dosta toga zna, Đuro je ekskluzivno za „Avaz“ otkrio nepoznate detalje iz svog života.
Kako započinjete dan?
- Imam neki svoj ritual, radim jogu, vježbam, meditiram. Nekih pola sata ima tog rituala.
Kako se snalazite u kuhinji? Jesu li tu na djelu Đurine kućne čarolije?
- Prva škola koju sam završio poslije gimnazije bila je kuharska obuka u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Radio sam kao kuhar na brodu. Tako da se snalazim vrlo dobro u kuhinji i volim kuhati.
Bane, Đuro ili Đuđi - koji Vam je nadimak najdraži?
- Vidim da ste čitali knjigu. Đuđi mi je nekako najviše legao. Bane me zove rodbina, a Đuro sam samo onako za širu upotrebu. Kad me neko na ulici zovne Đuro, baš se ne okrećem često, jer znam da je vjerovatno neki obožavatelj, ko će me možda i „pridaviti“. Ali, kad me neko zovne Bane, onda se ukopam. Stanem, jer znam ili da je neka rodbina ili neko iz bivšeg komšiluka.
Kada će se desiti nastavak „Mojih pedeset“?
- Neću nikad napisati nastavak „Mojih pedeset“. Pišem nešto drugo, nešto u vidu romana. Ne volim ponavljati neke stvari, kao drugi dio. Rekli su mi: Hajde, snimi „Kajmak i marmeladu 2“, to bi bilo gledano. Nisam nikad gledao nijedan film da je nastavak bolji od prvog dijela. Osim „Mad Maxa“.
Da niste glumac, bili biste...
- Kuhar.
Kako ste zaradili svoj prvi novac?
- Prvi novac zaradio sam radeći kao fizički radnik na olimpijskim objektima. Preko studentskog servisa sam radio, postavljao sam stolice u Zetri. I radio sam kao scenac na televiziji, isto tako preko studentskog servisa.
Najbolji savjet koji ste dobili?
- Uvijek su to mamini savjeti, od onih - nemoj bez potkošulje izlaziti, nemoj mokre kose napolje... To može biti cijela zbirka Fadilinih savjeta. To je, između ostalog, savjet koji ja dajem svojima, jedan je od njenih: Uživaj u tome što radiš.
Trebaju li se „Nadrealisti“ još jednom vratiti na scenu ili šta je bilo bilo je?
- Što se mene tiče, šta je bilo bilo je. Neke stvari ne treba dirati.
Vaš najdraži praznik?- Meni je svaki dan praznik.